Strategija stabilnosti u mrtvačnici: Velebni projekt Slavonija benefit je za razne Borgove i lokalne političare, a narod – koga briga, ionako ga je tamo sve manje

Piše: Ante Rašić

Zahvaljujući svjetskom nogometnom prvenstvu malo je stavljen sa strane duboki ideološki sukob između Kolinde kao ideološke sljedbenice Franje Tuđmana i Plenkovića kao ideološkog sljedbenika Vesne Pusić.

Gledajući raspoloženje naroda na nogometnom prvenstvu Plenki je čini mi se shvatio kako projekt pretvaranja HDZ-a u HNS još uvijek ne može proći pa traži druge načine da malo neutralizira svoje desne ekstremiste koji u svojoj ideološkoj zaostalosti nikako ne mogu shvatiti kako “Lijepa li si” ipak vuče na fašizam.

Iako ga 98 posto medija u tome podupire 70 posto birača misli drugačije, pa će nam Plenki morati nabaciti još koju kameleonsku krpicu na sebe. Zbog toga će nas i naša vlada, unatoč ljetnim odmorima morati ponovno žestoko uvjeravati kako radi na stabilnosti vlade. A stabilnost je važna kako bi se mogli vući strateški važni potezi.

Jedan od važnijih strateških projekata je projekt “Slavonija”. Skupilo se u njemu puno manjih projekata izgradnje infrastrukture koji nam donose nova mjesta troškova, a može se tu naći i ponešto što osigurava proizvodnju za desetak zaposlenika.

A i što će nam nova proizvodnja kada su se već svi koji žele raditi odselili pa nema više nikoga tko bi htio raditi za minimalac. Bit će tu i novih sustava za navodnjavanje poput onoga u Gatu koji je izgrađen prije 10 godina, ali se na njega nitko nije priključio. A i zašto bi kada je voda iz njega skuplja nego proizvedeno povrće i voće. Ali to i nije važno, važno je “osigurati podršku” lokalnih političara da podupru vladu kako bi ona ostala stabilna, iako na trošak Eu fondova morali napraviti još pedeset muzeja po selima. Uz podršku lokalnih političara, zaradit će i razni Borgovi – lokalni, županijski, državni, ali narod ionako od toga koristi imati neće. Nema veze, ionako naroda ima sve manje.

U stabilnost vlade svakako valja ulagati, a najveća opasnost prijeti od možebitnih zastupnika HDZ-a zaraženih nogometnim nacionalističkim virusom. Zbog toga je potrebno ulagati i na drugom kraju zemlje gdje se može strateškim potezima osigurati i poneki glas IDS-ovaca koji razumiju značaj strateških odluka održanja naše “strateške” gospodarske grane poput brodogradnje.

Iako nemamo ni jedan rudnik željezne rude, ni jedne željezare koja pravi čelične ploče za brodove, pa ni tvornice koje proizvode opremu za brodove brodogradnja je naš strateški interes pošto neki birači IDS-a vjerojatno imaju rodbinu, ili dionice u željezari Zenica i Smederevo. Za tu podršku se isplati uložiti još dvije milijarde kuna, što je ništa naprema onih 30 milijardi koje smo već uložili kako bi naši veliki prepametni brodarski menadžeri mogli sklapati ugovore s predviđenim gubitkom i predviđenom provizijom od dobavljača sirovina i opreme.

Neki neupućeni u strategiju očuvanja stabilne vlade viču kako moramo rješavati demografske probleme, iz čega je vidljivo kako ne shvaćaju da bi zbog tog morali mijenjati cjelokupnu strategiju koju je 2000. godine uveo naš drug Račan kada je odmah po preuzimanju vlasti uputio vladinu delegaciju predvođenu potpredsjednikom Vlade Linićem u London gdje su izlobirali zajam za Agrokor.

Todorić i Europska banka za obnovu i razvoj potpisali su 30. studenoga 2000. godine u Londonu ugovor o sindiciranom kreditu od 170 milijuna eura, što je bilo vrlo važno za strateški rast Agrokora i njegovo pretvaranje u najveće jugoslavensko poduzeće za plasiranje jugoslavenskih proizvoda na jugoslavensko tržište.

Zahvaljujući kvalitetnoj strategiji Agrokor je vrlo brzo raste te se 2000. Konzum širi izvan Zagreba i otvara logističko – distribucijski centar u Zagrebu, najveći u ovom dijelu Europe. Zahvaljujući pametnoj Račanovoj strategiji u zadnjoj godini njegovog mandata 2003. Konzum ostvaruje rast prometa od 45%, a ukupan broj zaposlenih porastao je sa 5.000 u 2002. godini na 7.000 u 2003. godini. Te godine Agrokor postaje vlasnikom i 51 % Distributivnog centra Sarajevo, te 55,49% dionica srbijanskog Frikoma, što je kupio stranim kreditima s velikim kamatama, te time postao ozbiljna zapadno balkanska korporacija.

I baš kad nam je dobro krenulo u obnovi jugoslavenskog tržišta umiješala se sebična Njemačka koja je beskamatnim kreditima omogućila svojim robnim kućama da se prošire po našem tržištu, što je vrlo brzo dovelo do propasti Agrokora.

Ali neke druge velike kompanije koje su se proširile po bivšoj Jugoslaviji su preživjele, a to je ipak važnije od zadržavanja u hrvatskoj nekih nerazumnih birača koji iz sebičnih razloga napuštaju posao s plaćom od čak 3000. kuna kako bi se zaposlili na plaći od samo 2000. eura.

Kako bi se 200-300 tisuća tih nerazumnih pojedinca navelo na povratak u Hrvatsku trebalo bi im omogućiti povoljne uvjete i poticaje za otvaranje vlastitih malih poduzeća, ali to bi bilo loše za naše velike korporacije koje su dobile zadatak obnove dragog nam jugoslavenskog tržišta. A to bi moglo naljutiti i naše koalicijske partnere iz HNS-a i SDS-a, pa bi strategija održanja stabilne vlade mogla doći u pitanje.

Kako se to ne bi dogodilo vlada će morati puno više ulagati u prodavanju “istine” o tome kako je nezaposlenost nikad manja, za što je zaslužna vlada, a ne iseljavanje. Morat će nas puno više uvjeravati i kako nam gospodarski rast od čak 2,5 posto osigurava zadržavanje standarda iznad Bugarskog i Afričkog gdje bi bili sretni kada bi imali naš standard.

Problem je samo kako Amerikance uvjeriti u važnost stabilne vlade. Kada bi oni u medije pustili nešto nezgodno o “strateškim” potezima ispod stola nekih koalicijskih partnera mogla bi se naša stabilna vlada vrlo lako pretvoriti u nestabilnu, ili što je još gore u indiferentnu, a to bi bilo vrlo sukladno indiferentnosti naših vrlih saborskih zastupnika HDZ-a koji razmišljaju samo o tom hoće li ih Plenković ponovno staviti na listu za Sabor, ili će se ipak morati pretvoriti u nezavisne kandidate s neizvjesnim izgledima za prolazak na izborima.

Na kraju jedna vijest iz kategorije udarnih. Poznati Slavonski ugostitelj otvorio novi restoran i na natječaj za konobare, kuhare i perače suđa javilo se više od 300 kandidata. Sve kvalificirana radna snaga, s “tečnim” znanjem engleskog, što ne čudi kad se pogleda da većina ima završen fakultet. Plaća, solidna oko 1800 eura mjesečno. Eto pričamo o nedostatku radne snage u turizmu, a gazda Stipa bez problema pronašao radnike, a čak im nije morao ni platiti avionsku kartu za Irsku. Sad će Slavonci razvijati gastro ponudu i u Irskoj, a turizam je turizam…

Facebook Komentari