Profit i sloboda: Zakon braće

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Gost je uvijek u pravu. Nevažno je li mačka, pas, dijete ili gay. Čak i kad je neinteligentan, neobrazovan, neiskusan i nekulturan i to točno onoliko u pravu koliko je platio. Domaćin je pak, silom logičke nužde, posljedično uvijek u krivu. Za čudo Božje, uvijek, svuda i svaki domaćin usprkos rečenom ima svako pravo izbaciti svakog gosta ako krši pravila pa čak mu i trajno zabraniti dolazak. Jasno je kako je to krajnje sredstvo kojem se rijetko pribjegava točno u onoj mjeri u kojoj ono znači gubitak profita, a pribjegava mu se kad znači povećanje profita.

Zamislimo korelaciju između svojstava gostiju. Primjerice, gosti s bučnim životinjama uzrokovati će pritužbe gostiju s tihim životinjama, ili mlađi gosti skloniji proizvođenju buke uzrokovati će pritužbe starijih gostiju sklonijih miru i tišini, ili gosti s bučnom djecom uzrokovati će pritužbe gostiju s tihom djecom ili onih bez djece ili tihih itd. Redovito postoje upiti o tome dolazi li gost s djecom ili ne pri čemu se to ne drži diskriminatornim. Ovaj niz možemo vrlo lako nastaviti i blago i neprimjetno ući u područje privatnosti i intime gostiju. Primjerice gosti skloni seksualnim perverzijama mogu uzrokovati pritužbe nesklonih tim istim perverzijama.

Naravno kako se nikoga ne smije diskriminirati prema njihovim svojstvima koja spadaju u privatnost i intimu pa čak i nekima koja se pokazuju javno, npr. vrsta i stil odijevanja, govora, ponašanja itd. Poznati stari primjer su nudističke plaže kao mjesta za ljude koji se vole sunčati i kupati nagi. To što njima manje smeta pojava čovjeka u badekostimu na nudističkoj plaži nego što to smeta pojava žene u toplesu na nenudističkoj sporedno je u odnosu na diskriminaciju. Na koncu koliko znamo nenudisti se doma ne tuširaju u badekostimima nego skandalozno nagi. Sve manjine imaju ista prava tako dugo dok ih se promatra kao manjine i šlus.

Činjenica jest kako je neki ugostitelj uskratio pravo na gostovanje gostima koji su bili seksualne orijentacije različite od one koju je on pretpostavio uz obrazloženje korelacijom njihove seksualne orijentacije i proizvođenja nereda. Činjenica jest kako taj isti ugostitelj nije javno iskazao negodovanje takvih gostiju, a to nije učinio jer bi to bila diskriminacija. Neki su na to tako reagirali, dok su drugi reagirali suprotno tvrdeći kako bi trebalo označiti takva mjesta kao što se označavaju ugostiteljski objekti koji primaju goste sa djecom ili životinjama. Prvi su reagirali prijetnjom prijave za diskriminaciju, dakle, po modelu „tužit ću te teti učiteljici“.

Da je samo ovo stvarna tema, spomenuti bi ugostitelj bio prijavljen, gonjen ili tužen za diskriminaciju. No to nije stvarna tema, jer toga je bilo i bit će, na sreću sporadično, ali ovo je izvrstan primjer teme koja jasno pokazuje kako se najvažnije teme ovog društva umotavaju u ideološko ruho kojeg po svojoj naravi prvotno nemaju kako bi ih se učinilo ne samo zanimljivima javnosti nego i profitabilnima onima koji o njima u medijima raspravljaju.

Prava neideološka tema ispod površinske, a koja se priviđa kao poslijepodnevna tramontana iako je samo jutarnja bonaca, je dakako gospodarska koja diktira političku dok od ideologije, svjetonazora i ostalih drekarija nema ni traga ni glasa. Radi se o tome dovode li takvi postupci do pada ili porasta profita? Naime, sudeći po umjetno podignutim cijenama koje se tuzemnim genijalnim ugostiteljima obijaju o glavu pa naglo snižavaju cijene iako su im poželjni gosti odavno otišli na jeftinije i kvalitetnije destinacije, nije nikakvo čudo kako se umjetno ističu i druga svojstva destinacije i gostiju pa čak i ona kojima se gost neopravdano diskriminira.

Kad se manjak profita obije o glavu ugostitelj će odjednom sniziti cijene, povećati kvalitetu usluge i postati toliko liberalan koliko će mu to donositi profit. Profit će diktirati slobodu i neslobodu pa tako i svojstva destinacije i gostiju. Počevši od slučaja u kojem bi ugostitelj naglasio kako je njegova destinacija prijateljski raspoložena prema obiteljima djecom ili životinjama bez obzira što bi time diskriminirao ostale jer bi mu to donosilo profit pa do daljnjih slučajeva koje si sami možete zamisliti, jasno je kako profit i sloboda idu ruku pod ruku, ali ako sloboda počne uzrokovati gubitak brzo će biti ograničena pod raznim gospodarskim opravdanjima.

Ako to vrijedi u svim ostalim dijelovima društva i javnog života pa i sektorima gospodarstva, zašto onda ne bi vrijedilo i u turizmu? Ideološki problem ako i postoji, postoji na razini vica. Naime, ne može biti diskriminacija reći za jednu nišu gostiju da su prljavi ko svinje, a ne biti diskriminacija reći za drugu da su disciplinirani kao mravi. Ovdje je dakako zanimljivo što bi o tome rekli specisti i antispecisti, tj. o uporabi životinja u tropima i figurama o ljudskim turistima, ali najzanimljivije bi bilo dokučiti što o tome misle same svinje i mravi kad bi mogli govoriti, iskazati mišljenje i kad bi ih dakako mogli razumjeti.

Zamišljam udružene svinje i mrave, mačke i pse po apartmanima kako gledaju razne skupine gostiju raznih turističkih i inih preferencija pogledom prelazeći s jedne skupine na drugu više ne znajući koja je više a koja manje diskriminirana gledajući u daljinu i pitajući se kamo je to otišao svijet svinjskog i mravljeg turizma?

Facebook Komentari