Gost Dnevnika N1 u 18 bio je bivši predsjednik Republike Hrvatske, a sada kandidat Narodne koalicije, Stjepan Mesić.
U 82. godini kandidirate se za Sabor. Kada će Vam dosaditi politika?
“To je dosta teško. Ako se netko ozbiljno bavi politikom, taj virus koji uhvati teško ga se može riješiti.
Kada Vam je gospodin Hrelja ponudio mjesto na listi jeste li dugo razmišljali?
“Bio sam svjestan situacije u Hrvatskoj i osjećao sam se odgovornim za ono što se događa. Bio sam predsjednik Sabora i države i nisam bio zadovoljan onime što se događa i smatrao sam da mogu svojim političkim kapitalom još nešto učiniti.”
Što je osobito loše u Hrvatskoj?
“Najviše me smeta da neke teme, koje su povijesne, nismo na vrijeme apsolvirali. Trebamo riješiti probleme da ih ovi iza nas ne moraju rješavati. Zna se kako je završio Drugi svjetski rat, zna se sve što se moglo dogoditi da u Jugoslaviji, a time i u Hrvatskoj nije bilo Narodne oslobodilačke borbe. Crvena armija došla je na granice Hrvatske i zamislite da mi nismo oslobodili svoju zemlju, doli bi za tri dana do Milana. Kakava NDH, tko bi ju zaustavio?! Buduće pobjednice su se dogovorile u Potsdamu da svi režimi moraju otići sa scene i države se vraćaju svome sistemu, time bi se ovdje vratila monarhija. Zamislite kako bi to bilo.
Ulazak u Sabor lovite preferencijalnim glasovima. Mislite li da je to moguće?
“Osobno mislim da će biti teško, ali smatram da su ljudi pratili moje principe i politiku, za što sam se zalagao cijeli život i da mogu napraviti još jedan doprinos da Hrvatska krene još bolje.”
Bili biste “samo” zastupnik ili? Bili ste i prije predsjednik Sabora, da Vam se kojim slučajem to opet ponudi?
“Ne bih o tome uopće razmišljao. Tu će se stranke s najvećim brojem glasova dogovarati. Ne bih ni htio razgovarati o tome, ali mislim da bih na sjednicama mogao donijeti, ako ništa drugo, ozbiljnu živost.”
Koje biste teme otvorili u Saboru?
“Imam dovoljno političkog kapitala, posjetio sam brojne zemlje i mislim da bi za Hrvatsku na drugim tržištima mogao puno pridonijeti. Da se Hrvatska vrati na tržišta koja je imala. Da bi to napravila, mora imati regulativu koja to omogućava. Mene zanima hrvatski razvoj. Mislim da bih pridonio da s reda skinemo povijesno apsolvirane teme.”
Kakva Vam je predizborna kampanja? Do sastanka Zorana Milanovića s braniteljima je sve bilo mirno. Je li ipak malo pretjerao, cijela regija se digla na noge?
“Da je to iznesao javno, to bi bio neumjeren govor. Budući da se radilo o zatvorenom krugu, budići premijer se njima htio malo približiti pa je išao lepršavo s izajvama, nije se nadao da će se snimati. Ali, treba se uvijek nadati.”
Odnos sa Srbijom u kampanji je došao u prvi plan. Zašto?
“Više razloga je zato. U Srbiji su se događale i događaju se neke stvari koje su bitne za Hrvatsku. Rehabilitiraju se kolaboranti Trećeg Reicha, rehabilitiraju se četnici pa i sam Draža Mihailović. I to izaziva u Hrvatskoj određeni nacionalizam, ali potencirani nacionalizam. Jedan izaziva drugi i to se teško zaustavi.
Dobrim dijelom su razlog i izbori u Hrvatskoj. Srbiji treba odgovarati da Hrvatska izbore provede mirno, dobije vodstvo koje zna svoju poziciju, koje će voditi hrvatsku politiku, biti odgovorno i na kraju da Hrvatska može i u ovoj regiji pomoći drugima. Odlaskom Velike Britanije iz EU-a je nastupilo vrijeme kada treba pojačati ulazak jugoistočne Europe u EU. To je najelitniji gospodarsko-politički klub. Tek udružena Europa postaje ozbiljan igrač u svijetu. Kada otvori svoje granice prestaje motiv za rat jer nema više motiva da netko osvaja tuđi teritorij. Hitler je isto “branio” teritorij, kao što je Milošević tobože branio Srbe u Hrvatskoj, a stvarao je Veliku Srbiju. Toga više neće bite.”
Kako komentirate odgodu članstva Vučićevog SNS-a u Europsku pučku stranku?
“Mislim da će se pučani već dogovoriti i da će njima interes biti da Srbija uđe u zajednicu stranaka, ali da mora i poštivati pravila takve asocijacije. HDZ će imati nešto protiv, ali će se pokušati i Hrvatskoj dati bonus da svi, ili nitko izađu kao pobjednici.”
Most Vam se zamjerio, ukinuli su Vam ured. Kako komentirate njihove zahtjeve?
“Nije se meni zamjerio. To je jedna neozbiljna grupa bez određene podloge. Grupa ljudi koja se slučajno našla zajedno. Svaki od njih rušio je vlast na lokalnoj razini, od kojih je svaka bila drugačija. I onda su se našli zajedno i morali su nešto na brzinu organizirati pa su ponavljali reforme. Od kojih nije bilo ništa, kao što ni od njihovih zahtjeva nema ništa i vjerujem da će se građani ovim iskustvom vladati kao kolektivni individualac i shvatiti da se upravljanje zemljom ne može dati neozbiljnoj grupi.”
Često se spominje i velika koalicija?
“Ne odbijam i tu mogućnost, mislim da je to moguće. Ne priželjkujem je, ali ako bi se ozbiljno prihvatilo takvo rješenje treba gledati koja je korist toga. Zašto su lider stranaka protiv? Svatko tko bi prvi prihvatio bio bi proglašen slabim. Međutim, ako bi došlo do toga da se ne može formirati većina, a neće se moći s Mostom ili nekim drugim jer velikoj stranci davati toliko uvjeta je neozbiljno, dvije velike stranke bi morale sjesti za stol i vidjeti.”
Jesu li Zoran Milanović i Andrej Plenković spremni za to?
“Mislim da jesu. Trebali bi reći što bi bili strateški ciljevi i tko će dobiti koji resor i za njega dati najjače kadrove. I za te resore preuzeti odgovornost. Prestalo bi prepucavanje, nacionalističko nadmetanje i dobili bismo mirnu situaciju gdje bi Hrvatska mirnim koracima mogla naprijed.”
Tko bi trebao onda biti premijer?
“To je pitanje principa. Trebaju sjesti za stol, ranije dogovoriti i reći da će premijer biti onaj koji dobije više glasova.”
