Hrvatski povrćar: Za mlade prestar, za male prevelik, za mjeru 411 živi na prerazvijenom

Kakva je budućnost hrvatske poljoprivrede u Europskoj uniji? Može li novac iz europskih fondova spasiti posrnulu proizvodnju mlijeka, mesa i povrća? Kako je izvrstan urod postao problem i zašto voćari muku muče s plasmanom? Kako zaustaviti zabrinjavajući pad poljoprivredne proizvodnje i osigurati dovoljne količine hrane?

U emisiji HRT-a Otvoreno gostovali su Krešimir Ivančić, pomoćnik ministra poljoprivrede, Marijana Petir, zastupnica u Europskom parlamentu, Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednica udruga hrvatskih povrćara, Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice i Miroslav Božić iz Viro grupe koji je bio glavni pregovarač za poljoprivredu pri ulasku u EU.

Osvrnuo bih se na podatak da poljoprivreda čini 5% BDP. Turizam i poljoprivreda nisu grane koje bi BDP-u trebale davati snagu. Kako promijeniti stvar? Posljednje dvije godine činimo to aktivno i kroz europske fondove. Program ruralnog razvoja u Hrvatskoj polučuje iznimno dobre rezultate u posljednje dvije godine. No, to definitivno nije dovoljno i nisu dovoljne te dvije godine da bi se pokazali rezultati svih investicija koje se događaju. Pad proizvodnje je zabrinjavajući, ali to je nešto što nastojim o promijeniti. Rezultati nemogu biti vidljivi za 1-2 godine. Kad posadite novi voćnjak treba mu 3-5 godina za punu proizvodnju. Kad radite novu farmu, treba vam dvije godine da tu farmu napravite. To je razdoblje kad ne možete vidjeti rezultate. Mi sad radimo, a rezultati će doći kasnije kad ćemo moći reći da smo nešto napravili, rekao je Ivančić.

Poljoprivredni proizvođači nekad su bili naslonjeni na velike sustave koji su ih držali u škarama neizvjesnosti i prolazili su samo oni koji su bili bliže nekim lancima za plasmane svojih proizvoda. Zadnje dvije godine voćarstvo je zadesio mraz pa su kapitalno izuzetno oštećeni i ostali su bez sredstava za zaštitu ove godine kada su klimatski uvjeti bili dobri. Uz izuzetan urod ove godine struktura kvalitete od 100% uroda je oko 60-70% robe koja je komercijalno spremna za tražište prema zahtjevima krajnjeg kupca. Bacali su se plodovi koji nisu bili za police trgovačkih lanaca. Stanje generalno nije dobro jer infrastruktura za opsluživanje krajnjih kupaca preko trgovačkih lanaca nije u vlasništvu voćara pa ima stepenica preko kojih se mora doći do toga. Voćar kad ubare svoj proizvod nema ga gdje spremiti, nema novaca da ga plati i jednostavno ne zna kuda s tim, rekao je Markota.

Prema podatku koji imam iz 2016. godine mi smo samodostatni u nekim kulturama, recimo kupusu, dok smo s rajčicom za preradu na nekih 23% samodostatnosti. Prostora ima, moglo bi se proizvesti puno više. Kad su se granice otvorile zbog prekomjernog uvoza naši proizvodači su smanjivali proizvodnju. Opstali su oni veći, povećavali su proizvodnju i došli smo na tu razinu da smo u nekim kulturama samodostatni, a u nekim se još može povećati proizvodnja. Međutim, prva prepreka za povećanje proizvodnje je nedostatak radne snage. I kad dobijemo sezonskog radnika iz strane države, dobijemo ga samo na tri mjeseca. Ne tražimo educiranu radnu snagu, tražimo ljude koje bi htjeli zaraditi, rekao je Gregorić.

Mislio sam da ćemo bolje iskoristiti okvir koji je Hrvatska dobila u pregovorima s EU. No mogu razumijeti i spet raznih okolnosti koji se događao, pa čak i nepripremljeno vodstvo kad su naši poljoprivrednici ulazili u EU. Naime, dogodilo se da se te 2013. i 2013. godine jako malo sredstava iz nacionalnog proračuna, koji se mogao isplatiti kao okvir nadopunjujućih plaćanja, u stvarnosti isplatio. Tu smo duboko potonuli, izgubio se dah. Dogodila se kriza u EU i čini mi se da još uvijek, i danas kad pogledamo ove puno bolje rezultate zadnje dvije godine, trpimo posljedice nekih 300-tinjak milijuna eura koji nisu transferirani u te dvije godine. Ali dobro, što je bilo, bilo je, nema više osvrtanja unatrag. Hrvatska sigurno može puno bolje i ovo danas nas ne može zadovoljiti. Jedina stvar po kojoj se može mjeriti uspješnost u bilo čemu je da uspoređujete svoj učinak o odnosu na same sebe. Treba vidjeti polaznu liniju i onda pogledati za dvije godine gdje ste u odnosu na polazište. Drugo, istodobno s time morate se usporediti s drugima i morate biti brži od njih kako biste smanjili zaostajanje u produktivnosti koja je danas enormno velika i onda se može govoriti da ste stvorili više dodane vrijednosti. Ima stvari u kojima se napravio pomak, a tiče se povećanja dohotka poljoprivrednika. On je u zadnje dvije godine porastao. No, ako kritički gledate danas je puno manje poljoprivrednika pa se dohodak dijeli na manje ljudi. Demografija postaje strahovito veliki problem posebno u pet slaonskih županija koje su jezgro poljoprivredne proizvodnje. Tamo je 48% poljoprivrednog zemljišta i jasno je da ako stanje u Slavoniji nije kako bismo željeli da jest, onda se to odražava na cijelu zemlju, objasnio je Božić.

Zabrinjava da se nismo puno pomaknuli od lani gdje je iskoristivost fonda za ruralni razvoj bila 18% prema Europskoj komisiji, a ove godine imamo u listopadu 21% prema Eurostatu. To je puno preslabo, To znači da je administracija prespora, možda prezahtjevna, možda nije dovoljno kapacitirana. Poljoprivrednici s kojima komuniciram kažu da čekaju mjesecima rješenja. Neki za istu mjeru dobiju odmah, neki čekaju osam mjeseci. Nešto se tu čudno događa. Isplate kasne, i kad se dobije rješenje, poljoprivrednicima je cilj da dobiju financijska sredstva što prije kako bi mogli krenuti u realizaciju svojih projekata. Nažalost tu jako kaskamo. Bojim se da ako nešto ne promijenimo u administraciji, poslovanju, da ćemo teško iskoristiti sredstva koja su nam na raspolaganju. Imamo plodnu Slavoniju koja itekako može biti naš rezervoar za proizvodnju hrane. Mladi ne vide budućnost i odlaze u druge članice EU-a i rade niskokvalificirane poslove. Kad ih pitam zar nije bolje da ostanu na djedovini i pokrenue poslove u poljoprivredi oni odgovaraju kako ne smatraju da je poljoprivreda zanimanje s kojim se ne bi trebalo baviti nego da ih je strah zbog nepoštenih uvjeta koji vladaju na našem tržištu, zbog klijentelizma koji vlada u našem društvu pa ima odraz na državnu upravu. Strah ih je da neće moći prodati proizvod i strah ih je da ako se zaduže i stave djedovinu i očevinu pod hipoteku tko će vraćati te dugove, gdje će živjeti oni, gdje će živjeti njihova djeca. Moramo uvesti red u sustav da bi sustav mogao funkcionirati. Pomaci se vide, vidi se volja, to nitko ne može pobiti. Ali je činjenica da još uvijek nemamo rezultate koje očekujemo, rekla je Petir.

Uzvratio joj je Ivančić rekavši da bi volio da naši europarlamentarci barataju sa stvarnim argumentima i činjenicama. Neka ne koriste podatke Eurostata koji su izašli u nekim novinama nego da koriste podatke Europske komisije. Po podacima EK mi smo na 28% iskoristivosti fonda ruralnog razvoja. U trećoj godini provedbe to je rezultat s kojim možemo biti prilično zadovoljni, rekao je Ivančić.

No nije ostalo na tome. Petir mu je replicirala kako ona svakodnevno dobije žalbe poljoprivrednika o tome na način na koji se dodjeljuju sredstva. Proslijeđujem vam te upite i na neke nikad ne dobijem odgovore, rekla je Petir.

Dobio sam ih samo dva-tri. Što se tiče isplata one se obavalju u programu ruralnog razvoja u roku od 90 dana kako je i propisano pravilnikom. Na natječaje od 2016. godine korisnici odluke dobivaju u roku od 120 dana – jesu li prošli ili ne. Volio bih da ovdje raspravljamo argumentima, rekao je Ivančić.

Imam prilično loša iskustva. Aplicirao sam na prošli natječaj. Međutim, za mlade sam prestar, za male sam preveliki, a na mjeri 4-1-1 nisam mogao proći jer živim u razvijenoj jedinici lokalne samiouprave. Onaj koji živi u manje razvijenoj općini i ima pet novih traktora može ih kupiti još pet, a ja koji imam dva stara ne mogu kupiti niti jedan novi potpomognut sa sredstvima za ruralni ravoj. Moram izdvojiti vlastita sredstva, dići kredit u banci ili da me eventualno financira HAMAG BICRO s kamatom od 0.5%, objasnio je Gregorić.

Facebook Komentari