Adventus

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Adventus je u Rimu bio tehnički pojam slavnog ulaska cara u grad nakon vojne pobjede nasuprot ispraćaja ili Profectio. Oba događaja obilježavala su se medaljonom ili kovanicom. Ta jednoznačnost izgubljena je nakon što su kršćani preuzeli riječ. Najčešće rano značenje bilo je dolazak Isusa Krista (lat. ad + venīre). Dakle, vjernici čekaju, a Isus im dolazi. Također može značiti pojavljivanje, dozrijevanje, upad i invaziju. Kao glagol, dolazi (lat. advenio) znači ne samo čekati nego i ići u susret kome, razviti, pripremiti i ustati se (Isusu).

Advent u Zagrebu, ove godine izvan natjecateljske konkurencije, predstavlja razdoblje od 4 tjedna prije Badnjaka tijekom kojeg centar grada napuste njegovi cjelogodišnji korisnici, a ispune stanovnici rubnih i prigradskih područja i turisti iz cijelog svijeta koji uz stravičnu pokoru, žrtvu i križ prvo bulje u lampice poput divljači na autocesti, a zatim, vjerojatno od pretrpljenog šoka, na jedvite jade uspiju popiti sve razvodnjeno kuhano vino, sve premasne kobase u svim preodurnim žemljicama. Usput opale koji selfie i zatim se promrzli odu pri čemu je jedino dobro što su ipak neko vrijeme proveli krećući se na svježem zraku.

Ovaj gospodarsko–turistički kič Adventa kojem pohodi 90% svih Zagrepčana i državljana RH koji su u prilici ponekad se suprotstavlja navodno istinskom Došašću koje se zbiva tijekom pokore prekida sna, ranog ustajanja i odlaska na jutarnju misu ili zornicu kao način priprave za Isusov dolazak kojem pohodi ponovno 90% vjernika u RH. Relevantan statistički uzorak sugerira kako se većina u obje skupine bitno preserava, jer niti 90% Hrvata ima novca za cjelovečernje provode na Adventu, niti 90% deklariranih rimokatolika odlazi na zornice Došašća. Pritom je vjerovanje kako je Advent konzumeristički, dok je Došašće vjersko naivno koliko i vjerovanje kako su adventski vijenac, božićno drvce i deseci drugih simbola bitno katolički, tradicijski i konzervativni (primjerice adventski vijenac izmislio je evangelički pastor Johann Hinrich Wichern 1838. u domu Trošna kuća za siromašnu djecu (Das Rauhe Haus) u Hamburgu, a katolici su ga počeli izrađivati koncem 19. st. u katoličkoj crkvi u Kölnu, dok masovno u kućanstvima tek nakon 1918.).

Što se autentičnog Došašća tiče mnogi su Hrvati izgubili svaku nadu (beskućnici, potplaćeni, neplaćeni, blokirani, ovršeni, iseljeni itd.), velika većina nema mira niti u svoja 4 zida sa samima sobom (mentalni poremećaji i bolesti, korištenje antidepresiva i sedativa o kojima su razvili ovisnost), razloga za veselje nemaju, a ljubav im je bitno stran i dalek pojam pa je priču o izvornosti dobro testirati na tim skupinama kako Došašće ne bi bilo duhovni kič ili događaj prenatrpan odsutnošću. Što se gospodarsko–turističkog Adventa tiče, teško je reći što mu nedostaje osim što je kič jer je prenatrpan prisutnošću što je stara navada svih koji su tijekom jednog razdoblja života oskudijevali.

Kako god bilo, nasuprot Došašću kao i inače pomogao sam u maloj mjeri onima koji sami sebi teško mogu pomoći, a nasuprot Adventu nemam niti najmanju namjeru na navedenim punktovima provesti i minutu niti potrošiti ijednu kunu. Imam ja svoja mjesta koja ni sa čim nisu zaslužila zaobilaženje tijekom ovog beznadnog vremena. Kako god bilo, Adventičarima nadolazi koja kila više, a Došašćarima ili onima koji vjeruju u Isusa dolazi uskrsnuće tijela i život vječni što zvuči sve manje beznačajno ako je sve vjerojatnije kako ćemo jednog dana klonirati sami sebe i u klona uploadali informacije vlastitog živčanog sustava nakon čega se možemo ušetati u Adventus sebe samih kao novih ljudi s noge na nogu, slavodobitno i carski.

Facebook Komentari