Njemačka vlada je zaustavila ulazak kineskih investitora u čak dvije njemačke tvrtke: Dosta je, kažu

Njemačka vlada je zaustavila ulazak kineskih investitora u čak dvije njemačke tvrtke. To nije nikakav protekcionizam, misli u svom komentaru Andreas Becker, nego već davno potrebna zabrana rasprodaje strateških tvrtki, piše DW.

Tek što se Europska Unija i SAD donekle približile u njihovom trgovačkom sporu, njemačka vlada je već pokazala dva crvena kartona u pravcu Kine. Spriječila je ulazak kineskog državnog koncerna u berlinsku tvrtku za elektroopskrbu 50Herz i najavila je veto na prodaju strojograditelja Leifeld kineskim investitorima.

Iz očišta Pekinga to može djelovati da se Europljani (opet) udružuju sa Amerikancima protiv Kine. I argumentacija Nijemaca zvuči prozirno: prvo se baš Njemačka buni zbog protekcionizma, a sad sami dižu granice. Berlin doista argumentira sličnim riječima kao i Trump kada je uvodio carine na čelik i aluminij, pozivajući se na nacionalnu sigurnost i zaštitu kritične infrastrukture. Ali u ovom, njemačkom slučaju je to i točno jer je riječ o elektroopskrbi (50Herz) i strojograditelju koji proizvodi dijelove koji se koriste u zrakoplovstvu, istraživanju svemira i nuklearnim reaktorima (Leifeld).

Ali ova blokada kineskih investitora nema nikakve veze sa aktualnim sporom o tržišnoj razmjeni. Mnogo više je ona već davno potrebna reakcija na besprimjernu kupovinu na koju su kineske tvrtke krenuli prema njemačkim tvrtkama.

Kupovina i strategija

Nekadašnji vodeći proizvođač crpki za beton, Putzmeister je otišao Kinezima, baš kao i sektor rasvjete Osrama, strojograditelj Krauss-Maffei (njega ne treba brkati sa istoimenim proizvođačem tenkova), tvrtku koja održava vjetroeletktrane na pučini Sjevernog mora WindMW, koncern za zbrinjavanje otpada EEW ili energetsku tvrtku Ista.

Tek nakon što je kineski koncern Midea progutao proizvođača robota Kuka, počela je rasprava da li se tu prodaju strateški važne tehnologije Kinezima. Dakle zemlji izvan Europske unije, zemlji koja nije saveznik, koja nije demokracija. I zemlji koja je svojom strategijom „Made in China 2025″ objavila cilj kako želi postati vodeća nacija u najvišoj tehnologiji, dakle postati neposredan konkurent njemačkim tvrtkama.

Energetika, sustavi pogona, biotehnologija, medicinska tehnika, robotika, zračni prijevoz i istraživanje svemira, novi materijali, informatička tehnologija… Sve što i Njemačka naziva Industrijom 4.0 je i vodstvo Kine proglasilo ključnim sektorima. A po jednom istraživanju, gotovo dvije trećine svih kineskih akvizicija u njemačkim tvrtkama su baš u tim sektorima.

Nedostatak ravnopravnosti

Rasprava je dovela da je Njemačka promijenila svoju „Odredbu o suradnji sa stranim partnerima” u ljeti 2017. Od onda, njemačka vlada može jednostavno uložiti veto protiv investitora iz zemalja koje nisu u Europskoj uniji.

Peking neće biti oduševljen, ali će morati shvatiti što je Njemačku navelo na tu odluku. Jer i Kina štiti svoje ključne tvrtke da ih ne preuzmu stranci.

Čak i iz radikalno liberalnog očišta, može se braniti blokada obje ove kineske investicije, čak i ako se pritom mora nategnuti argument reciprociteta Donalda Trumpa. Tu nema nikakve ravnopravnosti ako se njemačke tvrtke mogu prodavati po volji, ali su kineske zaštićene.

Povrh toga tu dolazi činjenica da su kineske državne, ali i privatne tvrtke daleko od transparentnosti svojih financija. A ako novac za kupnju neke njemačke tvrtke zapravo dolazi iz kineske državne blagajne, to je jasan slučaj kršenja tržišne utakmice. Pod tom pretpostavkom tek šutke gledati kako važne tvrtke – i time i poslodavci – bivaju progutane od konkurencije već graniči sa glupošću.

I diljem Europske unije trebaju važne tvrtke i tehnologije biti zaštićene od preuzimanja. Već ima takvih težnji, ali je veliko pitanje da li će Europljani još biti u stanju tu vući u istom smjeru. Jer države kao što su Grčka, Portugal ili Mađarska su već zapravo ovisne o investitorima iz Kine.

Facebook Komentari