Jandroković o aferi SMS: U političkom smislu oni koji su eventualno bili povezani morat će odgovarati; O Karamarku: Na početku sam ga podržao, ali kada sam vidio smjer…: O Za dom spremni: Korištenje bi trebalo podlijegati zakonskim sankcijama….

Iako ni predsjednik Andrej Plenković, ni ljudi koji su s njim preuzeli odgovornost za HDZ nisu povezani s aferom SMS, slika koja se o tome stvara u javnosti šteti HDZ-u – kaže za Jutarnji predsjednik Sabora i glavni tajnik stranke Gordan Jandroković.

Osim afere, u čijem je središtu Plenkovićev zamjenik Milijan Brkić, šef Sabora komentirao je i sukob s predsjednicom, stanje u HDZ-u, odnose u koaliciji, Daliju Orešković, ali i druge aktualne teme.

Plenković je oko afere SMS izjavio da su stvari sve gore i lošije te zahtijevaju daljnje korake. Što to znači?

– Nije potrebno tumačiti izjave predsjednika Vlade i stranke, ali mogu reći svoje mišljenje. Potpuno je jasno da se ovdje radilo o poslovima koji su ili zakonski ili moralno ili politički s one strane crte koju smatramo prihvatljivom. Informacije koje su se pojavile u javnosti izazivaju s jedne strane nevjericu, a s druge opravdanu ljutnju građana, pa i nas koji se bavimo politikom, da su se takve stvari uopće mogle događati. Kada govorimo o političkoj dimenziji, svakako da ona dotiče i HDZ, bez obzira na to što ni predsjednik Andrej Plenković, ni ljudi koji su zajedno s njim preuzeli odgovornost za HDZ ni na koji način nisu povezani s tom aferom. Ali, definitivno ova slika koja se stvara u javnosti šteti HDZ-u. Što se tiče dosad objavljenih informacija, ne znam jesu li one točne ili ne. Za to su zadužene nadležne državne institucije, kojima kao predsjednik Sabora želim poručiti da imaju punu potporu u tome da istragu privedu kraju, nedvojbeno utvrde što se točno dogodilo i označe osobe koje su odgovorne za eventualno kršenje zakona. Svaki oblik narušavanja ljudskih prava koji se spominje – dakle, eventualna prisluškivanja, lažne korespondencije ili pokušaji podmetanja pojedinim sudionicima političke scene – potpuno su neprihvatljivi i najoštrije ih osuđujem. Ako je prekršen zakon, sve je jasno. A u političkom smislu, kada se utvrdi što se točno događalo, oni koji su eventualno bili povezani, morat će odgovarati.

Kad je riječ o političkoj odgovornosti, hoćete li tražiti od Milijana Brkića da podnese ostavku na mjesto potpredsjednika Sabora?

– To bi značilo prejudiciranje krivnje. U informacijama koje dobivamo kroz medije spominje se određeni broj visokih dužnosnika. Oni su dosad odbacivali bilo kakvu povezanost s navedenim događajima. Govorili su da su sve to fabriciranja i da oni s tim nemaju veze. Dakle, nikome ne želim unaprijed presuđivati, niti bilo koga optuživati. Ali, očekujem da će istraga otkriti što se točno dogodilo i očekujem da će oni koji su eventualno povezani snositi odgovornost.

Jeste li vi upoznali Franju Vargu?

– Ne, niti sam ga ikada sreo, niti sam čuo za njega.

Zašto je onda Varga prilikom uhićenja tražio da se vas nazove?

– To mi je bila jako zanimljiva informacija, no nikad nisam dobio službenu potvrdu da je točna. Ali, budući da sam vidio da se u tekstovima spominju pokušaji kompromitiranja i predsjednika HDZ-a, sasvim je moguće da sam i ja bio meta – da se dodatno zamuti voda.

Ipak, u to vrijeme, kada se spominje da je Varga radio za HDZ, dakle, 2015., vi ste bili visokopozicionirani – član Predsjedništva, potpredsjednik i glasnogovornik Kluba HDZ-a te u izbornom stožeru. Sigurno imate neka saznanja o tome što se i kako tada radilo, a što se danas spominje?

– Ne, sada sam prvi put čuo za Vargu. Ja sam tada imao svoja zaduženja, to su bili Sabor i Klub zastupnika. Često sam govorio u ime HDZ-a, ali s ovim organizacijsko-logističkim operacijama nisam imao nikakvog doticaja tako da ne znam što je istina od ovoga što se sada tvrdi.

Koja je bila uloga Vlade Galića u to vrijeme?

– Galić je bio šef Odjela za analitiku i članstvo. Što je točno radio u okviru tog posla, teško mi je reći.

U kakvim ste odnosima tada bili s Tomislavom Karamarkom, svojedobno ste ga podržali kao kandidata za šefa HDZ-a i činilo se da ste bliski suradnici?

– Bili smo politički suradnici. Nije tu postojao blizak odnos. Bili smo korektni jedan prema drugom. Na početku sam podržao Karamarka, ali kada sam vidio smjer u kojem je vodio stranku, distancirao sam se. Podsjetio bih i na intervju koji sam tada, 2013., dao Novom listu – kada sam govorio o potrebi da se HDZ vrati prema desnom centru. Nadao sam se da će se to dogoditi, ali nije. Javno nisam iskazivao svoje nezadovoljstvo, sve do trenutka dok nisam zaključio da je to nužno napraviti jer je to tada bilo u interesu i stranke i države.

Nedavno ste, prilikom sukoba oko Marakeškog sporazuma, izjavili da netko namjerno izaziva sukobe između Vlade i predsjednice te da treba utvrditi tko to radi i koje su mu namjere. Na koga ste točno mislili, jeste li ciljali na savjetnika predsjednice za unutarnju politiku Matu Radeljića?

– To sam rekao jer smatram da je nepotrebno da takoreći ciklički dolazi do te vrste tenzija između predsjednice i predsjednika Vlade i HDZ-a. One evidentno nanose štetu i rejtingu predsjednice, i HDZ-u i Vladi, a nastajale bi uvijek na isti način: tako da neki neimenovani izvor pusti ‘informaciju’ koja nije istinita s ciljem da se stvori prijepor između dva ključna protagonista hrvatske politike. Kod pitanja Marakeškog kompakta prepoznao sam da se radi o istom modelu kojim se ponovno pokušalo, kao i u slučajevima Istanbulske konvencije i prosvjeda u Vukovaru, prikazati čelnike Vlade i HDZ-a kao nedovoljno domoljubne ljude, koji tobože nisu na crti zaštite nacionalnih interesa. I onda sam reagirao kazavši da netko namjerno stvara sukobe kako bi narušio odnos između predsjednika Vlade i predsjednice. Važno je naglasiti da mi potječemo iz iste političke stranke, da smo svjetonazorski isti ili vrlo bliski. No, dolazilo je do prijepora koji su naizgled imali ideološku pozadinu, ali mi se čini da iza njih, ustvari, nisu stajali ideologija i svjetonazor, nego interesi određenih grupacija koje su se na taj način pokušavale približiti predsjednici. Stoga je bitno što je predsjednica i priopćenjem najodlučnije odbacila bilo kakve konstrukcije o svojoj navodnoj umiješanosti u pokušaje rušenja Vlade.

Žestok sukob s Pantovčakom imali ste i proljetos, jeste li vi u sukobu s predsjednicom ili s njenim Uredom i savjetnicima?

– S predsjednicom se redovito viđam, ne gledamo uvijek na sve na isti način, ali s njom normalno komuniciram i doživljavam je kao predsjednicu koju je iznjedrio HDZ. Što se tiče Ureda, poznajem velik broj ljudi koji ondje rade. Problem je to što često moramo reagirati na neimenovane izvore.

Zašto se HDZ na svojoj službenoj stranici narugao predsjednici zbog pada rejtinga? To baš nije uobičajeno.

– Ta objava nije bila politički dogovorena. Bila je autorsko djelo našeg tima koji se time bavi. Onaj tko je to napravio, bio je frustriran upravo činjenicom da je napad oko Marakeškog kompakta došao iz smjera Ureda i zbog toga što to nije bilo prvi put – jer su se slične situacije događale i oko Istanbulske konvencije i prosvjeda u Vukovaru.

Hoćete li podržati predsjednicu za drugi mandat ili HDZ razmišlja i o nekom drugom kandidatu?

– Budući da smo više puta javno rekli da ćemo je podržati, smatram nepotrebnim to ponavljati sve dok predsjednica ne kaže da će se kandidirati. Očekujemo da kaže što planira, a logično je da kao aktualna predsjednica ne mora prva izići s kandidaturom budući da još ne znamo ni tko bi eventualno mogao poželjeti biti predsjednički kandidat. Ovo dosad su samo nagađanja ili uvjetne kandidature.

Jedan iskusni HDZ-ovac za vas je rekao da ste glasnik loših vijesti, obično nakon vaših izjava uslijede neke smjene. Često izjavite i nešto što Plenković u tom trenutku još ne govori. Smeta li vam kad vam kažu da ste njegov trbuhozborac?

– Što se tiče ‘najavljivanja loših vijesti’, možda sam samo malo bolji analitičar od drugih pa dovoljno dobro mogu procijeniti što će se dogoditi i što je u danom trenutku korisno za stranku, Vladu i državu. Moji prijatelji i suradnici dobro znaju da imam vrlo jasne stavove te da sam poprilično, kada sam uvjeren da je nešto ispravno, tvrdoglav i čvrst u onome što smatram da treba učiniti. Govorim u svoje ime, valjda je to jasno nakon 15 godina karijere u kojima sam prošao i jako puno sukoba…

Vi ste, zapravo, nakon Vladimira Šeksa jedini koji je preživio sve šefove?

– To jednostavno nije točno. Slobodno proanalizirajte sastav našeg Predsjedništva i Nacionalnog vijeća pa ćete vidjeti da imamo podosta iskusnih i dugovječnih HDZ-ovaca.

Ali, vi ste uvijek bili visokopozicionirani, ministar, potpredsjednik Vlade…

– Godinama sam bio predsjednik bjelovarsko-bilogorske Županijske organizacije HDZ-a i Gradske organizacije Zagreba. U visoku politiku sam došao s terena, nisam netko, kako se pokušava insinuirati, ‘bez baze’. Prošao sam na desetke izbora i od 2004. biran sam u Predsjedništvo HDZ-a. To je rezultat mog političkog rada i u konačnici političkih uspjeha jer smo uglavnom pobjeđivali na izborima. Teza da sam tu zato što sam bio blizak sa šefovima je apsurdna. Činim ono što smatram da je ispravno, pa i po cijenu da mi to donese štetu i nove protivnike. Je li netko blizak vrhu, definira se po tome koliko je on važan prilikom donošenja odluka i utvrđivanja političkog smjera. Nisam uvijek bio u vrhu, a razlog takve percepcije jest to što sam često javno istupao. U vrijeme Karamarka praktički sam bio jedan od rijetkih koji je u Hrvatskom saboru vodio bitke sa SDP-om. Zar zaista mislite da me je Karamarko upućivao što ću govoriti?

Koliko vam kao šefu Sabora ostaje vremena za stranačke poslove, svjedoci smo niza sukoba u HDZ-u?

– To je još jedna od predrasuda – da se ‘nedovoljno bavimo strankom’, da su prijašnjih godina postojali magovi koji su je ‘držali snažnom’. No, mi smo pobijedili na izborima mjesec i pol nakon što smo preuzeli HDZ. Imali smo tada minus od više od 15 milijuna kuna, a stranka nam je pala na 20-ak posto. Uspjeli smo organizirati jednu od najboljih kampanja, pobijediti na izborima, kroz pregovore s Mostom formirati Vladu i većinu, nakon šest mjeseci razvrgnuti tu većinu i formirati novu te pobijediti na lokalnim izborima i ostvariti jedan od najboljih rezultata u povijesti HDZ-a. Financijski smo se potpuno konsolidirali i dobili bezuvjetno mišljenje Državne revizije. Valjda smo to uspjeli zato što se ‘nedovoljno bavimo strankom’? A sada, u 2019., kada kreću europski i predsjednički izbori, još više ćemo se fokusirati na teren.

Kada se, pak, govori o sukobima u HDZ-u, koji se stalno zazivaju, mi smo još jedina politička stranka koja je preživjela u opsegu i strukturi koju je imala praktično od početaka. SDP doživljava tešku krizu i pitanje je hoće li se iz nje izvući. HNS se podijelio, a HSS je potpuno promijenio orijentaciju i na terenu masovno gubi članstvo. HDZ je u ovo vrijeme, kada je sve teže održavati hijerarhiju, strukturu i lojalnost, to uspješno činio. Danas je vrijeme interneta i prvi refleks političara jest da odmah iznese ono što misli, zaboravljajući pritom da smo svi mi ipak dio jednog okvira, jedne organizacije definiranih stavova koje donose stranačka tijela. Danas se puno teže nositi s izazovima naglašenog narcizma, egocentrizma političara. Ta vrsta političkog djelovanja dovodi do slabljenja političkih stranaka. Ali, HDZ nije oslabio, iako i kod nas postoje fenomeni o kojima sam govorio. Mi organizaciju čuvamo. To je razlika između nas i ostalih.

Jedna od zamjerki članova je kadroviranje, odnosno, kako kažu, vrh HDZ-a nameće kandidate na određene pozicije. Posljednji slučaj koji se spominje izbor je šefa Mladeži HDZ-a za Zagreb?

– Mislite li zbilja da bih se ja kao glavni tajnik i predsjednik Hrvatskog sabora bavio izborima u zagrebačkoj Mladeži? Nijednog od dvojice kandidata ne poznajem pa sam se to više začudio kada sam pročitao ‘vijest’ da se na tim izborima tobože vodila borba između kandidata središnjice i kandidata kojeg zagovaraju čelni ljudi Gradske organizacije. To je jednostavno neistina. Plasirao ju je netko tko želi oslabiti autoritet predsjednika stranke, podmećući da je ‘njegov’ kandidat izgubio izbore.

U HDZ-u se već naveliko govori da će budući šef Mladeži cijelog HDZ-a, koji se bira 8. prosinca, biti sin vašeg prijatelja, diplomata Davora Vidiša?

– Mlađeg Vidiša poznajem samo iz viđenja, a njegova oca još s početka 90-ih godina jer je radio u Ministarstvu vanjskih poslova kada sam i sam ondje radio. Ali, da smo prijatelji, nismo. Poznanici smo. Takve manipulacije plasiraju oni koji su trenutačno u stranci nezadovoljni svojim položajem. Umoran sam već od toga da stalno moram odgovarati na anonimne izvore.

Pa, ovo je prilika da se testira koliko su ti izvori točni, izbori 8. prosinca nisu daleko.

– Vidiš je kandidat, ali nije kandidat zato što je sin nečijeg prijatelja. To nema veze s istinom. Da je i o bilo kome drugom riječ, opet bi se tvrdilo da se radi o nečijem kandidatu. Smetaju mi takve stvari jer se na dnevnoj bazi plasiraju laži s ciljem da nas se kompromitira ili da se kompromitiraju ljudi koji najavljuju da će se kandidirati na određene pozicije. Zar mislite da ćemo mi sve to organizirati i nametnuti čovjeka, kojeg mladi ne prihvaćaju, samo zato što je on ‘sin nečijeg prijatelja’?

Mislim da ništa ne prepuštate slučaju, bilo da je riječ o bitnim ili manje bitnim stvarima.

– Mi smo ozbiljni i odgovorni.

Što mislite o ovim uhljebljivanjima Plenkovićeve rodbine: ujak, sestrična, vjenčani kum? Reagiralo je i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa?

– Igor Pokaz, po vama, ne bi trebao biti veleposlanik?

Mislim da je sporno što premijer Plenković nije upozorio da je riječ o njegovu vjenčanom kumu.

– Pokaz nije došao na to mjesto jer je njegov kum, nego zato što je profesionalni diplomat koji je već bio na tim razinama. Bio je ambasador u NATO-u i Moskvi daleko prije dolaska Plenkovića na čelo HDZ-a i Vlade. Kandidate predlaže MVEP, a potvrđuju Vlada i predsjednica. Nitko u cijelom lancu suodlučivanja nije doveo u pitanje Pokazovo imenovanje. Poznajem ga od 1994., razvijao se od stručnog suradnika, savjetnika i došao je do veleposlaničkih mjesta još 2009. godine. Bio je veleposlanik i u vrijeme Zorana Milanovića i sada ponovno. Svođenje njega na kuma je ponižavajuće. To što je napravilo Povjerenstvo za mene je neprihvatljivo – da su čovjeka s 20-godišnjom uspješnom karijerom sveli na nečijeg kuma.

Čija je to pogreška? Je li to pogreška Plenkovića koji nije rekao o njihovoj kumskoj vezi?

– To je pogreška Povjerenstva. To da je Plenković bio Pokazu vjenčani kum prije 20 godina bila je poznata činjenica. Da je Plenković za veleposlanika u Britaniji doveo kuma koji je prije toga radio, primjerice, u poljoprivredi, onda bi to trebao deklarirati. Ovo je šamar struci, Pokazu i svima koji su svoje karijere gradili 20 i nešto godina. A što se tiče ujaka, premijer vjerojatno nije niti znao da će on doći na to mjesto jer je on lokalni političar.

Kako je ministar Tomislav Ćorić baš došao do toga da Plenkovićev ujak treba biti u tom Upravnom vijeću?

– Što bi svi ti ljudi, koji su s nama u nekoj vrsti odnosa, trebali raditi dok smo mi na ovim pozicijama? Pa, nije ga stavio za direktora HEP-a, a da je, primjerice, završio filozofiju ili glazbenu akademiju. A za sestričnu je i to Povjerenstvo, koje tako rigorozno tumači stvari, odbacilo prijavu. Ovo s Pokazom mi je još apsurdnije od onoga kada je Povjerenstvo na čelu s Dalijom Orešković kaznilo SDP-ove ministre jer su bili u nadzornim odborima u koje ih je imenovala Vlada, a pritom ni naknadu nisu dobivali.

Kakva god bila vaša objašnjenja, takvim postupcima šalje se loša slika u javnost. I bivša šefica Povjerenstva Dalija Orešković oštro vas kritizira i navodi da HDZ treba razmontirati…

– Možemo analizirati i postupke Dalije Orešković. Kada je završila mandat, u kojem je mogla imati uvid u sve osobne i poslovne podatke svakog dužnosnika, odlučila se baviti politikom. U svojim javnim nastupima pokazuje neviđeni stupanj netrpeljivosti prema HDZ-u. Pitam se, ako jednako tako nije podnosila HDZ dok je bila na čelu Povjerenstva, je li to možda utjecalo na njezine odluke? Ili, ako nije gajila te osjećaje prema HDZ-u u vrijeme svog mandata, što ju je danas učinilo takvom? Možda nezadovoljstvo i gnjev jer nije ponovno izabrana? Je li mislila da nas treba ‘razmontirati’ i dok je bila predsjednica Povjerenstva? Mogu se osvrnuti i na način na koji govori o Agrokoru, potpuno zanemarujući kontekst u kojem se sve odvijalo. I imam moralno pravo o tome govoriti jer sam prvi ukazivao na postupke koji su bacili sjenu na taj sveukupni proces. A on je sačuvao radna mjesta, dobavljače, OPG-ove, spriječio gospodarski kolaps. Danas, gospođa Orešković, kao netko tko ima goleme političke ambicije, tvrdi da je to bilo mafijašenje, ‘gore od Todorića’, da je trebalo osnivati radne skupine… Pritom, kao da ne živi u realnom svijetu, u potpunosti ignorira otegotne okolnosti, hitrinu kojom je to trebalo ostvariti, pa i nužnu diskreciju u određenim dijelovima. A mi bismo danas imali ‘transparentno’ 20 ili 30 tisuća nezaposlenih, kao i ‘transparentnu’ propast Agrokora i velikog broja dobavljača te ‘transparentni’ kolaps hrvatskoga gospodarstva.

Hitnost ne može biti opravdanje za ono što se poslije događalo, a slažem se s Orešković da su stvari trebale biti transparentne i da se nisu smjeli dogoditi skupina Borg i sve ostalo.

– Istina je da je bačena sjena, i to je mali dio tog procesa koji se nije trebao dogoditi i koji je nama, nažalost, donio i određenu političku štetu. O tome sam vrlo jasno i kritički govorio. Vlada je preuzela odgovornost za spas hrvatskoga gospodarstva i donijela teške odluke, a mogli smo jednostavno reći da nemamo ništa s tim i pustiti da Agrokor propadne. Nitko od nas koji smo danas u vrhu HDZ-a nije imao veze s Ivicom Todorićem. Upustili smo se u rizik, koji su neki možda i zloupotrijebili, ali se sve skupa isplatilo. Proces je uspješno priveden kraju.

Što očekujete od nove šefice Povjerenstva Nataše Novaković?

– Očekujem da radi prema zakonu. Očekujem isto tako da se s Povjerenstvom može javno i argumentirano polemizirati, a da to odmah ne doživljavaju kao politički pritisak. Ako oni imaju pravo vrlo široko tumačiti odredbe Zakona o sprečavanju sukoba interesa, onda i mi dužnosnici imamo pravo polemizirati s njima.

Kakav je vaš komentar na analizu pučke pravobraniteljice Lore Vidović u kojoj je navela da relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava?

– Iznenadili su me sadržaj i ton njezina istupa. Smatram da je iznijela svoje osobno viđenje, subjektivne ocjene i politička stajališta o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj te nisam siguran da to jača autoritet pravobraniteljice kod hrvatskih građana. Sva europska društva imaju problema s političkim ekstremistima i radikalima. No, važno je razlučiti što je incident, a što sustav. U Hrvatskoj je to incident, to se događa, ali golema većina građana, gotovo sve političke stranke, a posebno naša Vlada duboko su protiv toga.

Usudio bih se reći da su upravo ova Vlada i ovaj HDZ brana bilo kakvom ekstremizmu. Nasuprot tome, pravobraniteljica stvara dojam da je Vlada odgovorna za te pojave. A one su rezultat jako zaoštrenih sukoba u vrijeme dok je SDP vodio Milanović, a HDZ Karamarko, i kada su ideološke teme bile vrlo isključivo i svjesno plasirane s obje strane. Ova Vlada je to naslijedila. Društvena klima ne može se riješiti u jednom danu, posebno što se tek treba regulirati problem govora mržnje na društvenim mrežama. Imenovano je Povjerenstvo sa suočavanje s prošlošću i dalo je svoje preporuke. Temeljem tih preporuka treba djelovati, fokusirati se na individualnu odgovornost onih koji zagovaraju ili u javnom prostoru afirmiraju fašističke, ali i ostale totalitarne režime. Njih treba sankcionirati u skladu sa zakonom. Međutim, generalizirati, govoriti da vlast ništa ne čini i da pripomaže afirmaciji ustaškog režima, to je netočna ocjena i nije mi jasno zašto to pravobraniteljica čini. Istodobno, kad je ona objavila svoje stajalište, u Saboru imate SDP-ovu inicijativu da se pokrene interpelacija oko pozdrava ‘Za dom spremni’. To je možda i slučajno, a možda i nije. No, što se tiče SDP-a, tu nema slučajnosti: oni svako malo, budući da nemaju nikakvih rješenja za probleme hrvatskih građana, namjerno rasplamsavaju ideološke ili svjetonazorske sukobe. S druge strane, mi znamo tko smo i što smo – i nema ni potrebe, ni koristi za građane da to svaki dan verbalno ‘dokazujemo’. Fokusirani smo na ekonomska postignuća, na zapošljavanje i povećanja plaća, na porezna rasterećenja, na snaženje institucija i na reforme – koje ćemo i provesti na dobrobit hrvatskih ljudi, zahvaljujući političkoj stabilnosti koju smo osigurali.

Nije li vlast trebala odlučnije reagirati oko tih stvari? Zašto, primjerice, niste potpuno maknuli HOS-ovu ploču, nego ste je premjestili i radili kompromise?

– Pročitao sam preporuke Vijeća u kojima nema nikakve dileme – to je i moj stav – da je ustaški režim bio zločinački, da su simboli ustaškog režima neprihvatljivi i da bi njihovo korištenje trebalo podlijegati zakonskim sankcijama. O tome postoji i široki društveni konsenzus. Jedino što ostaje sporno jest korištenje pozdrava ‘Za dom spremni’ u okviru grba HOS-a. I sami branitelji HOS-a negiraju da afirmiraju i podržavaju ustaški režim i NDH, i ističu da je to naslijeđe Domovinskog rata i da su pod tim grbom ginuli za Hrvatsku. To je snažan argument, stoga je i Vijeće dalo preporuku da se to znakovlje može koristiti samo u određenim prigodama. Uostalom, taj je grb registriran u vrijeme SDP-a, a mi smo krenuli rješavati to osjetljivo pitanje. Iz tog smo razloga i izloženi, s jedne strane, radikalnim napadima zdesna, a, s druge strane, ljevica – koja se ne ograđuje od totalitarnoga komunističkog režima i njegovih zločina – čeka svoju priliku. A o tome ni riječ od pučke pravobraniteljice. Tema je teška, osjetljiva i zato mislim da o tome treba otvoreno govoriti.

Sada kad je Klub Milana Bandića narastao, tko vam je pravi strateški partner: oni ili HNS? Planira li se neka rekonstrukcija Vlade s obzirom na promijenjeni odnos snaga?

– Mi sada polazimo od 77 ruku, to je parlamentarna većina koju smo formirali. Zastupnici koji u posljednje vrijeme napuštaju SDP nisu dio HDZ-ova Kluba. Svi ti prelasci nama suštinski ništa ne mijenjaju jer smo i prije imali stabilnu većinu. Naravno, članice naše koalicije nisu svjetonazorski istoznačne. Postoje teme o kojima nemamo isto mišljenje, ali u takvim situacijama nećemo raskidati suradnju, niti ići na nove izbore.

S druge strane, imamo situaciju da nikad nije bilo više prelazaka i političke trgovine u Saboru, što birači doživljavaju kao političku prevaru i nevjerodostojnost. Koliko to ruši ugled Sabora i dovodi u pitanje legitimitet vlasti?

– Koliko u svemu tome sudjeluje HDZ? Mi nismo nikoga doveli u svoj Klub. Ne volim u životu generalizirati, volim kad se ljude vrednuje prema njihovim osobnim postignućima, stavovima, ponašanju i djelovanju. Ne mogu odgovarati za sve političare, mogu odgovarati u prvom redu za sebe, pa onda za svoju stranku. Koliko to utječe na popularnost politike i Sabora? Naravno da ne utječe dobro. Ali, i bez tih prelazaka je rejting Sabora bio loš, zbog loših diskusija, zbog rasprava koje su sve manje argumentirane i stručne, a sve više paušalne i pune osobnih uvreda.

Zakon o pobačaju, očito nećete ispoštovati rok koji je dao Ustavni sud, do veljače 2019.? Je li to još jedna od onih svjetonazorskih tema koje ćete izbjeći?

– Iz onoga što sam čuo od ministra zdravstva, osnovano je Povjerenstvo za analizu zakonodavstva u drugim državama. To nije radna grupa za pisanje tog zakona. Konzultirat ćemo se s Ustavnim sudom i tražiti da se rok produlji.

Jeste li već odlučili tko će na listu za europske izbore? Hoće li tamo biti mjesta za Davora Stiera?

– Nije se još razgovaralo o listama. Pripreme za to počet ćemo nakon Nove godine.

Facebook Komentari