Građanska odgovornost kao građanska sloboda – Borba za naša prava

Piše: Stjepan Mihovil Blažević

Nadovezat ću se na događaj opisan u prijašnjoj kolumni 8.2.2019., ali sada s refleksijom.

Možemo pretpostaviti napetost između građanske poslušnosti i građanske pobune. Taj odnos može nositi naziv: „Građanska odgovornost“.

Znam, govor o građanskoj odgovornosti i nekakvoj dužnosti je, barem na prvu ruku, blago odbojan i neugodan. Priznali mi to ili ne, prvotno shvaćanje dužnosti povezano je s nekom izvanjskom prisilom ili radom, pa kome bi onda pojmovi kao što su dužnost i odgovornost mogli biti privlačni? Ali hajmo se igrati riječima i pojmovima. Hajmo reći građanska sloboda, pa ćemo onda svi biti oduševljeni i lako ćemo prihvatiti taj pojam.

NAPETOST I BORBA KAO ODGOVORNOST

Analizirajući taj napeti odnos unutar građanske odgovornosti možemo primijetiti borbu ovih kategorija:

Poslušnost vs. Pobuna
Zakon vs. Ne-zakon (možda moral!)
Minimum vs. Maksimum
Dužnost vs. Sloboda

Uzet ću sada desni stupac: pobunu, maksimum, slobodu, moral. U negativno-degenerativnim sustavima i procesima ovaj je stupac ključan. Kad bi naša društvena situacija bila obrnuta i naš sustav bio učinkovit, onda bi sam sebe ispravljao i poboljšavao se pa ne bi se trebali brinuti. Ali, kao što znamo, to nije slučaj. Drugim riječima, nije dovoljno da smo „poslušni“ i da vršimo samo svoju minimalnu dužnost. Tako se stvari neće bitno promijeniti. A očito bismo htjeli da se dosta toga promijeni na bolje.

VLASTITI ANGAŽMAN

Pasivnost, prihvaćanje i poslušnost neće nam otvoriti put promjena. Demokracija traži i zahtijeva aktivnu odgovornost, slobodno opredjeljenje i vlastiti institucionalni angažman. O kakvom našem doprinosu našoj mladoj i neiskusnoj demokraciji možemo govoriti ako se osobno i aktivno ne uključimo u nju? Ako se ne informiramo i ne sudjelujemo niti podržavamo određeni broj inicijativa, udruga, društva i institucija?
Stranke Vam se gade? Dobrodošli u klub! Nađite alternativu. Ima drugih kanala i načina da zajedno djelujete u korist vaše sredine, vaših ljudi i vaših dubljih čežnji za svjetliju budućnost.

FRUSTRACIJE, PREBACIVANJE BIJESA I ODGOVORNOSTI.

Da, malo smo isfrustrirani. Stvari nisu kako mislimo da bi trebale biti, niti kako bi doista mogle biti da se malo potrudimo. Pa hajmo se potruditi! Već čujem: „pa nije moj posao da….“. Slažem se. Nije. Ali možemo govoriti o vašoj i mojoj slobodi. Možemo govoriti i o određenoj našoj građanskoj savjesti i odgovornosti, ne ustručavam se reći i dužnosti. Jer prebacivanje bijesa, odgovornosti i sjedenje-plakanje u birtiji nije neko fantastično rješenje.

Nikako da kanaliziramo svoje nezadovoljstvo i bijes, već ga raspršujemo. Nikako da iskoristimo tu energiju i taj uvid da promijenimo – barem malo – našu stvarnost. Mala je korist od uništenja struktura i sustava bez da izgradimo nešto bolje.

ODLUČIVANJE I ZAJEDNIČKI RAD

Kod nas je problem odlučivanja značajan.
Nikako da (1) se opredijelimo za nešto, a ne da stalno biramo manje zlo.
Nikako da (2) se organiziramo za zadovoljavanje naših viših potreba; koje god one bile. Od vlastitog samoostvarenja do obitelji, zajednice i više-manje kvalitetnog i sretnog društva.

Ukratko: Što želimo? Kako ćemo to postići? Hajmo zajedno uspjeti!

Uz problem naše angažiranosti, svakako trebamo spomenuti naš neuspjeh da zajedno radimo. Svi si umišljamo da možemo sami i da je tako najbolje, da treba krenuti ispočetka i samo raditi. Često podcjenjujemo ili uopće nismo svjesni multiplikatorskog efekta organizacije i specijalizacije. A da i ne spomenem koliko često se brzo razočaramo kad nešto pokušamo i nešto pokrenemo a svi nas ignoriraju ili brzo napuste. To nas u duši pogađa. U tome smo stvarno majstori! Hrvati su majstori u negaciji, u ignoriranju stvari i ljudi. Zatvaramo oči, okrećemo glavu i, što se nas tiče, drugi više ne postoje. Jao! Da nam je bar malo više pameti da tu i tamo pokušamo nešto dogovoriti s drugom stranom a ne živjeti na svom svjetonazorskom otoku.
Koga mi priznamo i cijenimo? Koga barem pošteno saslušamo? Koga slijedimo? S kim zajedno radimo? Mislim da su sva ova pitanja na mjestu. A teško je odgovoriti na njih.

A naše vodstvo? Što o njima reći? Kakvi su im rezultati?

NAŠE (VLASTITO I OSOBNO) VODSTVO

Sve je izglednije i očitije da nam fale uzori i ideali. Na sva zvona čujemo a i uokolo vidimo da nam nedostaje vodstva! Bit će još od Krbavskog polja 1493. godine… ali ja bih išao i dosta ranije u povijest, jer ono što nam predaja kaže o našem vodstvu od 1102. godine – i opće poznate Pacta convente – je, ako mene pitate, veleizdajnički! Prava sramota. Eto, u svakom slučaju, stoljeća i stoljeća bili smo pod tuđim jarmom a naše vodstvo tek je u novije vrijeme uspjelo ujediniti narod i izboriti se za slobodnu i nezavisnu državu. Hvala Bogu! Međutim, daleko su naše vodstvo i naše elite od uzornog i uspješnog vodstva. Hajmo pričekati stotinjak godina pa onda prosuditi.

Kratko analizirajući svoje shvaćanje vodstva, istaknuo bih ove značajke:

1. Inicijativa, 2. Znanje, 3. Povjerenje, 4. Ustrajnost, 5. Vizija, 6. Otvorenost na suradnju, 7. Odgovornost, 8. Opću prihvaćenost/privlačnost (tj. da drugi to vodstvo priznaju, slijede, kopiraju).

Razmišljajući i dalje, nekako mi se čini ključnim odnos između vodstva i identiteta. Da, vlastitog identiteta, pojedinačnog i društvenog. Ali hajmo sada promatrati naš pojedinačni identitet. Hajmo zamisliti sebe kao vođe, barem kao vođe vlastite sudbine, svoje slobode i svojega života. Gdje i kako nas vodi vlastiti identitet i osobnost? Vlastite vrijednosti i principi, vlastite navike i običaji, vlastite odluke i ustrajnost? Promotrimo našu zadnju godinu… Hajmo uzeti zadnjih pet… Hajmo zadnjih deset! Koji su naši ideali, težnje i ciljevi?

RAZLIČITA SU VODSTVA

Zasigurno ima različitih vrsta vodstva i vođa. Bitno je sada istaknuti važnost prepoznavanja pravoga vodstva. Jednako važno od prihvaćanja vodstva je odluka da i sami postanemo vođe u okviru svojih mogućnosti. U najmanju ruku, da budemo vođe samih sebe. Slobodni i odgovorni za naš život i onih nama najbližih. Vodi samog sebe pa ćeš ponekad voditi i druge. A kad budeš vodio, dopusti da i tebe vode jer nitko ne može sve sam. A uspjeh je moguć samo radeći zajedno.

Prihvati se vodstva! Podrži vodstvo, pozovi na vodstvo. Budi što želiš postati. Te omogući drugima da također uspiju u svom naumu.

Bespuća hrvatske birokracije: Građanska poslušnost vs Građanska pobuna. Borba za naša prava

Facebook Komentari