Prelijevanje optimizma iz nogometne pobjede: Jasno je da će se već od sutra početi događati jedno veliko, gromoglasno, kolosalno, neponovljivo i neopisivo NIŠTA

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Kako sam pozvan dati izjavu za emisiju Hrvatskog radija o rezultatu Hrvatske nogometne reprezentacije na ovom prvenstvu i o utjecaju tog uspjeha na ostatak društva, a u svjetlu mog mišljenja da je rezultat činjenično najveći u povijesti hrvatskog reprezentativnog i klupskog nogometa, no da nije posljedica uigrane i lijepe igre nego individualne kakvoće pojedinih igrača i kako radost i optimizam koji u potpunosti opravdano osjećamo i pokazujemo s obzirom na rezultat neće biti mistično preliven na ostatak društva kao što to nije bio niti nakon 1998., mislim da ovdje mogu opravdati to mišljenje.

Da ne gnjavim, samo žličica fundamentalne teorije. Nogomet je cjelina koja se sastoji od nogometne igre i pojava koje ju okružuju. Nogometna igra ima sljedeće vidove: zamišljenu igru trenera, dostupne igrače uigrane u zamišljenu igru, uigranu igru ostvarenu u susretu i rezultat susreta kao plod ostvarene igre. (Ovdje se impliciraju Pravila igre npr. prekršaj i Pravilnosti igre npr. otvaranje igraču s loptom.) Fenomeni koji okružuju nogomet variraju od nogometnih klubova i saveza, preko sportskog menadžmenta, sive ekonomije, marketinga, medija i sponzora pa do sportske, farmaceutske i drugih industrija.

Pravilan prikaz nogometa uvijek se kreće od igre prema fenomenima, a nikad obrnuto, jer nije igra tu zbog fenomena, nego su fenomeni tu zbog igre. Prosječan navijač ili simpatizer uvijek treba nastojati biti negdje oko područja rezultata susreta kao posljedice ostvarene igre, a nikad ili rijetko negdje oko bilo kojeg fenomena koji okružuje nogometnu igru i zatim ih njega tumačiti rezultat i igru. Stručnjaci za pojedine fenomene nogometa često ne znaju previše o igri pa nerijetko pričaju notorne idiotarije i to javno bez imalo srama, a često nemaju niti relevantnog sportskog iskustva i znanja. Stručnjaci za nogometnu igru, kakvih je u Hrvatskoj par do nula imaju vrlo stručna znanja koja su previše složena nerijetko i za navijače i simpatizere, a još manje za današnje medije.

U svjetlu rečenog, rezultat Hrvatske nogometne reprezentacije je kolosalan već samim time što je najbolji dosad. Slaviti taj rezultat je dopušteno i to na svaki civiliziran način kako je i proslavljen diljem Hrvatske. Ako se pitamo u kojoj je mjeri taj povijesni uspjeh upisan u 111 godina postojanja hrvatskog reprezentativnog nogometa (tj. od 1907. i prve neslužbene utakmice) rezultat uigrane i lijepe igre, bolje je zasad šutjeti i pričekati rezultate analize struke ako takve analize uopće i bude, jer kod nas se kod uspjeha ne analizira jer je uspjeh, a kod poraza se ne analizira jer je lako biti general posije bitke, a i „treba gledati u budućnost“ (u kojoj će se vjerojatno ponoviti slična pogreška).

Konačno, svi koji misle kako se ta silna radost, veselje i optimizam koji su opravdani kao reakcija na ostvaren rezultat nekako mogu pretočiti na ostatak društva, vjerojatno se varaju. Pustimo pouke prošlosti. Povucimo analogiju s Pravilima igre. 12. Pravilo igre glasi – Prekršaj. Vrste, okolnosti i kazne za prekršaje u igri sasvim su jasne i od ovog se prvenstva usprkos nedostatcima provode puno dosljednije nego ikad dosad zahvaljujući sustavu VAR (čak i ako uračunamo propuste pri uporabi tog sustava). Zamislimo da se 12. Pravilo prenese ne samo na fenomene koji okružuju nogomet, nego i na sve društvene i javne aktivnosti. Kako bi to završilo?

Vjerojatno bi mnogi koji su bez imalo odgovornosti na javnoj i privatnim televizijama i u ostalim medijima prije, za vrijeme i nakon prvenstva iznosili neopravdane i uvredljive izljeve vlastitih nogometnih, političkih i inih emocija maskirane u tvrdnje završili s prvim žutim kartonom ako ne i s direktnim crvenim. O ostalima koji redovito pune prve minute raznoraznih dnevnika i prve stranice dnevnih i tjednih novina sasvim je jasno da bi svi redom istog trena dobili crvene kartone i zabrane igre i bili bi izbačeni iz međunarodnih natjecanja najmanje na godinu dana. Tako bi izgledala primjena nogometnog optimizma u društvu i ako već samo tako gledamo i zatim pogledamo društvo u kojem živimo, jasno je da se će se već od sutra početi događati jedno veliko, gromoglasno, kolosalno, neponovljivo i neopisivo NIŠTA, isto ono NIŠTA koje se zbivalo godinama nakon 1998.

Facebook Komentari