Sedam pravila za ophođenje prema spomeniku Franji Tuđmanu u Zagrebu

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

(1) Bez obzira na to što su glavni grad i Hrvatska 19 godina bili nesposobni podići spomenik prvom predsjedniku RH u Zagrebu, podizanje 10. 12. 2018. ni u jednom se trenutku ne smije dovoditi u pitanje, jer tko to dovodi, u najmanju je ruku protivnik Hrvatske.

(2) Bez obzira gdje spomenik Franji u Zagrebu bio postavljen lokacija se ni na koji način ne smije dovoditi u pitanje, jer postojeća je lokacija najbolja i tko ju dovodi u pitanje u najmanju je ruku protivnik Hrvatske.

(3) Bez obzira na to što se kome spomenik u elementarnom značenju ne sviđa to se nikako ne smije javno izreći, jer što se kome ima sviđati ili ne sviđati spomenik prvom predsjedniku Republike Hrvatske, a tko to javno izriče u najmanju je ruku protivnik Hrvatske.

(4) Bez obzira na to što tko primjećuje kako spomenik ne sliči Franji iz njegovog životnog razdoblja tijekom kojeg je djelovao na način zbog kojeg mu se i podiže spomenik, nego prije Franji iz prethodnog razdoblja, ako i tome, koje da nije nadživio zasigurno ne bi dobio ne spomenik, nego ni spomen ploču, to se ne smije primjećivati, jer tko to čini u najmanju je ruku protivnik Hrvatske.

(5) Bez obzira na to što bilo tko primjećuje kako dijelovi spomenika bez posebnog opravdanja, prema mišljenju nekih, nastoje nalikovati mlađem Franji, a i njega bez opravdanja namjerno ili slučajno mijenjaju, poput primjerice staračkih bora na mladom čelu, izvrsnog vida u dobi kad je već desetljećima nosio naočale, kose koja mu se protivno zakonima genetike, ali ne volje Božje odjednom kovrča; bez obzira na to što nije poznato je li Franjo ikad radio kao pekar vis-a-vis pregače, bez obzira na to što nije jasno kako to da hoda umjesto da stoji kad već drži ruku na srcu itd. sve to skupa ne smije se primjećivati, jer tko to primjećuje taj negira ne samo da je ovo najljepši spomenik Franji u Zagrebu gdje je jedini i u Hrvatskoj samim time što je u Zagrebu, nego kako je i najljepši mogući samim time što je takav kakav jest (u ovom trenutku nemoguć je ljepši spomenik), ali prije svega taj je u najmanju je ruku protivnik Hrvatske.

(6) Svaki pravi Hrvat dužan je javno hvaliti vrijeme postavljanja, otkrivanja, lokaciju, natječaj, izbor i izvedbu spomenika u cjelini, dijelovima, detaljima i ponajpače duhu u kojem je nastao, a koji je poznat samo autoru i vrsnim hrvatskim umjetnicima i čiji radovi krase trgove europskih metropola, a tko to ne čini u najmanju je ruku protivnik Hrvatske.

(7) Svaki pravi Hrvat dužan je javno hvaliti ljepotu spomenika Franji bez obzira na to što mu je estetika i izvedba tog spomenika nepoznata, strana i u najmanju ruku prepuna neobičnosti u detaljima i cjelini pa kad ga se o tome pita dužan je uputiti znatiželjnika na vrsne hrvatske teoretičare i povjesničare umjetnosti čiji radovi su ako već ne udžbenici, a ono barem obvezna literatura na većini svjetskih studija povijesti umjetnosti, a tko to ne čini u najmanju je ruku protivnik Hrvatske.

(Tko se ogriješi o ova pravila neka bude proklet, preci mu se okretali u grobu i potomci mu bili ojađeni i bijedni do sudnjeg dana, jer tko je taj tko se usuđuje misliti i vjerovati kako je uz sve bjelodane nedostatke, mane, poroke i pogreške Franjo imao i dobrih djela koja možda nadvisuju loša i koja zaslužuju za 21. stoljeće isto takav spomenik u Zagrebu u Hrvatskoj u 21. stoljeću? Očito neki idiot.)

Facebook Komentari