Primitivizam – bijeda duha, multipla skleroza, legalizacija

PU Dubrovačko neretvanska

Piše: Snježana Nemec

Različito se definira primitivizam, ali zasigurno ima jedan zajednički naziv – bijeda duha. Mi bi dalje, mi bi gledali u budućnost, mi bi širinu koja doseže barem dva bloka iza ugla. Mi bi svašta, ali ne možemo jer većina nas još uvijek je glavom u palanci. Ovdje nije riječ o primitivizmu kao borbi protiv civilizacije (anarho-primitivizam), o bezbroj pitanja koja se postavljaju o civilizaciji i što je ista donijela, o pitanju zašto bit kulture sve više kopni i nudi sve manje utjehe našim pomućenim životima jer primitivci kojima smo okruženi toliko daleko ne dosežu.

Primitivci su utkani u samu bit društva, i u potpunosti je nevažno jesu li visokopozicionirani ili su na samom dnu društvene ljestvice, nose li najljepša odijela ili jeftinu odjeću, hodaju li u običnim ili markiranim cipelama. Primitivci imaju svoj stil, a to je stil jednoobraznosti. Njihov strah od izlaska u svijet, kako je to napisano u Filozofiji palanke je njihov strah od izlaska u svijet bez stila.

Funkcioniraju na bipolarnom principu crno-bijelo, tvrdokorni su, ne propituju i nemaju ništa od onog što obilježava stvaranje i izgradnju. Oni su pošast, epidemija koja sustavno inficira društvo, koja gotovo postaje životna mudrost, ultimativna filozofija. Načelo po kojem se živi, postaje i biva bićem.

Oni su i „borci“ protiv narkotika u medicinske svrhe, a sami djeluju kao svojevrsni narkotik čije djelovanje utječe na promjenu ponašanja, posebice u društvima u kojima se osjeća nedostatak demokracije, obrazovanja i kritičkog mišljenja.

Posljednje, čovjeku nepojmljive reakcije na pismo bivše članice grupe Feminem grupe koje je uputila predsjednici, ne može se ni sa čime drugim povezati nego s primitivizmom. „Odi se drogirati u Nizozemsku“, „Sve bih ja vas iselio“, Pošmrči liniju, bit će ti bolje“, „Koka ti je bolja“…..je ono što čuješ i čitaš, bez ijednog suvislog argumenta zašto su protiv.

A Nika Antolos je pisala i tražila datum legalizacije jer boluje od Multiple skleroze, kronične, neizlječive, upalne bolesti središnjega živčanog sustava koja zahvaća veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničnu moždinu.

Šest tisuća ljudi boluje od ove bolesti i trpi simptome bolova u obliku probadanja ili pečenja na licu, trupu ili u ekstremitetima, od vrtoglavice, zamagljenosti ili gubitka vida, gubitka različitih modaliteta osjeta topline, položaja u prostoru. Dok čekaju liječenje, kod oboljelih od multiple skleroze stanje se pogoršava.

Neki od oboljelih će prihvatiti liječenje koje neće uključivati konzumiranje ulja kanabisa. Neki će željeti i žele spašavati svoj život tim istim uljem, ali legalnim putem. Neki ulaze u zonu nelegalnosti, ne svojom voljom, već zato jer im alternativno liječenje nije dostupno. To su njihovi izbori, i tko smo mi da im to osporavamo, posebice kada govorimo o traženju legalizacije u medicinske svrhe koje se može držati pod kontrolom.
Ne moraš se slagati s legalizacijom, s Nikinim traženjem, s Huanitovim uzgorem marihuane.Ne moraš nužno ni razumjeti, ali za izostanak empatije, pristojnosti i ljubaznosti kao posljednjim branicima ljudskosti i civilizacije, posebno prema osobama koje biraju zdravlje i život, koje hoće kvalitetnije biti uz svoju obitelj, uz svoju djecu, nema opravdanja.

Uzgred rečeno, a nevezano za primitivizam, empatija i razumijevanje čovjeka, iako slovo zakona ne poznaje ovu kategoriju moglo je imati pravnu podlogu u slučaju Huanita Luksetića. Kroz diskrecijsko pravo, i u granicama svojih ovlasti mogla se izabrati ona alternativa za koju se ocijeni da je najprimjerenija potrebama tog slučaja, kao što je to učinjeno u Puli, u slučaju žene koja je uzgojila marihuanu zbog dugogodišnje bolesti HIV-a i hepatitisa.

Facebook Komentari