Hrvatska Polinezija: Nemojmo čekati državu. Lokalne vlasti, civilne udruge i privatnici moraju se pokrenuti za svoju bolju budućnost

Piše: Stjepan Mihovil Blažević

Što prosječni Hrvat zna o Polineziji? Vjerojatno ništa! Možda da se radi o mnoštvu otoka tamo negdje daleko na istoku, u Tihom oceanu. Možda da tamo ima ne baš razvijenih nacija i ljudi. Što god to značilo! Ali ja se sam pitam: Što znam o hrvatskim otocima?

Kad ćemo ozbiljno početi razmišljati o njihovim potrebama i mogućnostima? O našim mogućnostima! Uz to, kratko ću prikazati i komentirati neke demografske pokazatelje i usporedbe, čisto da si sve ovo možemo bolje predočiti.

Hrvatska ima 1244 otoka, od toga 78 većih od 1 km². Od njih 17 imaju 1.000 ili više stanovnika a gotovo 10 njih, 5.000 ili više otočana.

Pet otoka ima +/- 10.000 ili više stanovnika; to su Krk, Korčula, Brač, Hvar i Rab. Od ovih pet, možemo možda uzeti Korčulu i Hvar kao naše najreprezentativnije otoke (jer Krk je spojen s kopnom a Brač doista gravitira prema Splitu i tako uživa u drugim prednostima koji malo udaljeniji otoci nemaju). Korčula navodno ima 16.000 a Hvar 11.000 ljudi. Možemo zaokružiti na 15.000 i 10.000 da si lakše sve predočimo, jer je većina nas navikla na veće gradove i sredine, pa teško uspoređujemo veličine, odnose i prilike manjih sredina.

Prije negoli nastavim, toplo preporučujem još malo brojki. Treba kvantificirati!

Prema popisu stanovništva 2011. godine, u Hrvatskoj je bilo 4.284.889 stanovnika. Procjena Hrvatskog Zavoda za Statistiku (2016) i Eurostata (2017) je da u 2016. godini bilo 4.174.000, odnosno 4.154.000 Hrvata u 2017 godini. Puno ili malo, sami procijenite.

Ono što je sada bitno je da imamo negativan prirast stanovništva, drugim riječima, svake godine gubimo oko 14.000 ljudi a, ako zbrojimo druge migracije, realno je procijeniti da oko 22.500 ljudi nestaje iz naše zemlje svake godine. Za manje od 10 godina, gotovo sigurno je da će nas već biti manje od 4 milijuna!

Ako samo gledamo apstraktne brojke, možda i pomislimo, plus-minus 20.000 nije nešto strašno, odnosno bolje je imati 20.000 više nego manje, ali to nije neki kraj svijeta. Međutim, kad govorimo o ljudima ne možemo tako! Svake godine gubimo jedan Samobor (15.000) ili jedno Đakovo (19.000) ili jedan Solin (23.000). Ako još usporedba nije dovoljno jaka, svake godine gubimo dva Trogira (11.000), dva Križevca (11.000) ili dva Knina (10.600)! U tri godine to je jedna Pula (57.000), u šest godina to je Rijeka (130.000) a za deset godina jedan Split (180.000)!!!

Ali ljeto je, vratimo se moru!

Jadranska Hrvatska (županje s izlaskom na Jadran) ima 1.465.000 ljudi, od čega 125.000 (2011.) živi na našim otocima. Ako usporedimo stanovništvo naših otoka u zadnjih sto godina, možemo primijetiti da smo izgubili 29% njih, jer 1910 godine, tamo ih je bilo 174.000 (Zanimljiv primjer je otok Vis, tamo je 1910. godine živjelo 10.000 otočana a danas ih ima samo 3.600).

Kao što vidite, doista je aktualna, fluidna i vječna tema demografije i decentralizacije. Ako mene pitate, za Zagreb se ne bojim, ali bi ozbiljno razmislio i počeo raditi oko useljavanje ljudi u:

a) Veće gradove: Split, Rijeka i Osijek (ciljani porast populacije od 50%)
b) Srednje: Zadar (ciljani porast 200%)
c) Manje: Pula i Dubrovnik (ciljani porast od 100%)
d) Male: Slavonski Brod, Varaždin
e) Sitne: Karlovac i Sisak
f) Naše otoke, prvenstveno njih 5 s najviše stanovnika. (ciljani porast od 300%)

Počeli smo s otocima, pa ću sada s njima nastaviti. Sigurno nije lako, ali poprilično sam siguran da ima „ružnijih“ mjesta na zemlji za život pa doista mislim da puno ljudi ne bi imalo ništa protiv da živi na Braču, Hvaru, Krku, Rabu, Korčuli, Pašmanu, itd. itd.

Je, nije otok za svakog pa bi državna strategija i selekcija sigurno trebala uključiti u svom selekcijkom postupku jedan psihološki test ličnosti gdje bi se iskristaliziralo kakva sredina najviše leži budućem stanovniku naših krajeva. Voli li više more ili šumu, nizinu ili planinu, malo misto, selo ili gradić; ili možda grad (+100.000 ljudi).

Spominjujući grad, mislim da je vrlo korisno podijeliti s Vama ovu malu tablicu. Nakon analize piramide stanovništva u RH možda možemo dobiti značajne uvide:

Na temelju popisa od 4.267.829 stanovnika. Za detaljnje uvide i usporedbe, vidi br. 7 na kraju teksta

Što napraviti?

Što sve ovo znači? Uf, puno toga! Nemojte zamjeriti zbog aproksimacija, ali +/- 5% je za trenutne prilike više nego dovoljno, jer bitna nam je jasnoća i slikovitost brojki.

U gornjoj tablici možete naći puno vrlo važnih informacije. Na primjer, ako pojedinac od 30 godina se odluči preseliti npr. u Korčulu, koja u grubo ima 15.000 stanovnika, to znači da ima oko 3000 vršnjaka (uzmimo pola od grupe B i C te dodajmo 50% da dođemo do brojke tog udjela stanovništva u 15.000 korčulanskih otočana).

Ako npr. jedan mlađi liječnik odluči se za isto, a u Hrvatskoj imamo 319 liječnika na 100.000 ljudi, to znači da će on, u Korčuli, naći maksimalno 45 kolega, s tim da znamo, da statistika često vara i postoje značajna odstupanja jer nema svaka sredina bolnicu itd. Vrlo vjerojatno u Korčuli nema više od 10-20 liječnika! Po onom što sam našao, ima ih barem 6…

U vezi broja liječnika u RH (14.394), njihov odlazak u inozemstv0 (170 godišnje! A to je u tri godine jedan KBC Osijek ili KBC Rijeka!) i broj doktora (319) na 100.000 stanovnika.

Ako ima 3000 vršnjaka (+/- 5 godina), 1500 muških i 1500 ženskih, a vole nogomet ili glazbu ili ples, neće se naći više od 75-150 ljudi za sličnim interesima (+/- 10% ljudi te sredine u tom rasponu godina).

Na otoku ili u kakvu manju sredinu, sigurno ima relativno i proporcionalni manji izbor aktivnosti i mogućnosti za npr. tango, aerobik, jogu, šah, košarku, gaming prvenstvu, kuharskih radionica i sl. Jednostavno treba to imati na umu!

Na primjer, u Zadru, koji u grubo ima 70.000 ljudi, ima nekih 3500 žena ili 3500 muškaraca između 20-30 godina. Ako uzmete 10% njih s kojima imate sličnih interesa i osobnih sličnosti ili preferencije – s kojima ste i generacija – onda eto imate, ako niste jako izbirljivi, nekih 700 mogućih prijatelja! A u Korčuli, na cijelom otoku, pretpostavljam da možete naći nekih 150-200 ljudi s kojima ćete imati puno toga sličnoga i s kojima ćete relativno lako uspostaviti odnos i možda pravo prijateljstvo. Nije malo, ali vrlo vjerojatno ćete Vi morati pokrenuti neke stvari tamo jer sigurno aktivnosti, poslovne prilike, usluge i sl. nisu toliko razgranate i razvijene kao u većim sredinama iz koje dolazite. Prekrasan izazov!

Evo, ne bih htio još previše duljiti. Kao prijedlog strategije razvoja hrvatskih otoka predložio bih sljedeće prioritete:

a) Brač, Hvar, Korčula (+Vis i Šolta) – Tu su najveće mogućnosti!
Zajedno imaju 42.000 stanovnika i 963 km². Ako dodamo Vis i Šoltu onda treba nadodati još 5000 ljudi i 147 km².

b) Krk, Rab, Cres i Lošinj. Krk se dobro razvija ali treba potencirati i razvoj drugih
39.000 otočana i 974 km².

c) Ugljan, Pašman, Iž i Dugi otok – Tu ima jako puno mogućnosti. 14.000 ljudi i 240 km².

d) Drugi manji otoci.

Ne bi trebali zapostaviti ni najmanji otok, ali jednostavno treba odrediti prioritete te, ako ne možemo spasiti i razviti veće otoke, onda nema spasa ni za male.

Ovi otoci (grupa A) imaju najveći potencijal razvoja! Tko ne bi volio tamo živjeti? Kakve sve turističkih i proizvodnih mogućnosti one nude. Gravitiraju oko Splita, ali kad bi se međusobno tješnje povezali, njihove ekonomije i razvoj bi se potencirao.

Korčulu bi u dalekoj budućnosti čak mogli spojiti s Pelješcom (most od 2 km). Ali poanta je da svaka od ovih tri skupine otoka tješnje povežemo međusobno; da njihove izazove i probleme zajedno i sustavno riješimo. Da planski surađujemo.

Kad bi samo uspješno planirali i izvršili plan da svaki od njih dobije 100 mlađih obitelji. Ma to bi bilo 500 novih i sposobnih ljudi u svakom od njih! A kad bi još to dobro planirali, po strukama, potrebama, profilima… ma koliko bismo mi problema riješili!

Već kad je država birokratski preglomazna, spora i ne efikazna, zašto ne bi svaki otok, svaka uprava, pobrinula se za sebe? Što nije moguće da svaki otok nagovori, financira 100 novih obitelji da se nasele u njih? Ma da nude prikladan smještaj na 5-7 godina i posao/prekvalifikaciju za 2-3, lako bi ispunili željenu kvotu.

Ima li svaki od ovih većih otoka, npr. veći stan u Splitu koji može služiti svojim otočanima kad moraju radi svojih zdravstvenih tegoba u Split ili Dubrovnik? Ili za svoje studente najpotrebnih struka? Evo, da svaki otočanin uloži 100 eura (može i plaćenih poreza ili prireza i sl), to je 1.000.000 eura. Ma, ako treba mogu kupiti i manji brod! Ma samo da se prioritete odrede i da se snage koordiniraju u petogodišnji ili desetogodišnji plan.

Eto, izazova ima; ali i prilika!

Nisam siguran da imamo jasnu diversifikaciju ponuda i sadržaja. Ja bih specijalizirao ponudu i profil naših glavnih pet otoka da njihova turističke ponude budu bogatije i posebnije. Npr., ako se Hvar odlučio za jahte, tulume, vino i, zašto ne, modu; možda Korčula može se profilirati za gastro ponudu i nešto stariji turizam (za produženu sezonu).

Krk može se onda fokusirati na mlađe obitelji, na kamping, biciklizam i sl. a Rab na adrenalisnke sportove, na malu djecu i dr. Brač se sa svojim aerodromom možda može specializirati za svjetske konferencije i sl. Ma ima tu još mogućnosti.

Netko možda se može opredijeliti za turizam pecanja, umjetnosti, golače, gay turizam i sl. Ja bih se dogovorio sa susjednim otocima i s Hrvatskom turističkom zajednicom.

Svaki otok bi skrojio jednu posebnu ponudu za jednu važne europsku i za jednu važnu azijsku državu. Ne primjer, jedan otok bi mogao biti posvećen Nijemcima i Japancima (oni vole red, disciplinu); drugi otok, npr. Hvar ili Korčula, bi moglo biti posvećen Francuzima (vinu) i Kinezima ili Rusima; treći Talijanima i Indijcima, četvrti Englezima i Arapima, a peti otok našim dragim Poljacima, Česima i Slovencima. Svi bi tamo bili dočekani vlastitim jezikom i nekim posebnim programima baš za njih skrojene i prilagođene, bilo da se radi o halal ili košer hranu ili što drugo.

Nemojmo čekati državu. Lokalne vlasti, civilne udruge i privatnici moraju se pokrenuti za svoju bolju budućnost. Izazovi pitke vode, smetlišta, energije, radne snage, stručnjaka i drugih treba ozbiljno pristupiti. Tko čeka, možda i ne dočeka!

* Autor je mladi povratnik iz Argentine

Izvori:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_otoka_Hrvatske#/media/File:Croatian_islands_map.png

Vidi i stranicu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture: http://www.mppi.hr/default.aspx?id=503

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_naseljenih_otoka_u_Hrvatskoj

Olako se čovjek može izgubiti u brojkama i statistici. Vjerojatno najbolja su kratka i jasna izdanja kao Croatia in figures, Hrvatskog Zavoda za Statistiku (HZS): https://www.dzs.hr/eng/Publication/cro_in_fig.htm. Eurostat također nudi fantastičnih mogućnosti ali treba se naviknuti i nekada je lakše i brže naći informaciju preko Googlove tražilici. Za položaj i usporedbe RH s drugim članicama Evrospe Unije, najjasnije na jednom mjestu možete vidjeti A statistical portrait of Croatia in the European Union (2013):
https://www.dzs.hr/eng/important/presscorner/StatPortraitOfCroatiaInTheEU2013.pdf

Eurostat: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=File:Demographic_balance,_2016_(thousands).png

Službena projekcija Hrvatskog Državnog zavoda za Statistiku (2011) je da, do 2051. godine, Hrvatska će imati: između 3.651.000 i 3.989.000 stanovnika. Vidi str. 30 i 38: https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/Projections/projekcije_stanovnistva_2010-2061.pdf
Imajte na umu da u toj brojci su i otočani Krka, Paga, Vira, Murtera i Čiova koji imaju veliku olakšicu što su s kontinentom povezani mostom. To znači, nekih 40.000 otočana može i bez trajekta, ali 80.000 tisuća ne!

Za detaljnje uvide i usporedbe, vidi: https://www.dzs.hr/app/rss/piramida-stanovnistva.html#
http://dom-zdravlja-korcula.hr/korcula/obiteljska-medicina/

14.394 Lječnika u RH (2017): https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/priop%C4%87enja/priopcenje-demografski-atlas.pdf
Odlazak lječnika iz RH: https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/priop%C4%87enja/odlazak-lijecnika-na-rad-u-inozemstvo.pdf

319 liječnika na 100.000 hrvata: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=File:Physicians,_by_speciality,_2015_HLTH17.png

Facebook Komentari