Manipulacija manipulacijom: Polling & Public Opinion: The good, the bad, and the ugly

Piše: Ante Rašić

Polling & Public Opinion: The good, the bad, and the ugly

Ovako glasi naslov teksta objavljenog na stranicama Brookingsa 1.lipnja 2003 godine iz pera EJ Dionne, sveučilišnog profesora komunikologija na sveučilištu Georgetown. I Thomasa E. Manna jednog od najcjenjenijih američkih politologa, profesora na najvećim američkim sveučilištima poput Berkeley na temu manipulacije anketama kod političkih preferencija birača.

Ova dvojica američkih stručnjaka za komunikologiju, političku psihologiju i politički marketing do u detalje navode zašto se ne treba služiti političkim inženjeringom te vrste i zašto je to štetno upravo za onoga kome bi trebalo biti od koristi. Na ovaj osvrt, nagnalo me zadnje ispitivanje javnog mnijenja u Hrvatskoj pod nazivom Crobarometar.

U Hrvatskoj tri agencije rade ispitivanja i do sada su razlike u preferenciji uglavnom bile u okviru statističke pogreške, no sada je vidljiva razlika upravo kod ove agencije. Agencije koje rade ispitivanje naručitelju ne dostavljaju samo gole rezultate, već i statistički obrazac na kojem je vidljiva metodologija te područje na kojem je izvršeno ispitivanje. Te statističke obrasce, mediji ili političke stranke ne objavljuju javno jer znalci lako uoče nepravilnosti.

Kod Crobarometra se potkrao jedan podatak o udjelu ispitivanja ruralnih predjela i starosne dobi ispitanika iz kojeg se jasno vidi o kojoj se strukturi birača radi i gdje se lako može utvrditi psiho-sociološki profil ispitanika. Takvi birači, odnosno ispitanici, u pravilu predstavljaju konzervativni dio biračkog tijela, vrlo malo se koriste internetom i društvenim mrežama te su skloni manipulaciji režimskih TV kuća na čiju se gledanost i vjerodostojnost oslanjaju.

Manipulacija anketama, svojevrstan je uvod u pokušaj dizanja političkog rejtinga i obično se radi pred izbore. Politička situacija u Hrvatskoj po svim političkim zakonitostima takva je da sadašnja vlada i parlamentarna većina nemaju više nikakvu vjerodostojnost da vode državu. U demokratskim društvima pa čak i u onim latinskoameričkim i afričkim laž se kažnjava napuštanjem funkcija, milom ili silom. Pod silom ne mislim na nasilje, već na gubljenje podrške u parlamentu svojih stranačkih ili koalicijskih partnera, no to se u Hrvatskoj neće dogoditi.

Hrvatska je na djelu nedovršena tranzicija i demokracija je tek u povojima, a shvaćanje demokracije najbolje se vidi u postupcima vlasti kod referendumskih inicijativa za izmjenu Izbornog zakona. U demokraciji manjina ne uvjetuje većini, ali niti većina ne tlači manjinu te se poštuje zakonitost odlučivanja većine. Toga u Hrvatskoj nema.

Politička scena u Hrvatskoj izuzetno je predvidljiva, stranke su bez identiteta i vode je ljudi s malim ili nikakvim političkim obrazovanjem, premrežena je ostacima bivših struktura, poglavito u dvije najveće stranke te je iznadprosječno korumpirana s legaliziranim nepotizmom, klijentelizmom i nezakonitim djelovanjem na koje represivni i pravosudni sustav ne reagira jer je umrežen s političkim.

Političare vodi ego, pretežno onaj loši jer postoji i pozitivni ego koji su imale političke veličine poput Winston Churchill, Margaret Thatcher ili J.F. Kennedy.

Upravo su vođa SDP-a Bernardić i premijer i predsjednik HDZ-a obrasci lošeg ega i isijavanja loše političke energije i stvaranja lošeg političkog ozračja u državi. Ni jedna država nema uvjete za napredak s lošim političkim ozračjem. Plenković je možda dobar diplomata, ali je izrazito loš premijer. Podcjenjivački odnos prema biračima, poglavito onima koji su ga doveli na vlast, nesposobnost donošenja strateških političkih ili ekonomskih mjera te prebacivanje odgovornosti na druge bez prihvaćanja kritičke misli, siguran su put u političku smrt.

Kako HDZ nije prošao transformaciju iz pokreta u stranku, Plenković je pokušao stranku formirati prema svom svjetonazorskom habitusu koji je izrazito liberalni, narodnjački po uzoru na izvorišne osnove HNS-a, one koje je stvorila Savka Dapčević Kučar i Mika Tripalo, znači stranku centra s više lijevim nego desnim odmakom.

S obzirom na strukturu vlasti u HDZ-u i podaničko uhljebničko razmišljanje to mu djelomično polazi za rukom, ali samo u tim užim krugovima. Ostatak stranke, ipak je orijentiran političkoj desnici, ne i radikalnoj, ali onoj demokršćanskoj orijentaciji s izraženim suverenističko nacionalnim nabojem. Upravo te razlike između tih dvaju nespojivih frakcija dovest će do fragmentacije HDZ-a i stvaranja dviju političkih stranaka, odnosno raskola s tim da će jedan dio članstva odabrati jednu od sveprisutnijih desnih političkih opcija.

Do raskola neće doći odmah, a moguće je da i ne dođe ukoliko se sam HDZ odluči na zaokret i vraćanje identitetu stranke desnog centra, ali za to se moraju stvoriti preduvjeti. Prije svega HDZ mora iznjedriti novog lidera, a takvog u ovom trenutku nema ni na horizontu.

Ništa bolja situacija nije ni u SDP-u, koji vodi politički nezreo političar bez shvaćanja da mu se stranka koju vodi zove socijaldemokratska, a ne socijalistička.

Po svim pokazateljima na parlamentarnim izborima ma kada oni bili, vlast, vladu, saborsku većinu neće moći formirati nitko, pa ni veliku koaliciju uz pomoć manjinskih zastupnika.

Istraživanje Dnevnika Nove TV: Ljudi sve nezadovoljniji Vladom, ali rejting HDZ-a raste, a rezultat u zadnjih 10 godina najlošiji za najveću oporbenu stranku

Facebook Komentari