Makarski vijećnik i ujak premijera Plenkovića dao ostavke na sve funkcije: Moja suradnja s HDZ-om prestaje, trebao sam im da dođu na vlast, a sada su pokazali pravo lice!

Slobodna Dalmacija prenosi razgovor Makarske kronike s Markom Raosom, gradskim vijećnikom koji je, kako sam kaže, razočaran odnosom aktualne gradske vlasti prema odborima kojima predsjedava i struci uopće. Raos je pristao na intervju, vjerojatno iz razloga da napokon da i svoju stranu priče.

U javnosti se, naime, Raosa, direktora investicija Bluesun hotela Jake Andabaka, te ujaka premijera Andreja Plenkovića, uglavnom vezivalo uz Platno, a on sam je u više navrata tvrdio kako nema nikakve skrivene motive. U razgovoru za “Kroniku”
Raos je otvoreno progovorio o nemilosrdnoj politici i vojsci HDZ-a koja diže ruke kako im se kaže, govori o neradu u gradskoj upravi, o kolegama iz odjela Ognjena Radića koji se odavno ne bave urbanizmom, o utjecaju prvog čovjeka makarskog HDZ-a Marka Ožića-Bebeka, ali i o svojem odnosu s nećakom Plenkovićem i planovima šefa Jake Andabaka te stvarnim razlozima podnošenja ostavke. Otvoreno, ali bez eksplicitnih prosudbi i osuda, ostavljajući čitatelju da sam izvodi zaključke iz iznesenih tvrdnji.

Zašto ste dali ostavku na mjesto predsjednika Odbora za prostorno planiranje i Odbora za statutarna pitanja?

– Zato što smatram da se odbori ni odluke koje se donesu na odborima ne poštuju. Kad su me birali, smatrao sam da je Odbor taj koji predlaže Gradskom vijeću stručno i kvalitetno obrazloženje i da Vijeće po tome donosi odluke. Ali, očigledno je da je Vijeće donijelo odluku suprotnu odluci Odbora za prostorno planiranje. Ako oni mene ne poštuju, zašto bih tu ostao?!

Dakle, cijeli je Odbor bio protiv UPU-a Glavica koji je usvojen i na kojem ste prelomili svoju odluku?

– Jednoglasno su bili svi članovi. Naš je cilj bio da se po članku 47. Zakona o prostornom planiranju snimi stanje u prostoru. Ali oni se nikada nisu oglasili. Od Ljube Urlića, arhitekta koji je zadnji put napravio analizu stanja u prostoru prije 15 godina, iako ni taj dokument nikad nije došao do Ministarstva graditeljstva, nitko to nije napravio. A to je Makarskoj nužno. To sam rekao i na sjednici. Oni su to obavezni čak po zakonu. Iz tog razloga ja sam tražio moratorij na gradnju.

Smatrate da nam je moratorij na gradnju rješenje?

– Nemam ja ništa protiv ljudi koji će graditi. Ali vrijeme je došlo da se stavi moratorij i da se pristupi gradnji infrastrukture. Dakle, riješiti prvo treba prometnice, vodoopskbu, fekalnu odvodnju, oborinsku kanalizaciju, stanje u prostoru… Vidite samo koji prometni kolaps imamo svaki dan.
Gradonačelnik Jure Brkan nedavno je javno rekao kako moratorij ne smatra nikakvim rješenjem, te kako bi se sve trebalo izregulirati po principu ponude i potražnje.

– Ja sam čovjek od struke i drugačije na to gledam. Najviše mi je u svemu bilo krivo što mi se pripisavalo svašta, i žičara i Platno. A ja sam razgovarao s brojnim ljudima iz struke i svi smatraju da je žičara dobit za Makarsku rivijeru. Ali oni (vlast, op.a.), vidim sad, neće je napraviti.

A Platno?

– Govorio sam toliko puta da na Platnu uopće ne moraju biti tolika nogometna igrališta. Dakle, nisam za velike intervencije na Platnu, ali nam treba sportska infrastruktura. Dok sam bio momak, hotel “Dalmacija” cijelu je zimu radio.

Bili ste na čelu Ureda za urbanizam?

– Donio sam Prostorni plan, napravio prvu kartu 1:5000 cijele bivše Makarske. A svi su tada bili protiv. Radio sam Prostorni plan s planom razvoja ovog područja za narednih 20 godina. Sve su dokumente u Županiji, međutim, bacili izvan snage jer je došao na red novi zakon. Ali problem je što oni nisu nastavili s izradom UPU-a nego rade na osnovu Prostornog plana. I gdje je god žuto, a vidjeli ste i vi koliko je toga žuto, tu izdaju lokacijske odnosno građevinske dozvole. A da ne spominjem plažu… Je li itko napravio pregled stanja u prostoru na plaži? Zašto ove godine Hrvatska ima šest posto plusa u turizmu, a jedino je Makarska u minusu? Za razliku od Podgore ili Baške Vode, koji su na 115 posto i 113 posto, mi nemamo niti lanjski broj. Znači da ljudi odlaze, da ne ostaju u Makarskoj.

Dakle, kaos na plaži i stanje u prostoru su najveće kočnice u turizmu?

– Da. Moratorij na gradnju je neophodan.

Je li građevinski lobi taj koji diktira tempo kojim se razvija Makarska?

– Mislim da je to broj jedan. Građevinski je lobi jak u cijeloj Hrvatskoj. Jak je, i oni jednostavno nemaju osjećaj. Pa pogledajte samo tko gradi na Glavici, tko su investitori. Koliko je ljudi iz Makarske? Samo Gušte Alač, svi ostali su sa strane. Znači, tu se ne radi na rješavanju stambene problematike samih građana, nego se radi o prodaji stanova i o nečijoj zaradi. Zašto nisu gradili stanove POS-a? Ja bih prvi digao ruku da se na taj način ide riješiti stambeno pitanje siromašnijih obitelji s dvoje, troje, ili samo jednim djetetom, nebitno. A ovo je samo trgovina. Oni će na Glavici dignuti milijun i pol eura i svaki će toliko staviti u svoj džep. I to je problem.

Hoće li još netko staviti u svoj džep? Moj nedavni sugovornik Miljenko Franić otvoreno je kazao kako zone lako mogu požutjeti uz pomoć, kako je on rekao, “mitologije”.

– Da, mito… Bio sam šef u urbanizmu i vjerovao sam da će se sada cijeniti moje iskustvo, moje godine, pa godinama sam radio i rekonstruirao hotele, dugo sam već direktor investicija Bluesuna. Mislio sam da im mogu pomoći, da trebaju operativca, jer oni operativca u službama nemaju. Ali, politika je politika. A struka struka. U tome je razlika između mene i njih. S tim da oni mene ne poštuju. Krivo mi je što je tako…
Upoznali ste stranačke kolege, vlast, sa zaključcima Odbora, kako je teklo usuglašavanje?

– Ma, ništa od toga nije bilo. Par dana prije Vijeća nekoliko me ljudi zvalo. Pa ovo, pa ono… Bio sam mislio da će me podržati, ali očito je da su između sebe imali dogovore i na kraju su me zadnja dva dana izolirali. A njih su privolili da dignu ruku. Najviše me je iznenadila gospođa Danijela Primorac koja radi kao inženjer u Županiji. Ja sam bio tom prilikom sve pitao “jesmo li za”, a ona je rekla “jesmo”. A poslije je opet digla ruku… Ma, rekla je meni Marija Lelas, prišapnula mi je, “mi smo vojska HDZ-a i mi moramo dignuti ruku”. I to je tako, ja joj ne zamjeram. Mora tako. Ali ja sam neovisan. Imam svoj stav i držim do struke.

Znači, nalog je bio da Glavica mora “pasti”?

– Vjerojatno su svi oni od kojih to nisam očekivao imali pritisak iznutra. Jer njihova plaća ovisi o nekome. Oni su vijećnici HDZ-a, ovi koji su bili na listi, a i ovi sa strane, morali su tako glasati. Siniša Srzić je nezavisni, ali i on je digao ruku za Glavicu. Zašto je digao, ne znam. To je njihova stvar, njima na dušu.

Što je još sporno kod UPU-u Glavica?

– Slušajte, tim ljudima koji nisu od struke, ali koko kao fol postavljaju neka pitanja iako ne razumiju materiju, pokušao sam nešto rastumačiti. Govorio sam im o prometnom rješenju i konfiguraciji terena na Glavici, gdje prometnica ide do potoka. To najluđi investitor ne bi učinio. Zato su oni postavili jednu prometnicu na dnu parcele, i s time će de facto prometno riješiti sve, a ovu prometnicu neće napraviti dok god Makarska postoji. Ali uzalud, ne može se ništa protiv glasačke mašinerije.

Znali su da nećete dignuti ruku za Glavicu?

– Znali su. Ja sam jedini s ove strane bio koji je bio protiv. Zastupam stav arhitekata, Baletića, Urlića, vijećnika Šimića… Mi smo procijenili da treba na dvije godine staviti moratorij i vidjeti gdje smo. Baciti se na infrastrukturu i nakon toga ajmo dalje. Ali ne ide… Ma, ja ih već godinu dana molim za gradsku jezgru, da se napokon donese taj pravilnik. Isto je i s plažom. U odluci o komunalnom redu jasno piše da moraju ležaljke biti udaljene četiri metra, a u stvarnosti je svakoj prva noga u moru. Kompletno redarstvo ne funkcionira kako treba.

Je li ikad ljeti bio veći kaos?

– Svi građani se žale da je ovo ljeto najgore do sada. Jutros me zaustavlja jedan iskusni arhitekt, kaže mi “Marko, da su tebe poslušali za moratorij, Brkan bi imao još jedan mandat 100 posto, a ovako je pitanje”.

Jeste li razočarani što su vas vaši iznevjerili?

– Jesam.

Očekivali ste da ćete nešto uspjeti realizirati?

– Jesam, iskreno. Nemam ja naknade za odbore, meni to nije potrebno. Uzmite samo koliko sam puta sazvao odbore, za statutarnu komisiju svaki mjesec, mjesec i pol. I za ovaj drugi odbor, vi ste me ono bili stavili u novine da nisam sazvao odbor, a nisam imao na osnovu čega. Čekao sam Prostorni plan. Nakon toga, u zadnjih mjesec dana, triput smo imali sastanke. Za razliku od drugih koji se nisu sastajali.

Je li odbor bio operativan?

– Što se mene tiče, jesmo. Kontaktiram stalno sa svim arhitektima, pozvao sam i Leona Lulića, napisao mi je tekst koji sam uvrstio kao prilog tekstualnom dijelu, pa sam to baš posudio i časnoj Editi. I Lulić se vraća na stanje u prostoru, GUP, ali oni to sve ignoriraju. Najlakše im je donijeti UPU. Uzmite samo izvješće gradonačelnika, ja sam njemu postavio pitanje što je s drugim službama?! Ognjen Radić je pročelnik najjačeg odjela, a o radu tog odjela nijedne riječi nije bilo na Vijeću. A to je, svi znamo, odjel oko kojega se sve vrti.

Na svakoj sjednici Vijeća isturaju Tončija Vukovića, Radić kao pročelnik niti ne dolazi.

– Vuković je pravnik i on se zalaže koliko može sa svog područja. Ali struka je struka. Drugo je arhitekt koji je završio urbanizam i koji je to godinama radio. Vuković je pravnik, on može pisati odluke o donošenju, ali on ne može u prostoru vidjeti što vidim ja, što vide Radić, Urlić, Franić…

Radi li Ognjen Radić svoj posao ili se, kako ste rekli na Vijeću, bavi samo izdavanjem dozvola?

– Ja sam im baš to i rekao. Sve njih iz Odjela, i njega, i Srzića i gospođu Selak, i Kostanić, uključio bih u drugačiji sistem rada. Oni su sav svoj posao sveli na izdavanje lokacijske i građevinske dozvole. Nije to posao Ureda za urbanizam.
A je li to zato jer je u izdavanju dozvola novac?

– Ne znam, nisam nikome bio u džepu. Znam samo da je Ognjen stručan čovjek, Dragan je stručan čovjek, i gospođa Selak… Ali svi su oni napustili urbanizam. Iako, moram reći da su me dvojica podržali kad sam se založio za moratorij na gradnju. Nazvali su me i rekli mi to.

Tko vas je podržao? Iz makarskog ureda ili…?

– Jedan čovjek iz makarskog i jedan iz županijskog.
A hoćete li reći tko?

– Ne bih govorio o imenima. Ne bih volio da im se nekako našteti. Nije bitno tko, ali su stručni ljudi.
Imali ste oštar nastup na Vijeću, možda oštriji nego oporba?

– Takve sam naravi, direktan sam. Rekao sam svima, pustite me tri dana da očistim ovu kuću od neradnika, i vidjet ćete kako sve može funkcionirati. Ali pogledajte vi ovu ulicu i ulični cimerfraj, ove žene na ulici, jutros su lupale po haubi auta, trče, zaustavljaju ljude…To je sramotno, ali rješivo. Molio sam toliko puta da puste redare i da riješe ovaj nered. Nijednom nisu došli. A tek kaos jučer na tržnici!

Inzistirali ste na Vijeću i na prometnoj studiji?

– Nudio sam instantno rješenje da riješimo prometni kolaps u sezoni. Da bivša Omladinska (Krešimirova, op.a.) bude ulaz u grad, umjesto Zvonimirove. Da se na tom dijelu ukinu parkirališta i da bude dvosmjerna ulica, a trajekt, koji je najveći problem, da bude samo zaulaz. Srcem sam tome pristupio, stvarno sam želio pomoći, ali oni to ne prihvaćaju. Pa je najbolje svak sebi i gotovo.

A niste li zapravo razočarani jer se očito ne može realizirati žičara i Platno? Polazna točka s Platna opet je vraćena na Zagon, nije li to što vam smeta? Jer otvoreno ste svojedobno govorili da Andabak načelno jest zainteresiran za oba projekta.
– Ma ne! Čovjek je odlučio da odustaje. I na Bolu, kako vidite, zapinje Prostorni plan. Baš sam jučer bio s njim, on uopće ne želi ništa s Makarskom. On ne ide tamo gdje ga svijet ne želi. Sposoban je to, stručan, pametan čovjek čiji su radnici, pitajte ih, ne zadovoljni nego prezadovoljni.

Ali ni vlast se nije pokazala operativna, to se može iščitati između redaka, pa vam ni to nije bio motiv za ostanak?

– Gospodin Marko Gal je bio u Makarskoj u lipnju i ja sam se tada sastao s Jurom Brkanom i dogovorili smo da se radi narudžbenica za idejno rješenje sa svim kvotama. Prije pet dana Gal mi je poslao mail da prati što se sve događa sa SOS Osejava i čudi se što je sa žičarom. A ja sam to ostavio Juri kao gradonačelniku, da se ni dva-tri mjeseca poslije nije napisala narudžbenica za idejno rješenje žičare od Zagona. Iako ne postoji gore rješenje od Zagona. Najbolje je rješenje iznad Konzuma, ali neriješeni su imovinsko-pravni odnosi, pa je zbog nekontrolirane gradnje bilo nužno tražiti drugu lokaciju. Cilj je bio da pješak sam može doći do polazne točke.

I onda ste zaključili da je Platno idealno?

– Da. Dosta mi je arhitekata reklo da je to idealno. Ali ne smijemo radi SOS Osejave. I tu leži jedan od problema, to što s ljudima iz te inicijative nitko nikad nije obavio kvalitetan razgovor.

Zašto po vama to nije učinio gradonačelnik?

– Jure ih je dugo odbijao, a nije trebao. Trebalo je odmah u startu obaviti razgovore, ne moram ja biti najpametniji, ali neka nekoliko ljudi o tome iznese svoje mišljenje, svima nam je u interesu da idemo naprijed.
Ja bih mogla zaključiti da ste razočarani što je vlast popustila pritiscima?

– Pa, jesam i s time. Krivo je sve to išlo. Žičara je sad opet ucrtana gdje ju je ucrtao Tonći Bilić, a Platno, Platno se nikad ni neće napraviti!

Bili ste svojedobno rekli da je Andabak bio zainteresiran ne samo za Platno nego i žičaru?

– Prije da. Ne zainteresiran, on je imao razgovor s gradonačelnikom Brkanom, bio je tu i Bebek, ja. Grad bi u tom slučaju bio nositelj, a oni investitori, naravno ako bi dobili na natječaju. Ako bio dobio Valamar, ide Valamaru. Ali da, bio je zainteresiran dok se nije pojavila incijativa.

Znači SOS Osejava je zapravo bila jedan od razloga vašeg povlačenja?

– Ne, stvarno nije. Bio sam ja to već pregorio. Meni je prekipjelo zbog ovoga plana. Samo sam želio da Makarska zimi oživi, to je bio moj interes. Uzmite Medulin, imaju 10 nogometnih igrališta, a što imamo mi? Godine 1975. plan je predviđao sportsku zonu, sve od sportskoga do terena za tehnički pregled. A oni su to kompletno uništili. Došao je Lidl, doći će sad i drugi…

A i Mati Jujnoviću je zažućeno na tom dijelu.

– Slušajte, ja bih to najprije pustio da se riješi imovinsko-pravno. A što se tiče te zone, koja iznosi 16.000 kvadrata, pa ja bih tu inzistirao na idejnom rješenju. Idemo raspisati natječaj, pozvati nekoliko najboljih arhitekata iz Hrvatske, izabrati najbolje i neka građani vide što će se tu raditi. Treba razgovarati s ljudima. Dijalog je najvažnija stvar.
Što mislite o Biloševcu? Nedavno ste mi rekli kako ste zapravo protiv cjepkanja Biloševca na zone, što se sada utvrđuje i Prostornim planom.

– Nisam bio za to. U GUP-u Makarske bila je jedinstvena zona i za tu kompletnu zonu je trebalo napraviti infrastrukturno rješenje. I kad je gospodin Ćorluka dolazio zbog gradnje hotela, ja sam prekinuo razgovor i tražio da se pod hitno ucrta prometno rješenje Biloševca. Bez toga ne može. Da sam voditelj Odjela za prostorno uređenje, napravio bih kompletno urbanističko rješenje za sve četiri zone. U županijskom planu postoji gustoća naseljenosti hotelskih zona, a ja sam naše pitao i o tome. Oni će meni na to: “Rekao Mrčić ovo, rekao Mrčić ono”. Na Braču na jedan hektar ide 80 ležajeva. A koliko ih je na Biloševcu? To nitko ne zna! A UPU se radi i prije nego se usvoji Prostorni plan.

A kad će se po vama usvojiti Prostorni plan?

– Neće još za četiri-pet mjeseci.

A UPU-i se već naveliko rade. Postoji i rok u kojem ih treba usvojiti kako građevinska zona izvan naselja ne bi mijenjala namjenu, što se vlasnicima zemlje i na Biloševcu i investitorima ne bi svidjelo.

– Moraju to napraviti ili će se mijenjati namjena. Do 2020. godine imaju vremena. Sve se to može napraviti, ali ne treba trčati pred rudo bez analize, bez podataka.

Što će nam se u protivnom dogoditi?

– Ostat ćemo bez gostiju. Makarska će se pretvoriti u najnižu kategoriju.

A naš gradonačelnik na sjednici Vijeća najčešće odgovara s “o tom, potom”. Imamo li vremena za takav pristup?

– Tako je jer nemaju viziju razvoja grada. Po meni bi čovjek koji dolazi na takvu funkciju morao barem 10-15 godina provesti u privredi, biti operativac, biti u stanju vidjeti sve ove stvari koje nam se događaju.

A tko je iz gradske vlasti najbliži tom idealu?

– Predsjednik Gradskog vijeća sigurno. Marko Ožić Bebek drži sve konce u svojim rukama.

Bebek stoji iza svih ključnih odluka?

– Bez Gradskog vijeća se ne može nijedna važna odluka donijeti, prema tome, predsjednik Vijeća je broj jedan. U njega su i sukno i nožice.

Ma imali smo mi još predsjednika Vijeća, ali oni bili samo figure. Nije im funkcija dala utjecaj.

– Da, ali ovdje je suprotno.

Zašto je sada drukčije?

– Bebek ima autoritet. Dobar je on, ima veliko iskustvo na turističkoj sceni i iza sebe dosta godina za razliku od Brkana. Ipak je Marko osoba broj jedan.

Znači da je odluka o žurnoj urbanizaciji Glavice donesena na tom “nivou”, znači da ju je donio Marko Ožić Bebek?

– A čujte, glasačka mašinerija je jaka. To je tako, rekao sam vam.

Jeste li i s njim razgovarali prije sjednice ili samo s predstavnicima izvršne vlasti?

– Nisam. Iako sam ja s njima uvijek fer razgovarao. I sada, zašto ne?

Ali snašli su se na vrijeme, pa su dobili glas Siniše Srzića? Znali su da nećete glasati za UPU Glavica?

– Mislim da su to na vrijeme napravili. Što ćete, sto ljudi, sto ćudi. Ne mogu ja tu više ništa. Meni je najžalosnije što se urbanizmom u ovom gradu baš nitko ne bavi. Nitko ne proučava. Ja sam uzeo tekstualni dio i cijelog sam ga zacrvenio. Žao mi je da nisu dali vremena da to iskorigiramo prije javnog uvida. Trebali smo to iznova proći, sve ponoviti, bila bi drugačija slika ljudima. Ne možemo s nekom stvari trčati prema vani, a da je prije kvalitetno ne pripremimo. Narod je postao osjetljiv. Evo, bio sam sad na javnom skupu na Bolu, i tamo je isto.
Smatrate li to pozitivnim?

– Da narod sudjeluje, da! Zašto ne bi sudjelovao?! Svi mi živimo u ovom gradu. Zašto ne bi ljudi koji nisu u organima vlasti imali kvalitetne ideje, ne samo pravnici, arhitekti, nego obični ljudi?!

Nije li tužno i nepravedno da grad u kojem trenutno boravi 17.000 turista, a tko zna koliko ih je neprijavljenih, i koji živi gotovo isključivo od turizma ili trgovine koja se samo naslanja na turizam, vodi šačica onih koji sami za sebe priznaju, kako vam je to Lelas rekla, da su vojska HDZ-a koja mora dizati ruku onako kako im se kaže, dok se struka zaobilazi, čak i kad je na dispoziciji?

– Ma, da su htjeli slušati struku, imaju toliko inženjera u gradu, mogli smo svi biti jedan tim koji bi, ne sumnjam u to, napravio zajednički kvalitetnu analizu. Nitko ne poznaje Makarsku bolje nego mi koji u njoj živimo.
A svi ćemo ispaštati, direktno ili indirektno?

– Svi ćemo ispaštati direktno! Neće samo onaj koji je napravio zgradu i stavio dva milijuna eura u džep, te otišao iz Makarske. Ali on neće u njoj niti stanovati.

Ako je to scenarij koji nas čeka, a vidimo da je aktualna vlast u stanju političkom se trgovinom domoći potrebne im ruke, nije li rješenje u aktivnijem uključivanjem građana u javne stvari?

– Upravo to. Slažem se.

Onda je SOS Osejava donijela opće dobro, ako možda i jest zakočila jedan projekt za koji ste se zalagali?
– Investicija je tu zadnja, prije toga je trebalo kompletne analize donijeti, neka je polazište ucrtano na Zagonu, ali za Makarsku bi bilo apsolutno dobro da država dodijeli tih 190.000 kvadrata. Ne bi tu ni bilo betonaže, nego samo četiri nogometna terena, hortikultura, sadržaji za djecu, promenada…

Vi to možete možda garantirati u ime potencijalnog investitora, ali ne i Grada.

Ja sam bio protiv UPU-a iz 2011. Bio je to nabačaj, ne bih rekao nestručne, ali nedorasle ekipe. Nama ni ne trebaju tribine na Platnu. Samo nogometna igrališta od 0,7 hektara. Krivo mi je što taj projekt neće biti realiziran.
Ali tko nam može jamčiti da ne bi tamo niknuo neki megalomanski kompleks? Ako vas nisu poslušali za Glavicu i moratorij, zašto bi i za Platno?

– Istina, poslije ovoga više ništa ne vjerujem. Zato sam i podnio ostavku. I dalje ću biti gradski vijećnik i boriti se za gradski urbanizam i glasat ću po svojoj savjesti. Pridonio sam im u izborima, omogućio pobjedu, sve su analize to do sada pokazale, ali to je tako.

S nećakom Andrejom nikad o Makarskoj nisam pričao, nikad!

Je li vam rodbinska veza s premijerom Andrejom Plenkovićem u tom kontekstu pomogla ili vam štetila?

– Više mi je štete nanijelo nego koristi. Ja s njim nikad o Makarskoj nisam pričao. Da ga vi pitate, on niti ne zna gdje je Platno. Dolazio je tu kao dijete, kao momak, to je sva njegova veza. Nisam nikad s njim pričao o Makarskoj niti mi je trebala pomoć, jer ja sam stručan čovjek. Pitajte kolegicu iz županijskog Ureda za urbanizam, ja sam u svoje doba donio 50 UPU-a od Zaostroga do Brela.

Facebook Komentari