HUGO: 10 pitanja za ministra zaštite okoliša i prirode Dobrovića o Nacrtu plana gospodarenja otpadom

Ministarstvo pogrešno tumači problematiku gospodarenja otpadom, tvrde u Hrvatskoj udruzi za gospodarenje otpadom (HUGO).

Argument o prekapacitiranosti od strane Europske komisije ne odnosi se na Republiku Hrvatsku, koja ima samo dva centra za gospodarenje otpadom, i koji su u probnom radu.

Nedavno pristiglo mišljenje Europske komisije o prekapacitiranosti centara za gospodarenje otpadom se pogrešno tumači, uz tvrdnje ministra zaštite okoliša i prirode kako Hrvatska ne smije graditi centre za gospodarenje otpadom. A zapravo, prekapacitiranost se odnosi na one zemlje koje već imaju dostatan broj takvih centara. U Hrvatskoj to nije slučaj – mi zasad imamo samo dva izgrađena centra koja još nisu prešla u aktivan rad.

Republika Hrvatska je, podsjetimo, ulaskom u Europsku uniju preuzela obvezu uspostavljanja regionalnih centara za gospodarenje otpadom, kao dio postojeće strategije gospodarenja otpadom. Štoviše, Europska komisija je 2014. odobrila sustav gospodarenja otpadom, koji je usklađen sa svim europskim propisima.

Tehnički ministar tvrdi i da centri za gospodarenje otpadom isključuju i onemogućuju primarnu selekciju, odnosno recikliranje. To također nije istina, jer su takvi centri planirani i kapacitirani 2007., upravo uz uvjet ispunjenja stope od 50% primarnog odvajanja otpada do 2020. Bez toga, Europska komisija nikada ne bi odobrila uspostavu centara za gospodarenje otpadom.

Europska komisija nalaže uspostavu svih elementa hijerarhije gospodarenja otpadom, što je Hrvatska i učinila. Sustav gospodarenja otpadom ne može biti uspješan ako se ukine bilo koji od njegovih elemenata.

Nacrt plana gospodarenja otpadom ne daje odgovor niti na pitanje što će biti s preostalih 50 posto nastalog otpada koji se ne smije odložiti na odlagališta otpada, jer ne zadovoljava uvjete propisane zakonskom regulativom. Kamo će se odlagati, ako ne uspostavimo sustav gospodarenja otpadom s obradom otpada, kakva uspješno funkcionira u Europskoj uniji? Također, iz Nacrta plana nije jasno gdje će se uopće odlagati otpad nakon 31.12.2017. do kada Republika Hrvatska mora zatvoriti sva postojeća odlagališta otpada za odlaganje neobrađenog otpada (prema članku 25. Zakona o održivom gospodarenju otpadom NN 94/13).

Ministar Dobrović govori i kako RH samo provedbom njegovog Plana gospodarenja otpadom moći povući sredstva iz EU fondova, što nije istina. Spomenutih 475 milijuna eura namjenska su sredstva za projekte „s imenom i prezimenom“, odnosno za centre za gospodarenje otpadom. Stupi li na snagu novi Plan gospodarenja otpadom, RH će morati mijenjati operativni program i prostorne planove, što će trajati više godina, a EU će doznačena sredstva prenamijeniti u neke druge projekte i druge države.

Na kraju, ističemo kako je javna rasprava za Nacrt plana gospodarenja otpadom koji predlaže tehnički ministar trajala samo pet radnih dana, umjesto uobičajenih 30, što onemogućuje stručnu i konstruktivnu raspravu koja bi javnosti objasnila ozbiljne posljedice donošenja ovako važnih odluka. U procesu nisu izrađene niti tehničko-tehnološka i ekonomska analiza, što također ukazuje da je Nacrt plana napravljen nepotpunoi i da je prijetnja održivom razvoju i gospodarenju otpadom u Hrvatskoj odnosno nacrt plana treba preraditi i dopuniti.

Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom (HUGO) uputila je 10 pitanja za ministra zaštite okoliša i prirode Slavena Dobrovića po pitanju Nacrta plana gospodarenja otpadom 2016-2022.

1. Nakon primarnog odvajanja otpada, i dalje nam preostaje 50% komunalnog otpada. Kamo će se i na koji način odlagati preostali otpad s obzirom da nakon 31.12.2017. Republika Hrvatska mora zatvoriti sva postojeća odlagališta otpada za odlaganje neobrađenog otpada (prema članku 25. Zakona o održivom gospodarenju otpadom NN 94/13).

2. Kamo će se općenito odvoziti otpad nakon 1. siječnja 2018. ako smo obavezni zatvoriti sva postojeća odlagališta?

3. Kako će se izbjeći plaćanje višemilijunskih kazni za nepoštivanje potpisanih obveza s EU?

4. Ako krenemo u izgradnju niza sortirnica, slijedi nam promjena županijskih prostornih planova koji su usklađeni sa Strategijom gospodarenja otpadom koja je bazirana na izgradnji centara i spalionica, što u prosjeku traje dvije godine. Kako će se otpad zbrinjavati u međuvremenu, i po kojoj cijeni?

5. Koliko biorazgradivog otpada se planira sakupiti i kamo će i na koji način biorazgradivi otpad biti zbrinjavan s obzirom da je njegova obrada predviđena u Centrima, a uvažavajući činjenicu da kompostane nisu predviđene prostornim planovima?

6. Kolika je cijena, prema Planu gospodarenja otpadom, za sustav primarnog izdvajanja otpada po komponentama i to za staklo, papir, pojedine vrste plastike, metale, tekstil, glomazni otpad i biorazgradivi otpad?

7. Kolika je investicija za gradnju objekata za obradu (sortirnice, kompostane, centri za oporabu svih vrsta izdvojenog otpada)?

8. Koliko otpada će godišnje biti obrađeno u navedenim objektima po vrstama?

9. Ako znamo da se na razini Europske unije putem centara za ponovnu uporabu sklanja tek 2,5 % otpada, kolika je projekcija za Hrvatsku?

10. Na koji način bi građani trebali kompostirati u stanovima, ako znamo da im je za to potrebna posuda od najmanje 1 kubičnog metra i što će se raditi s tim kompostom, ako znamo da ga prije uporabe treba ispitati na teške metale, a svaki takav test stoji oko 5.000 kuna? Na čiji će to trošak ići?

Činjenice koje su zanemarene u novom Nacrtu Plana gospodarenja otpadom 2016-2022, tvrde u HUGU

Sustav centara za gospodarenje otpadom ne isključuje recikliranje, već se oba načina obrade otpada nadopunjuju. Do 2020. godine imamo obvezu prvo izdvojiti 50% stakla, papira, metala i plastike

Sustav predložen u novom Nacrtu Plana gospodarenja otpadom koji se sastoji od niza sortirnica, kompostana i odlagališta skuplji je, onemogućuje povlačenje 475 milijuna eura sredstava EU fondova, te je u suprotnosti s ugovorom koji je RH potpisala prilikom pristupanja EU

Svi županijski prostorni planovi temelje se na centrima za gospodarenje otpadom. Za bilo kakvu promjenu potrebno je izraditi stratešku procjenu utjecaja na okoliš što traje oko 2 godine. To znači da dvije godine nećemo imati kamo s otpadom

Europska komisija ne podržava prekapacitiranje objektima za gospodarenje otpadom. No Hrvatska u ovom trenutku ima samo dva centra, koja još nisu krenula s radom, tako da nema riječi o prekapacitiranju

Nakon 31.12.2017. Hrvatska ne smije odlagati neobrađeni otpad i mora zatvoriti sva postojeća odlagališta

Lokalna samouprava plaćat će kazne koje se penju od deset do nekoliko desetaka tisuća eura dnevno

Samo sortirnice i kompostane stajat će oko 280 milijuna eura, a tu još nije uračunat trošak za zbrinjavanje preostalog otpada koji nije moguće reciklirati

Nacrt Plana gospodarenja otpadom temelji se na kućnom kompostiranju koje je neprovodivo. Prosječno tročlano kućanstvo proizvede 1155 kg/god, iz čega ispada da će kompostiranjem proizvesti oko 460 kg biootpada. Kompostiranje traje 9-12 mjeseci, a nasipna gustoća komposta je 400 kg/m³, što znači da svaki stan treba imati posudu od 1m³ za kompostiranje. Što bi građani trebali raditi s tim kompostom? Prije uporabe, potrebno ga je ispitati na teške metale, a cijena jednog testiranja je oko 5.000 kuna

Za novi sustav potrebno je napraviti ekonomsku analizu koja bi trajala najmanje 6 mjeseci, a za Nacrt plana nije napravljena nikakva analiza

Javna rasprava trajala je samo pet radnih dana

Kružna ekonomija je dugoročan program do 2030. godine, a Republika Hrvatska sad ima kratkoročne obveze koje je ugovorom dužna ispuniti do 2018. godine

Tehnologija koju koriste centri za gospodarenje otpadom funkcionira na način da se otpad suši, a potom i mehanički obrađuje. Mehanička obrada

Facebook Komentari