Tako nešto još se od antičkog svijeta držalo neuljuđenim, neciviliziranim i barbarskim ponašanjem, a takvo društvo društvom u kojem su krađa i pljačka legitimizirane kao uobičajen način stjecanja imovine

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Grk Pitak, jedan od Sedam mudraca, navodno je rekao – Posjeduj svoje stvari. Struka dvoji oko značenja, a najvjerojatnije među njima je ono koje kaže kako je svatko dužan brinuti se za vlastitu imovinu. Posljedica nebrige je određena primjerice dužnošću zajednice da onome tko se ne brine za imovinu istu oduzme na neko vrijeme ili trajno.

Pravilo brige pretpostavlja kako je utvrđeno što je čija imovina, što nije, a što je zajednička. Nemoguće je zahtijevati od ljudi da se brinu za svoju imovinu ako se ne zna što im pripada. Tako je dužnost utvrđivanja imovine i njezinog podrijetla pretpostavljena dužnosti brige za nju. Zajednica koja ne utvrđuje podrijetlo imovine svojih članova teško će utvrditi je li ta imovina zakonito ili protuzakonito stečena. To ostaje tajna vjere u pretpostavljenu nedužnost.

Time počinju možda ne sva ali zasigurno mnoga zla. Primjerice, imovina može biti stečena krađom od drugog pojedinca ili od zajedničke imovine i ako se ta krađa ne utvrdi, a pretpostavlja se kako je svatko nedužan dok mu se ne dokaže krivnja, to spada na imovinu kradljivca kao što i vaša odjeća i obuća koju sad nosite i koju ste kupili zarađenim novcem spada na vašu imovinu. Posljedica je da između dva člana zajednice od kojih je jedan imovinu stekao zakonito, a drugi krađom imovinski govoreći nema nikakve razlike, jer se podrijetlo imovine ne utvrđuje.

U travnju 1990. Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio je Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. U svibnju 1990. HDZ je pobijedio na izborima i otad taj zakon nije vraćen na snagu. Špekulira se kako je tim zakonom omogućena krađa javne imovine i njezin prelazak u ruke onih koji su njome upravljali, tj. uglavnom moćnih članova KPH i njima sličnih, a kasnije i demokratski izabrane većine, iako je morbidan zakon o privatizaciji stvar učinio legalnom pa čak i legitimnom s obzirom na postotke izbornih pobjednika.

28 godina kasnije, ove 2018. godine skupina zastupnika Sabora RH predložila je Prijedlog zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine, a Vlada RH odbila je taj prijedlog. Opravdanje se sastojalo u navođenju postojanja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa što je besmisleno jer ono ne odlučuje automatizmom, nego po prijavi. Dobro da nisu naveli postojanje imovinskih kartica dužnosnika, jer nije isto utvrditi postojanje imovine i utvrditi njezino podrijetlo. Opravdanje se sastojalo i u navođenju Ustava RH i to članaka koji govore o imovini, ali ne i o podrijetlu imovine, a još manje o utvrđivanju tog podrijetla.

Da skratimo priču, RH je država u kojoj nitko, a najmanje politički zaštićeni državni i lokalni dužnosnici, utjecajni stranački članovi i zastupnici u svim mogućim tijelima od razrednih higijeničara do zastupnika u Saboru RH, ne moraju podastrijeti dokaz o podrijetlu imovine. Imovina komotno može biti protuzakonito stečena i ako nitko u to ne posumnja i to formalno ne prijavi nadležnim tijelima, doslovno nikome ništa. Tako nešto još se od antičkog svijeta držalo neuljuđenim, neciviliziranim i barbarskim ponašanjem, a takvo društvo društvom u kojem su krađa i pljačka legitimizirane kao uobičajen način stjecanja imovine.

Hrvatska možda nalikuje na uljuđenu i ustavnopravnu članicu EU, ali ako se malo, ali sasvim maličko zagrebe ispod površine, svaki indolentni mužek može lako uvidjeti o kakvom se barbarskom i divljačkom društvu radi. Besmisleno je snebivati se nad dnevno političkim izjavama i postupcima nacionalnih i lokalnih šerifa i biznismena pa i njihove djece, jer to su sitne fleke na užasno prostranom području divljaštva koje seže puno dublje. Hrvati su isti oni divljaci koji su s Istoka provalili na Zapad i započeli uznemiravanje starosjedilaca na ovim prelijepim prirodnim područjima toliko korjenito oprečnim njihovom posevemašnjem barbarizmu da bi se nad skladom tih opreka snebivao ni manje ni više nego čak Heraklit Efežanin, još jedan veliki Grk. No ne treba pretjerivati s grčkim analogijama, jer kako kaže grafit na negdašnjem Berlinskom zidu: „Grci, nekad su nam punili glave s filozofijom, a danas nam prazne kante sa smećem.“.

Facebook Komentari