Ono što gledamo je smrt nacije u svojoj vlastitoj matičnoj državi. Vlastitu smrt

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Prema pisanju austrijskog Der Standarda (A. Wölfl, 06-10-2018) i podacima Eurostata RH je napustilo 14% (1/6) ili 581.588 državljana (EU prosjek je 3,8%), pri čemu većinom odlaze raditi u druge članice EU. RH godišnje napusti najmanje 40.000 ljudi i taj se broj povećava. Broj stanovnika pao je ispod 4.000.000 zbog emigracije i zbog negativnog prirodnog prirasta koji se također povećava (uzroci tih pojava su dominantno ekonomski).

Prvi put u povijesti broj Hrvata u ostatku svijeta (4-6.000.000) premašio je broj Hrvata u RH (manje od 4.000.000), a uskoro bi se to moglo dogoditi i s državljanima RH, jer ako se iseljavanje u postojećem ritmu i bez povećanja nastavi za 8 godina bit će najviše 3.000.000 državljana, za 16 2.000.000, a za 24 1.000.000. Ukratko, RH se prazni i današnji adolescenti mogli bi doživjeti da konačno nestane prije nego što se i sami odsele.

Stvarno iseljavanje (a ljudi se iseljavaju prema riječima predsjednika vlade RH jer mogu, a ne jer moraju) ne može se zamijeniti prividnim povratkom ili pronatalitetnom politikom, a najmanje uvozom radne snage. Taj je Rubikon prijeđen. Ono što gledamo je smrt nacije u svojoj vlastitoj matičnoj državi. Vlastitu smrt. Neku vrstu nacionalnog iskustva „tik do smrti“. Na sreću Hrvata ima u svijetu više nego u RH štogod to značilo osim možda kamo god da odete naletjet ćete na barem jednog Hrvata što može biti u najboljem slučaju opskurno.

U tekstu spomenutom na početku kao uzrok između ostalog se navodi i ovisnost o političkim strankama. Kakva i kolika je ta ovisnost varira od ekonomske preko pravne i ideološke do kriminalne ovisnosti i to od zadovoljenja minimalnih troškova života do zgrtanja enormnog bogatstva (ne)posrednom zloporabom javnih resursa na svim razinama vlasti. Stranke tu ovisnost ne smanjuju. Stoviše, one su ju legalizirale i sve veća kako je broj stanovnika sve manji što je tema za sebe (još niti jedan političar nije napustio RH s tvrdnjom kako se to više nije moglo izdržati).

Ona je tolika da se čak i poslušno reagira na prijetnje sankcijama stranačkim članstvima ukoliko nazoče prosvjedu protiv neprocesuiranja ratnih zločina počinjenih prije 27 godina. Na prijetnje sankcijama od strane istih stranaka koje cijelo to vrijeme vladaju i najodgovornije su za iseljavanje. Konačno pražnjenje neće se zbiti preko noći, uz prasak, tutnjavu, lom i psovke. Zbiti će se u samoći, tišini, rezignaciji i suzama kako se i zbiva. A kako se pražnjenje naziva? Velika nužda ili sranje.

Facebook Komentari