Život s Vlastom: Da si ti moja žena, a ja da sam tvoj muškarac

Piše: Vlasta Janton

Da si ti moja žena, a ja da sam tvoj muškarac, u srce bih ti vječno unosio radost, a brisao iz njega tugu. Da si ti moja žena uvijek bih se trudio da ostaneš ona žena u koju sam se zaljubio, da se zbog mene ne promijeniš, da te učinim ženom kojoj osmijeh ne silazi s usana. Kada bih ti u očima vidio tugu nježno bih te u krilo posjeo, stisnuo k sebi, milovao ti kosu, govorio kako će sve biti u redu, štitio od zlih ljudi i loših trenutaka.

Da si ti moja žena, a ja da sam tvoj muškarac, govorio bih ti da si mi najljepša ujutro dok si još snena i sanjiva, dok ti kosa blago pada preko lica, i tada bih se iznova zaljubio u tebe po stoti put. Da sam ja tvoj muškarac pohvalio bih kako izgledaš uoči našeg večernjeg izlaska jer znam koliko bi željela da mi u očima zablistaš, koliko bi pazila na svaki detalj, pohvalio bih tvoju novu frizuru, novu haljinu. Nikada te ne bih skrivao, već bih s ponosom svijetu pokazivao ženu koja me je učinila toliko sretnim.

Da si ti moja žena, a ja tvoj muškarac, poštivao bih tvoja mišljenja, hobije kojima se baviš, poticao te u tvojoj kreativnosti, davao ti krila da uživaš u onome što voliš, što te čini sretnom, ne bih te nikada sputavao u ostvarenju tvojih želja, već bih bio onaj koji će ti biti oslonac. Trudio bih razumijeti sve ono što je u mom životu bilo strano dok nisam upoznao tebe, sve ono što je bilo dijelom tvog života dok nisi znala mene. Nikada ti ne bih uskraćivao sve ono što je dio tebe, sve ono što te čini živom, sve ono što te veseli.

Da sam ja tvoj muškarac, čuvao bih te od sveg lošeg, štitio, pazio, jer ti si žena koju volim, a moju ženu nitko ne smije povrijediti. Da sam ja tvoj muškarac, a ti da si moja žena, nikada te ne bih povrijedio, nikada ti ne bih nanosio bol, rane srcu, i tugu duši. Kada bih vidio da sam te rastužio više nikada ne bih izrekao upravo tu riječ koja te rastužila, nikada ponovio djelo zbog kojeg sam u tvojim očima vidio bol, nikada ne bih digao ruku na tebe. Da sam tvoj muškarac nikada ne bih dopustio da se zbog mene rasplačeš, da kraj mene šutiš tišinom koja boli, tišinom koja se rezati nožem može. Da sam tvoj muškarac držao bih te poput pupoljka ruže na dlanu, tako nježnu, ranjivu, a tako voljenu
.
Da si ti moja žena, a ja tvoj da sam muškarac, ljubio bih tvoje nesavršenosti, nikada ne bih dopustio da zbog mene zamrziš neki dio svog tijela. Milovao bih te kada si najranjivija, kada si najnesigurnija. Jer tek onda znam da me najviše trebaš. Nikada ne bih dozvolio da u suzama i tuzi usred svađe se okrenem i odem, već bih te tek onda najčvšće što mogu u zagrljaj privinuo, šaputao nježne riječi, jer znam da je to jedino ispravno što u tom trenu trebam učiniti. Samo tako se nećeš osjećati izdanom. U trenu kada me najviše trebaš, a ja da odem, to mi nikada ne bi zaboravila, a niti oprostila, znam.

Da sam ja tvoj muškarac, gledao bih te kako kraj mene koračaš držeći te za ruku, sunce ti se probija kroz kosu, haljina leprša oko nogu, a oči ti se smiju. Da sam tvoj muškarac uživao bih u pogledu na tebe dok čitaš svoju omiljenu knjigu, dok sadiš cvijeće, ili dok se lijeno protežeš. Da sam ja tvoj muškarac kuhao bih ti čaj kada se razboliš, pitao kako si kada te nešto boli, brinuo se kada će opet tvoja stopala skakutati u ritmu omiljene ti pjesme.

Da si ti moja žena, a ja da sam tvoj muškarac, nježno bih ti brisao kut usana umrljanih čokoladom, prebacio bih ti svoju vestu preko ramena u hladne večeri, a potom i svoju ruku da te nježno zagrlim. Pokrio bih te toplom dekom kada bi navečer zaspala ispred televizora, umirivao kada bi imala loš dan na poslu i kada bi ti se oči napunile suzama. Pohvalio bih jela koja spremaš, uživao u svakom zalogaju, izveo bih te u šetnju po kiši, smijali bi se oblacima i govorili im kako nam ništa ne mogu.

Da sam tvoj muškarac, bez posebnog povoda poklanjao bih ti poljsko cvijeće, samo da uhvatim onaj meni najdraži tvoj sjaj oka, i osmijeh koji je neviniji od dječjeg. Da sam tvoj muškarac nikada te ne bih rasplakao, nikada povrijedio. Nikada ne bih dopustio da se uz mene osjećaš usamljeno i bezvrijedno. Da si ti moja žena, a ja tvoj muškarac, noću bih se budio samo da gledam kako ti mjesec obasjava lice, samo da te slušam kako dišeš i sa smješkom od sreće što si pored mene, utonuo bi u san.

Da si ti moja žena, a ja da sam tvoj muškarac, volio bih te onako kako si ti oduvijek željela da te se voli. I to samo zato jer si upravo ti sve ono što sam oduvijek želio da volim.

Facebook Komentari