U susret izborima: Za dvije godine, ako i ovu jednostranačku vlast Bog poživi imat ćemo doslovno od 30 godina HDZSDP-a

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Razmislimo trijezno, razumno i razborito.

Krenimo od sljedećeg: (1) HDZ ≠ SDP. Ova tvrdnja može se potkrijepiti mnogim argumentima, npr. radi se o dvije pravne osobe. No, prigovor je očit: (2) 20(HDZ) + 8(SDP) = 28(HDZ+SDP). Ako prigovor (2) stoji, onda slijedi suprotan zaključak: (3) Dakle, HDZ + SDP ili kraće HDZ = SDP ili još kraće HDZSDP.

Zaključak (3) zvuči šokantno. No postoji podosta indicija koje svaka za sebe nemaju osobitu snagu, tj. više su od slutnji, a manje od dokaznog materijala i predstavljaju kratke i slabašne konce, ali uzete zajedno čine konop koji čvrsto sjedinjuje navedene. Treba ih uzeti zajedno pod hipotezom: (4) Izborno zakonodavstvo samo prividno omogućuje višestranačje, stvarno omogućuje dvostranačje, a superstvarno omogućuje samo jednostranačje koje vodi svemu ostalome.

Pod (4) mnoge indicije imaju smisla u proteklih 28 godina. Navedimo okvire nekih.

(4.1) One se granaju prije svega na neposredno gospodarske koje se tiču vlasništva nad kapitalom, imovinom, upravljanjem itd., ali i posredno gospodarske moći koja se temelji na neposrednom vlasništvu. Taj prijelaz iz državnog vlasništva u jednostranačko vlasništvo počeo se zbivati prije 1990. i nema razloga prestati tako dugo dok se može nastaviti, tj. i nakon 2018. Indicije sugeriraju postojanje gospodarskog kontinuiteta (QED). Sljedeći okvir je malo složeniji.

(4.2) Pravosudni sustav, praksa, odluke i kadar sugeriraju nesklonost umirovljenju ljudi iz prethodnog sustava i omogućavanje nastavka rada i odgajanje sljedećih generacija (potrebno je podosta vremena kako bi se odgojio sudac). Kontinuirano biranje podobnih sudaca bez obzira na rezultate, protuzakonito ubrzavanje postupka postanka sucem i na koncu sami zakoni i podzakonski akti koji pogoduju izigravanju sustava kontinuirana su pojava. Vrh je izbor sudaca Ustavnog suda oko kojeg se svi brzo slože (za detalje vrijedi QED). Sljedeći okvir je još složeniji.

(4.3) Krajnje nejasan sastav članstva novonastalih političkih stranaka, tj. koliko je u njima od njihovih samih početaka bilo članova koji su prethodno bili članovi (aktivni i utjecajni) totalitarne partije spojen s odbijanjem svake pa i lustracije u najblažem obliku ako ne već na ljeto 1995. onda barem 1998. sugerira postojanje političkog kontinuiteta (QED). (4.4) Na koncu imamo i sve ostale okvire poput demografskog, energetskog, industrijskog, turističkog, obrazovnog, znanstvenog, kulturnog itd. Za njih vrijedi kako su dobrim dijelom podložni ostalim indicijama i tu postoji kontinuitet (QED).

Ukratko, hipoteza (4) najjednostavnije pojašnjava trenutačno stanje ako je podržana indicijama (4.1 – 4.4).

Nije potrebno nikakvo daljnje pojašnjenje. Ono može postojati pa čak i imati neki utjecaj, ali ne presudan. Za dvije godine, ako i ovu jednostranačku vlast Bog poživi imat ćemo doslovno od 30 godina RH nešto više od 2/3 vladavine HDZ-a i nešto manje od 1/3 vladavine SDP-a. Te vladavine ničim se ne razlikuju (čak i ako računamo od 1995.).

Ono što se čini u najmanju ruku zbrojem vlasti dviju stranaka (HDZ + SDP) pokazuje se ne kao sličnost temeljem neodijeljenosti i nepomiješanosti (da uporabimo pogodnu teološku formulu), tj. (HDZ = SDP) nego kao identitet jedne te iste stranke svih ovih 28 godina, tj. (HDZSDP). Tako stvari stoje ako na trenutak razmislimo razborito, razumno i trijezno.

Facebook Komentari