Dodatak za topli obrok, kao univerzalno pravo svih zaposlenih u jedinstvenom iznosu neovisnom o hijerarhijskom položaju i visini plaće, realno bi najviše utjecao na standard najslabije plaćenih službenika i namještenika, ali i ostalih zaposlenih, kaže SDLSN.
Vlada Republike Hrvatske i reprezentativni sindikati državnih službi obvezali su se dodatkom Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike od 21. prosinca 2018. godine pregovarati o visini jednokratnih materijalnih prava (regres, dar za Sv. Nikolu i nagrada za božićne blagdane) u prvoj polovini 2019. godine, a najkasnije prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje.
Međutim, visina ovih prava limitirana je Pravilnikom o porezu na dohodak, koji je prigodne nagrade poput božićnice i regresa neoporezivima propisao do iznosa od 2.500,00 kuna godišnje, koliko i iznosi suma regresa (1.250,00 kn) i božićnice (1.250,00 kn) koji se isplaćuju u državnoj i javnim službama.
Jedino kad je u pitanju dar za Sv. Nikolu nije dosegnut neoporezivi iznos od 600,00 kuna, već se isplaćuje 500,00 kuna.
Dakle, jedini realni prostor za povećanje jednokratnih materijalnih prava je 100,00 kuna na poziciji dara za djecu, dok bi povećanjem visine regresa i božićnice ova prava postala oporeziva u dijelu koji bi premašivao 2.500,00 kuna.
Propisivanjem neoporezivog iznosa u Pravilniku o porezu na dohodak, kojim je neoporezivo i 5.000,00 kuna isplata nagrada radnicima za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.), ne otvara se prevelik prostor za moguće povećanje materijalnih prava službenika i namještenika, budući da je nagrađivanje za rezultate rada predmet uređenja Zakona o državnim službenicima i budućeg zakona o plaćama državnih službenika i namještenika te stoga preostaje jedino mogućnost ugovaranja dodatne plaće ili dodatka uz mjesečnu plaću, za koji u prošlosti imamo primjer – topli obrok.
Eventualnim ugovaranjem toplog obroka, kakav se još uvijek isplaćuje u nekim državnim poduzećima (npr. dodatak za prehranu u HEP-u), a do 2001. godine isplaćivan je i u državnoj i javnim službama kao tzv. stalni dodatak, koji je svojim naputkom ukinuo tadašnji ministar financija Mato Crkvenac, sindikati bi mogli osigurati povećanje iznosa materijalnih prava i povrat davno izgubljenog prava na topli obrok, što u situaciji u kojoj se novim zakonom o plaćama namjerava suziti prostor za utjecaj sindikata na visinu plaća kroz kolektivne pregovore, predstavlja jedini realni prostor za poboljšanje položaja zaposlenih u državnoj službi.
Dodatak za topli obrok, kao univerzalno pravo svih zaposlenih u jedinstvenom iznosu koji ne ovisi o hijerarhijskom položaju i visini plaće, realno bi najviše utjecao na standard najslabije plaćenih zaposlenika, prije svega namještenika, koji tek primjenom Zakona o minimalnoj plaći ostvaruju 3.000,00 kuna plaće, kao i službenicima sa SSS čije se plaće kreću od 3.500,00 do 4.200,00 kuna.
Sindikat stoga poziva Vladu da razmisli o ovoj opciji, kao dodatku kojim bi se utjecalo na poboljšanje standarda službenika i namještenika s najmanjim plaćama, koji zbog malih primanja već napuštaju službu i odlaze u inozemstvo ili privatni sektor, ali i dodatno poboljšao položaj ostalih zaposlenika u državnoj službi, piše Siniša Kuhar iz SDLSN-a