Život s Vlastom: Lopta spaja svijet, Vatreni spajaju srca svijeta

Piše: Vlasta Janton

Da mi je itko rekao da ću pisati kolumnu o nogometu pomislila bih da se šali. Ali, na naše Vatrene nitko ne može ostati ravnodušan. I oni koji nikada nisu pratili nogomet, i oni koji su sada po prvi puta čuli za imena naših nogometaša (ima ih vjerovali ili ne) svi su složni u jednom – Vatreni su zasluženo na krovu svijeta.

Emocije koje su nas snažno vodile tijekom njihovih utakmica snažno su eksplodirale na utakmici s Engleskom, i to takvom erupcijom da ih ništa nije moglo zaustaviti. Bilo je tu plača, smijeha, suza radosnica, ponosa, šoka, nevjerice i opet naravno, ponosa. Naši Vatreni, naša Hrvatska nikada nije, a vjerujem i da nikada neće biti toliko spominjana i toliko praćena kao što je bila ovih dana. Svi se pitaju gdje je ta mala zemlja za koju mnogi ljudi nikada nisu niti čuli, mala zemlja iz koje dolazi momčad velikog srca i snažne karizme.

Ono što ih čini posebnim je njihova jednostavnost, energičnost, snažna ljubav prema sportu kojim se bave, jer to za njih nije samo sport, on je za njih ujedno i ljubav, strast koja ih goni prema najboljem, strast koja pomiče njihove granice. I poniznost. Nikada bahati, nikada puni sebe, nikada puni velikih riječi koje ne drže vodu, to je ono što ih ističe od ostalih. Vjera u ono što rade izdvaja ih, srčanost ih izdvaja, skromnost ih izdvaja, ljubav ih izdvaja. Prema svojoj domovini, prema nogometu, prema časti koja im je iskazana kada su pozvani u momčad reprezentacije.

Ne želim nikoga posebno isticati jer oni su upravo posebni takvi kao cjelina, upravo su zbog svoje cjelovitosti tu gdje jesu, zbog svoje jedinstvenosti stigli su do samog vrha. Nitko se ne ističe kako bi dokazao da je najbolji, u tome i jest njihova snaga, svi složno djeluju kao tim i to ih vodi do pobjede.

Sjećam se 1998.godine i dočeka Vatrenih na Braće Oreški u Zagrebu. Opremljena svim rekvizitima sa društvom, u najvećoj euforiji, dočekala sam ih kao kraljeve. Koja je to bila energija, koje emocije, kolika zahvalnost okupljenog mnoštva na njihovom uspjehu, dojmovi se nisu mogli slegnuti danima, još uvijek vrlo jasno vidim te slike. Mogu si zamisliti što će tek biti u ponedjeljak kada stignu u Zagreb, koliko mnoštvo će biti okupljeno na glavnom Trgu, koliko ljudi će htjeti svoju radost podijeliti s njima, koliko ljudi će im htjeti izraziti svoju zahvalnost koju su učinili za svoju zemlju, svoj narod, svoju Hrvatsku. Silno sam ponosna što sam Hrvatica, što su naši dečki pokazali svijetu što sve mogu kada igraju sa srcem i s dušom, kada igraju za svoju voljenu zemlju.

Nimalo ne sumnjam u njihov uspjeh, nimalo ne sumnjam da Francuska ove godine, nakon 20 godina čekanja slobodno može sjesti na drugo mjesto, mi se nećemo ljutiti. Vjerujem da je ove godine vrh svijeta rezerviran za naše Vatrene, oni su to zaslužili, a mi ih podupiremo i uz njih smo pri svakom njihovom koraku, trku, skoku, golu. Hvala Vam Vatreni, hvala Vam što ste nas učinili najponosnijom nacijom na svijetu. Hvala Vašem izborniku, hvala svima koji tvore našu repku. Za nas ste već sada pobjednici. I ništa tako lijepo ne bi sjelo uz ovu kolumnu kao Thompsonova pjesma – Lijepa li si…… Da, lijepa si, najljepša si, s našim Vatrenima najljepša!

Facebook Komentari