Škola za život: Ima li biologije nakon škole?

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Kemije, biologije, zemljopisa i povijesti, u budućnosti možda i drugih predmeta, neće biti u mnogim obrazovnim programima, a ne samo u Školi za život ili dualnom strukovnom modelu obrazovanja.

Možda će se i gimnazijski programi mijenjati po uzoru na klasične i realne gimnazijske programe. Pitanjem cijele školske i nastavne godine 2018./2019. proglašeno je pitanje – Što će raditi nastavnici spomenutih predmeta u srednjim školama? Ministrica je to pitanje preoblikovala u pitanje – Što su interesi đaka s obzirom na njihovu zapošljivost? Ovdje su na djelu dva vida pitanja – Što je đak?

Ministrica inzistira kako je projekt Škola za život usmjeren na veću zapošljivost đaka po svršetku škole (pitanje je gdje), a nakon njih na red joj dolazi tržište i potrebe tog tržišta. Tek na trećem mjestu su joj nastavnici koji će biti zbrinuti kao višak ili će se prekvalificirati.

Na udaru je i predsjednik stranke koji je postao predmetom sprdnje na društvenim mrežama, jer je predložio da se nastavnik povijesti prekvalificira za nastavnika informatike. Kemija i biologija spadaju na doslovne znanosti (poput fizike), zemljopis ima dualnu narav jer je dijelom prirodna, a dijelom društvena znanost (poput sociologije), dok je povijest nedoslovna ili humanistička znanost (poput povijesti umjetnosti). Ovdje se ne radi o tome da se nastavnik biologije prekvalificira u nastavnika kemije, nego o tome da se nastavnik humanističke znanosti prekvalificira u nastavnika tehničke znanosti u čemu nema ničeg lošeg.

Pravo pitanje nije pitanje studija nakon škole, jer studenti dijelom odabiru ono što žele, zatim ono što će im omogućiti zapošljavanje i plaću (i nastavak obrazovanja) i na koncu ono za što su zaista nadareni (što se kod nas loše mjeri). Pravo pitanje nisu niti nastavnici predmeta koji su prestali biti obvezni, jer dio njih će poznatim modelima dogurati do mirovine, dio će se prekvalificirati, a dio će možda upisati i novi studij i time će biti riješene barem 2/3 svih. Pravo pitanje je ono o trenutačnoj proizvodnji određene količine budućih nastavnika kemije, biologije, zemljopisa i povijesti koji ne trebaju školama. Sveučilišta čuvaju upisne kvote koje ne odgovaraju stvarnosti osim stvarnosti opstanka zaposlenika i studija. Pravo pitanje je ono o tome kako će troma sveučilišta reagirati na ovu i buduće promjene?

Vratimo se suludom primjeru prekvalifikacije nastavnika povijesti u nastavnika informatike. Današnji nastavnik povijesti kako bi to uopće postao treba završiti studij povijesti. Taj studij zahtijeva u najmanju ruku praktična (ako ne i dio teorijskih) znanja informatike koja znatno nadilaze praktična znanja koja učenici informatike u srednjim školama trebaju usvojiti pa na prvi pogled suludo pitanje o prekvalifikaciji s povijesti na informatiku postaje pitanje kako je nastavnik povijesti uopće postao nastavnik povijesti? Daljnje je pitanje kako to da usprkos tromosti sveučilišta već nisu reagirala oblikovanjem dvopredmetnih (humanističko-prirodnih) i tropredmetnih (prirodno-društveno-humanističkih) studija koji bi omogućili ne samo nastavak obrazovanja u više područja (interdisciplinarnost se kod nas uglavnom ne razumije i loše prakticira) nego i rad u školama na dva različita, ako ne i na tri predmeta (npr. nastavnik informatike, filozofije i politologije mogao bi predavati najmanje 6 predmeta).

Zašto ne postoji studij prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti (ono što se u naziva liberal studies i što obuhvaća kombinaciju prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti i umjetnosti)? Što takav stručnjak ne bi imao dovoljno znanja pokriti sve potrebe za tim znanjima koja su potrebna učenicima u stručnim školama i u gimnazijama? Naravno da će sveučilištima trebati godine dok uopće ne oblikuju takve studije, zatim godine dok ne školuju prve nastavnike i još godine dok se ne ustali praksa. No tržište i đaci ne mogu čekati.

Završit će što završiti mogu i otići u Irsku, a usput će naučiti sve iz biologije, kemije, zemljopisa i povijesti što im je nužno za preživljavanje i život. Dakle, ima biologije nakon škole.

Facebook Komentari