Miriam Kervatin: Sretan nam Dan Žena, drage moje. Deblokirat ćemo naše voljene, Hrvatsku

Piše: Miriam Kervatin

Drage moje žene, sretan nam Dan Žena.

Sve godine mog (aktivističkog života) od osamdesetih do danas, u pravilnim razmacima, u život mi se vraćalo dosta čudno pitanje: Zbog čega nam svima pripadaju ljudska prava, i otkuda nam sigurnost da imamo pravo na nekakva prava?

Ne bojte se, neću vam dosađivati nabrajanjem svih Konvencija, Pravila, Zakona…niti filozofijama, niti političkim floskulama demokrata, konzervativaca, religioznih, ateističkih, lijevih, desnih i osobito ne frazama onih koji bi se svuda uklopili.

Neću niti govoriti o ljudskim pravima kako ih shvaća euroamerička kulturna sredina, i može li se nametati svim ostalim kulturama utemeljenim na drugačijim tradicijama jer odgovor mi je jasan, nemamo ni najmanje pravo zahtijevati da ih se pridržavaju oni koji taj dogovor nisu prihvatili ili u dogovoru nisu sudjelovali.

Dakle, što su to ljudska prava?

Osobito danas kad obilježavamo Dan žena, kao jednu od brojnih kategorija prava.
Danas dok živimo slavljenički trenutak, mimoze, karanfili, žene, majke, kraljice, radnice, djevojčice, starice…

Ograničit ću se na jednostavan zaključak, ljudska prava kao ljudski duh, koji je oduvijek u nama. Od uvijek, još mnogo ranije od UN Deklaracije o Ljudskim pravima, ili Europske Konvencije ili Ustava RH ili političara.

Ljudska prava, prije nego je prvi čovjek počeo rabiti taj pojam, ljudi koji su gledali u nego, zemlju, zvijezde ili oči voljenog djeteta i shvatili da nas viši poredak, beskonačnost, vječnost, horizonti neba, života, stremljenja prema zvijezdama, dobru, ljubavi, nježnosti, poštovanju svih, svih nas na neki način snažno obvezuju na dobro.

Drugim riječima, ljudska prava, tako i na ovaj osobit dan, 8.Mart, međunarodni Dan žena možemo nazvati moralnim poretkom, čije postojanje pripada svima nama kao svjesnih bića, iskustvom s nečim što je veće od svih nas, što nas nadilazi.

To je trag iskustva kad čovjek čini dobre, ljubazne pa i hrabre, herojske stvari, dobre stvari, ne zato što mora ili se tako dogovorio s ostalim, ili jer mu se čini korisnim, nego zato što su duboko u nama, arhetipska, iskustva čovjeka sam sa sobom, glas dobrog u svima nama.
Ono kad šetaš u njivi i miluješ rukom žito koje je proklijalo.
ili spremaš topli kruh svojim voljenima.

To.

Ljudska prava.

Odgovornost prema većem autoritetu nego li je odgovornost do političkog svijeta izglasanih normi, zakona.

Sretan nam Dan Žena, drage moje. Deblokirat ćemo naše voljene, Hrvatsku.

Vaša, Miriam

Facebook Komentari