Obljetnica razmjene logoraša u Nemetinu

U povodu obilježavanja Dana logoraša u osječkom prigradskom naselju Nemetin, na nekadašnjoj crti razgraničenja između Hrvatske vojske i srpskih paravojnih postrojba, obilježena je obljetnica najveće razmjene ratnih zarobljenika. 14. kolovoza 1992. godine u Nemetin je iz srpskih koncentracijskih logora dovezeno 714 hrvatskih branitelja, žena i civila koji su razmjenjeni za zarobljene srpske vojnike po načelu svi za sve.

Na obilježavanju obljetnice najveće razmjene zarobljenika gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske i predsjednika Vlade RH, rekao je okupljenim bivšim logorašima i članovima njihovih obitelji da njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.

Smatram da nismo dovoljno učinili na tome da krivci za sve strahote koje ste prošli, budu kažnjeni zbog toga i da konačno dobijete barem moralnu zadovoljštinu za sve što ste proživjeli. Treba jasno prokazati tko je za što kriv, a tko je za što zaslužan, rekao je Penava.

Zamjenik Osječko-baranjskog župana Goran Ivanović zahvalio je bivšim logorašima za sve što su učinili kako bismo imali slobodnu i neovisnu državu Republiku Hrvatsku.

Danas se ne sjećamo samo te velike razmjene, sjećamo se Domovinskog rata kao trajnog simbola i zaloga za sve generacije koje dolaze kao nečega što nikada ne smijemo zaboraviti, rekao je Ivanović.

Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije Damir Buljević podsjetio je da je u srpskim koncentracijskim logorima bilo i oko 500 osoba koje se još uvijek vode kao nestale osobe i smatra se kako nisu preživjeli zatočeništvo.

Na upit novinara kako komentira ovih dana izjave u Hrvatsku kako će Srbija pitanje odštete hrvatskim logorašima morati riješiti u sklopu pregovora o ulasku u Europsku uniju, Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora rekao je da o tome svi pričaju kad dođu ovi dani u godini. Mi već 11 godina imamo problema jer nikako ne možemo pokrenuti postupak da se službeno pokrene pitanje odštete. Nemamo nikakvu pomoć od Ministarstva pravosuđa i drugih državnih institucija, samo nam daju moralnu podršku, ali ništa ne čine da se to izrealizira. Možda netko od nas doživi da dobije odštetu za ono što mu se dogodilo, ali sve nas je manje, rekao je Rehak.

Dan logoraša obilježen je i u Vukovaru svečanom akademijom održanom u Hrvatskom domu.

Toga dana održana je razmjena po principu ‘svi za sve’. Poslije mjeseci zatočeništva u srpskim logorima na slobodni dio Hrvatske, kod Nemetina, razmijenjeno je 714 osoba, hrvatskih branitelja i civila. Najvećim dijelom su to bili vukovarski branitelji koji su završili u logorima nakon sloma obrane Vukovara, rekao je predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Danijel Rehak. Poslije svečanosti u Hrvatskome domu okupljeni su se uputili na mjesto razmjene u Nemetin gdje će također biti održan prigodni program kao i molitva za sve poginule ubijene i umrle logoraše.

Nakon devet mjeseci zatočeništva u neljudskim uvjetima 14. kolovoza 1992. oslobođena je najveća skupina vukovarskih branitelja, zarobljenih u studenom ’91. nakon pada grada.

Tjedan dana prije razmjene su u Budimpešti dogovorili hrvatski premijer Franjo Gregorić i jugoslavenski predsjednik Milan Panić. Razmjena je obavljena na takozvanoj ničijoj zemlji između Nemetina i Sarvaša, nedaleko od Osijeka.

Jugoslavenska je strana pustila ukupno 726 zarobljenika, od kojih je oslobađanje odbilo svega četvero ljudi. Hrvatska strana je na razmjenu dovela 406 zarobljenika, ali je njih 156 odbilo otići u Jugoslaviju.

Nakon povratka na slobodu vukovarski su branitelji srdačno dočekani na osječkom Trgu Ante Starčevića, zatim su svi odvezeni u Zagreb na liječnički pregled, a onda i svojim obiteljima.

Kalvarija vukovarskih branitelja počela je u studenome 1991. kada su nakon tri mjeseca nadljudskih borbi i napora, u potpunom okruženju, prestali pružati otpor višestruko jačoj jugovojsci. Mnogi branitelji krenuli su kroz minska polja u proboj. Oni koji su ostali nadali su se humanom tretmanu i potpori promatrača Europske zajednice, koji su nadgledali evakuaciju grada.

Nažalost, 18. studenoga nije bio kraj. Bio je to dan kada je za većinu branitelja i civila tek počelo pravo mučenje. Jugovojska i njezini četnički pomagači počinili su mnoge zločine. Velik broj branitelja i ranjenika iz vukovarske bolnice odveden je u nepoznatom smjeru i mučki ubijen.

Tek će se godinama poslije, nakon mirne reintegracije i iskapanja na Novom vukovarskom groblju, Ovčari i ostalim masovnim grobnicama, saznati njihova tragična sudbina.

Većina muškaraca otpremljena je u Srbiju, gdje su sljedećih devet mjeseci proveli u srpskim logorima. Zbog batina i maltretiranja mnogi nisu dočekali razmjenu i oslobođenje.

Facebook Komentari