Danas si privilegiran ako si u prostoru koji ti dopušta da iskažeš svoje mišljenje

Piše: Snježana Nemec

Danas si privilegiran ako si u prostoru koji ti dopušta da iskažeš svoje mišljenje koji te ne cenzurira i koji je spreman, iako u osnovi nemoćan, zajedno s tobom snositi odgovornost za napisano. To su zapravo današnji medijski divovi koji pokušavaju opstati, probuditi tromost, opirući se ustaljenom obrascu djelovanja.

Njihov medij je slobodan, jer su oni prije svega slobodni kao ljudi, ako uopće možemo govoriti o kategoriji slobode. Ne osluškuju što će reći Bruxelles, što London, što Beograd, za razliku od velikih igrača, nejasne vlasničke strukture koji svakodnevno potvrđuju kako medijski suverenitet nestaje.

Naravno, nije to nikakva novost, ali ostaje poražavajuća činjenica da su dio kolonijalnog pogona koji uništava svako kritičko mišljenje, koji ne sumnja, ne propituje, i nema ništa od onog što obilježava stvaranje i izgradnju, dok su, s druge strane kreativci, misaoni i radoznali ljudi koji prije nego nešto napišu tragaju za tonom, održavaju ritam kako bi na koncu sve bilo zaokruženo, marginalizirani. Vide to urednici, novinari, ali ne mogu ništa. Nemoćni pred bogovima, s krivim i suludim mislima o spoznaji potrebe svoga vremena pronalaze način kako će, i u kojim oblicima iznijeti poruku pred oči javnosti. Nije to ništa drugo nego plemenski zakon koji prisiljava pojedinca da se vlada prema njemu, jer u protivnom bit će sankcioniran određenim kaznama, pa i samom progonu, izbacivanju iz zajednice.

Osobno uhvati me tuga kad vidim kuda to ide. Kada vidiš kako se nekada, i ne tako davno jedan tebi dragi pisani medij transformira u nešto najgore. I ne moraš zapravo ni znati kako je dolazilo do tih promjena. Dovoljno je pročitati imena autora, njihove tekstove koji i kad govore o pticama pjevicama privlače pozornost, jer su eksponirani, prezentirani, servirani javnosti. Usudila bih se čak reći da smo ušli u novu – staru formu obmane no sada još rafiniraniju, manje primjetnu, gotovo sa stilom.

Uvredljivo je to, u najmanju ruku za one koje zovemo ljudi od pera i koji imaju javnosti što reći.

Na žalost, i ne znam po koji put ponovit ću; Nema više intelektualne elite koja bi od novinarstva napravila umjetničku formu. Nema više novinara koji bi napisao – Tiranija nužnosti svoje robove daruje s tri vrste slobode: mišljenjem slobodnim od intelekta, zabavom slobodnom od umjetnosti i orgijama slobodnim od ljubavi, kao što je to napisao Karl Kraus.

Ali zato još uvijek ima onih koji se trude. Podržavajte i čuvajte ih kao oko u glavi, jer u protivnom o njima će se jednog dana pričati kao i o fenomenu nestala četiri godišnja doba.

Facebook Komentari