Terorizam: Nasilje i pokušaj borbe protiv istog

Piše: Snježana Nemec

Na Božićnom sajmu u Strasbourgu ubijeno je troje, a ranjeno trinaest osoba. Još jedan je to u nizu terorističkih napada, u kojem se ubijaju nevini ljudi i širi panika radi postizanja političkih ciljeva.

Koji su to politički cijevi u osnovi je nejasno kao što je nejasno zašto još uvijek ne postoji jedinstvena definicija terorizma, unatoč činjenici da ih ima oko sto. Neosporno je da su studije o terorizmu jedno od najbrže rastućih područja društvenih znanosti u zemljama engleskog govornog područja, da financiranje istraživanja raste, ali nepostojanje definicije terorizma i dalje ostaje ključan problem. U svojoj knjizi „ Disciplining terror: How experts invented “terrorism” Lisa Stampnitzky postavlja pitanje zašto je analiza motiva terorističkih činova postala tabu tema te jesu li, i u kojoj mjeri, političke odluke koje se tiču terorizma zasnovane na konzultacijama sa stručnjacima. Spoznaja da u demokratskim, visoko uređenim društvima sustav dopušta da politika jednostrano radi na „rješavanju problema”, dok istovremeno stručnjaci i znanstvenici nisu usuglašeni čak ni oko definicije tog problema, u najmanju ruku uznemiruje.

Postavlja se i pitanje zašto znanost ne ulazi u uzroke, i možemo li se zadovoljiti jednim, iako smislenim odgovorom antropologa Roberta Redfielda koji kaže ..Kad god se znanost bavi ljudima, ono ljudsko budi se u samim znanstvenicima i prva reakcija predstavlja očitovanje onog čovječnog u čovjeku, stoga zahtjev za objektivnošću najčešće biva potisnut.“

Uzroci terorizma mogu se tražiti u prošlosti, no ni to nije u potpunosti objektivna podloga, pa tako neki stručnjaci, bez konkretnijih podataka navode kako razlog napada u Francuskoj leži još iz vremena kolonijalnog doba te nastavljaju s onim već poznatim, kako u Francuskoj živi više od pet milijuna Muslimana i kako postoji veliki bazen ljudi koji se mogu radikalizirati.

I u konačnici postavlja se pitanje trebaju li nam sva ta pitanja u situaciji gdje je terorizam postao najveća sigurnosna prijetnja. Ako kažemo – Oči vide što vide. Um i tijelo reagiraju na zlo, i neljudsko onda zasigurno ne trebaju, ali ako želimo znati uzrok, a samim time i način rješavanja posljedica tada pitanja trebaju.

S obzirom da najveći dio postojećih pokušaja utvrđivanja uzroka terorizma nije izdržao čak ni prve testove prihvatljivosti, kako onda rješavati posljedicu. Za sada, čini se nikako, već preostaje pokušati se prilagoditi i nastojati posljedice ublažiti postojanjem određenih indicija o napadu i osobama koje su u tom lancu terorizma kao što je bio Cherif Chekkat, iako je takve osobe kako vidimo teško držati pod kontrolom.

Gledajući posljedice terorističkih napada (ako je ono što gledamo stvarno) čovjek prvo pomisli kako se radi o neobrazovanim, primitivnim, ideološkim i vjerskim fanaticima, posebno kada govorimo o teroristima samoubojicama (od 11. rujna 2001. porastao na 80 %, počevši od 1968.) kojima su njihove vođe isprali mozak no tada, zahvaljujući tehnici obrade podataka pogleda kako stvarno izgleda tipični terorist: muškarac neoženjen, star između 22 i 24 godine, s najmanje djelomičnom sveučilišnom naobrazbom i to s područja društvenih ili humanističkih znanosti (»najtipičniji« teroristi su sociolozi po obrazovanju). Teroristi najčešće potječu sa sveučilišta, a regrutiraju se na mjestima za okupljanje studenata, premda statistički značajan dio otpada na teroriste koji su u svojem ranijem životu bili liječnici, novinari, profesori. Dakle, prilično elitne profesije. Kod bliskoistočnih terorista struktura je drugačija; tu se daleko češće pojavljuju inženjeri i tehničari. Ali, vratimo se tipičnom teroristu. On potječe iz bogate obitelji srednje klase, ali njezinih viših slojeva. Također, sklon je porocima, i to najviše uživanju droga. (Uzroci terorizma, Tomaševski).

Čime se onda čovjek može voditi? Samo onim što vidi i logičkim razmišljanjem povezuje. A vidi nasilje i pokušaj borbe protiv istog. Vidi silne migrante, od onih koji traže mjesto pod suncem do onih koji nemaju tu namjeru. Gledao je i najglasniju zagovornicu prihvaćanja migranata A. Merkel koja ih je i pod cijenu poljuljavanja samih temelja EU, uz veseli pozdrav ‘Herzlich willkomen!’, pozivala, dok je Orban „ vrištao“ o politički potaknutoj invaziji i migrantima kao sredstvu islamizacije Europe.

Vidi i susjednu nam BiH i promjene koje mu se ne čine dobrim, migrantsku krizu koja se može preliti i na Hrvatsku. Sjetimo se samo sultana Erdoğana i njegove posjete Sarajevu, ali tada i njegovog predizbornog skupa i poruke Bakira Izetbegovića: Vi imate čovjeka kojeg vam je Bog poslao, a ime mu je Recep Tayyip Erdoğan’, podsjetivši kako je u prošlome stoljeću Bog poslao njegova oca Aliju.

Onaj tko je bio i dulje se zadržao u BiH vidi silne džamije, kulturne centre, vidi žene s burkama, shopping centar u kojem se je zabranjeno prodavanje i točenje alkohola, Bošnjake koji se ne slažu s takvom politikom ili pokušajem islamizacije BiH već žele investicije koje će ih gospodarski preporoditi.

Vidi da o svemu tome što migrantska kriza donosi nije poželjno progovarati, jer se odmah proglašava tendencioznim i punim mržnje.

Vidi i da je sav fokus na islamističkim teroristima, jer mediji uglavnom tako prezentiraju, i ne vidi druge koji su isto tako dio vjerske, etničke, nacionalne, političke, gospodarske grupacije.

Uglavnom, sve ostavlja dojam da tu ima svega i svačega. Dojam o određenim grupama ljudi koji imaju svoja religijska, filozofska, ekstremistička, rasna…. uvjerenja koja pokušavaju nametnuti na najgori mogući način.

I dok tražimo uzroke, pokušavamo definirati što je to uopće terorizam, isti, uz pomoć tehnologije, dostupnosti informacija, financijskih sredstava, psihološkog pristupa i stalnog pomlađivanja članova ide sve dalje.

Facebook Komentari