Prijatelji Hrvatske: Tajaniju se omaklo, omaklo se i Vučiću 1990. s Arkanom na Maksimiru, pa 1995., pa svako malo, omaklo se Deliji na splitskoj rivi…

Piše: Silvana Oruč

Antonio Tajani je proglasio dio suverene države Hrvatske talijanskim teritorijem, no ne treba se uzrujavati. To je sve bio nesporazum. Događa se. Pa lijepo je pojasnio čovjek da su njegove riječi izvađene su iz konteksta i sve je nespretno ispalo.

Zna to i ministrica Pejčinović Burić pa neće ni slati diplomatsku notu. Nema kome, a ni zašto. Jer inače je uobičajena praksa da recimo predsjednik Europskog parlamenta na javnom političkom skupu viče „živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija“. Doduše, bio je već u Hrvatskoj na političkom skupu s Andrejom Plenkovićem no srećom nije se sjetio vikati, recimo: živjela hrvatska Venecija. Srećom po njega, jer bi do sada već bio proglašen ustašom. A srećom i po Plenkovića koji se znao javno pohvaliti kako mu je Tajani prijatelj.

Ionako Hrvatska ima previše ustaša. Gotovo da čovjek zamisli kako je Josipović prije pet, šest godina bio vidovit kada je usred Jeruzalema domaćinima ispričao priču o ustaškoj guji koja gmiže po Hrvatskoj. Tad smo mu se smijali. Ali, evo je. Iskače svakodnevno.

Prije koji dan zatekla se na splitskoj Rivi. Goropadnija nego ikad. Zbog nje su reagirale vlade i predsjednici, a Split je nazvan grad slučaj. Opasna ustaška guja u obliku nekolicine mladića, srećom više verbalno nego fizički, napala je trojicu vaterpolista beogradske Crvene zvezde. Jedan je skočio u more, a druga dvojica su otrčala. Jedan od njih poznaje Split jer je prije nekoliko godina živio u njemu i igrao za splitski klub. Građani Splita su im pomogli. Svi su se ispričali, događaj zbilja nije bio lijep, al’ srećom nitko nije ozlijeđen. No, po povratku u Srbiju vaterpolisti su održali konferenciju za novinare na kojoj su sasuli drvlje i kamenje po Splitu i Hrvatskoj. I usput, pokazali ogrebotinu na nozi jednog vaterpolista koja je vrlo vjerojatno nastala pri skoku u more.

Da ne bi bilo zabune, ne podupirem nasilje. Nikakvo. I svi koji na bilo koji način pribjegnu bilo kojoj vrsti nasilja moraju biti kažnjeni. Ali događaje iz Splita dignuti na takvu dimenziju, zbilja je sramotno. Jer srbijanski vaterpolisti zaboravili su na toj pressici kazati da su nasred jednog hrvatskog grada – a za pretpostaviti je da građani nisu zaboravili razmjere srbijanske agresije na Hrvatsku – sjedili u obilježjima kluba koji i te kako podsjeća na bratski im nogometni klub FK Crvena zvezda. Čiji navijači i klupska uprava otvoreno podupiru četničku i velikosrpsku ideologiju. Kluba na čijem se nogometnom stadionu redovito pali hrvatska zastava i čija klupska uprava redovito dopušta držanje transparenata „Vukovar je srpski“. Nije zaboravljeno kako su navijači Crvene zvezde Delije, predvođeni zloglasnim i naoružanim Arkanom svibnju 1990. u Maksimir došli izazvati nerede po naputku Službe državne sigurnosti čiji je Arkan bio agent. Delije su i dan danas mnogima u Hrvatskoj sinonim za bol i strahote koje su proživjeli u zločinačkoj srpskoj agresiji.

Da se razumijemo, ni te sramotne činjenice ni najmanje ne opravdavaju bilo kakav napad na srbijanske sporaše kao ni na bilo kojeg čovjeka. No, nemojmo ih ni prešućivati. U svom dramatično- teatralnom tonu reagirao je i srbijanski predsjednik Vučić. Treba li uopće reći da je i on također bio među Delijama u Zagrebu 1990. čime se javno hvalio. Iako, koga bi trebalo zanimati što govori taj deklarirani četnik koji je 95. nasred okupirane Gline s nekog skupa urlao da je to tzv. velika Srbija?! Uostalom, zašto Vučić s takvim žarom ne reagira na brutalno premlaćivanje mladog pripadnika hrvatske manjine u Sonti u Vojvodini kojeg je Vučićeva policija preko noći, dokazima i svjedocima usprkos, proglasila krivcem?!

A da se brže bolje pokaže kakvi su Splićani i Hrvati odmah po tom nemilom događaju na pročelju jedne škole osvanuo je natpis o tome kako neko mrzi školu i – Srbe. I naravno veliko U koje bi trebalo biti krunski dokaz da guja gmiže. Počinitelj još nije pronađen, al’ nadajmo se da ne će biti kao i sa svastikom na Poljudu. Doduše rukopis je previše sličan. I previše proziran.

Pupovac se svekolikoj javnosti nije obratio zbog ružnog događaja u Splitu. I gle čuda, nije se narugao srbijanskim športašima da su pobjegli onako kako se prije koji tjedan narugao zastupniku Mosta Grmoji nakon što je prema njemu u sabornici krenuo Pupovčev koalicijski partner Plenković. Doduše, nitko osim Pupovca nije ni vidio Grmoju da bježi, no to više. Zato se javio zbog nemilog događaja u Zadru.

Tamo je, pod čudnim okolnostima, prije koji dan, učenica srednje škole, inače pripadnica albanske nacionalne manjine, navodno – žigosana. Na jednoj ruci, užarenim joj je predmetom utisnuto slovo – U. Svi, ali baš svi u javnom prostoru su skočili na noge, svi su, bez iznimke, napali učenika koji joj je to napravio upaljačem i još joj navodno poručio da će sad biti ustašica. Napali su i ravnatelja i optužili ga da relativizira taj događaj.

Doduše i zbog toga što je, pazi sad, član HSP-a. I zbilja, kad se tako postave stvari, čovjek se mora duboko zgroziti i užasnuti nad time što je jedno dijete kadro napraviti drugom i to u razredu?! Pod nastavom?! A da škola još to relativizira?! Ali, kako kažu stihovi, istina je voda duboka pa su nakon te hajke na ravnatelja i učenika objavljene fotografije na kojima se vidi da učenica i inače nosi majicu s ustaškim obilježjima. Učenici iz razreda medijima su kazali kako je učenica sama tražila da joj spomenuti učenik upaljačem utisne slovo U na ruku. A kad ju je jedna profesorica upitala što joj je na ruci, nije ga sama htjela prijaviti ravnatelju ni nekom drugom. Zato je to učinio njen otac za kojeg se ubrzo saznalo i da je član SDP-a. I onda muk. Priča je gotova. Lovci na guje žurno odabiru novu lokaciju.

Facebook Komentari