Pouka Sandre Perković: Kontinuitet izvrsnosti – I ništa od toga neće se preliti na ostatak društva, a najmanje na trećerazredne selske politikante

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Do dana današnjeg nitko nije osvojio 5 zlatnih medalja na 5 uzastopnih Europskih prvenstava u atletici u istoj disciplini.

Istina, sad su Europska prvenstva svake 2, a ne svake 4 godine kao prije. Nakon 2010., 2012., 2014. i 2016. ove 2018. godine Sandra Perković osvojila je svoje peto uzastopno europsko zlato. Time je ispisala povijest svjetskog diska, svjetske atletike i svjetskog sporta. Teško da će to netko brzo dostići, a još manje prestići. Najvažnija pouka ovog rezultata, sličnog rezultatima Kostelića među novijim hrvatskim sportašima, a ima puno primjera starijih sportaša, pouka ostalim atletičarima, ostalim hrvatskim sportašima i djelatnicima pa čak i svima ostalima, napose gospodarstvenicima, političarima i sličnima je samo jedna riječ – kontinuitet – u ovom slučaju kontinuitet u izvrsnosti, jer Perković je doslovno izvan vrste (već samim hitcima, ali i tehnikom i stilom bacanja).

Uz 5 europskih zlata osvojila je i 1 mediteransko, 6 zlata u Dijamantnoj ligi, 2 svjetska i 2 olimpijska zlata u istoj disciplini. Njezin je osmogodišnji kontinuitet na pragu da postane toliko dugotrajan da će se dogoditi ne samo da će ispratiti sve stare konkurentice od prije 8 godina, nego i dočekati mlade koje u nju gledaju kao u neko mitsko biće, jer otkad se bave tom disciplinom Sandra je prvakinja. Ona nije samo uspješna bacačica, ona je razdoblje u toj disciplini. Nama u mnogim sportovima pa i u cijelom društvu nedostaje kontinuitet, inače vrlo neprimjetan element sporta i društva, ali neshvatljivo važan. Kontinuitet je presudan za trenerski rad, za rad s mladima, za odnos među uzrastima i prelaske iz jednog u drugi, za unapređenje igre, tehnike itd. Bez kontinuiteta sve je to skupa stvar slučaja i krajnje neizvjesno. Za stvari često treba vremena, a za to je nužan kontinuitet.

Trenerski rad može se preslikati na obiteljski, kvartovski i školski odgoj, rad s mladima na rad u klubovima, školama i na sveučilištima, a kontinuitet rezultata, ne nužno samo najboljih nego bilo kakav pozitivan kontinuitet na kontinuitet rada u obavljanju bilo kojeg posla. Sve to skupa nedostaje hrvatskom društvu i ovaj je povijesni rezultat na neki način pouka o kontinuitetu. A što vlada u hrvatskom društvu? Diskontinuitet. Svaki provincijski seljačić bez obrazovanja, stručnosti, iskustva, rezultata i najgore od svega bez duha misli si kako je primio Boga za bradu. Duboko je uvjeren kako je prije njega vladao mrak ma štogod se zbilo i kako s njime dolazi svjetlo koje će on ili ona obasjati jednako nad svima.

Najčešće se radi o dubokim lažnim vjerovanjima o sebi i o javnim i privatnim promašajima koje trpe generacije. I tako već 28 godina gledamo smjenjivanje takvih i njima sličnih. U cijeloj stvari dobro je samo to što sad i službeno znamo gdje smo. Na dnu. A pouka ovog sportskog rezultata ostalima, simbolično i prigodno u bazičnom sportu (u atletici uz gimnastiku i plivanje), je kako je diskontinuitet poguban i kako može dati rezultate samo slučajno, povremeno i u mnogome zahvaljujući okolnostima podjednako kao i vlastitom naporu.

Svaki sportaš koji ima kontinuitet, a još više kontinuitet u izvrsnosti jako dobro zna predviđati, nadzirati, usmjeravati, analizirati vlastite nastupe, priznavati pogreške i popravljati ih i mjerljivo napredovati koliko mu je moguće. Nema tu puno mjesta za preseravanje. Metar i štoperica ne lažu. To je najvažnija pouka ovog povijesnog rezultata Sandre Perković. Dakako da će tu pouku malo tko shvatiti, još manje shvatiti ozbiljno, a na koncu malo njih razumije kako je ovime ispisana povijest europskog i svjetskog diska. Štoviše, više se neće moći govoriti o toj atletskoj disciplini a da se ne spomene ime i prezime Sandre Perković.

I na koncu pouka o poniznosti. Znate li tko je ravnao pijesak skakačima u dalj na ovom prvenstvu? Ni manje ni više nego Heike Drechsler. Ako ne znate tko je ta gospođa, informirajte se. Istina, kao sutkinja, ali ipak to pokazuje veličinu sportaša, a možda i čovjeka. Nešto što tuzemni politikanti nisu naučili u 28 godina, a sportaši u mnogim sportovima u svjetskim mjerilima pokazuju svih tih 28 godina. I ništa od toga neće se preliti na ostatak društva, a najmanje na trećerazredne selske politikante. Kako god bilo, čestitke Sandri Perković na svjetski povijesnom rezultatu.

Facebook Komentari