Analiza: Kakvi su izgledi reprezentacija u polufinalnim okršajima na SP-u u Rusiji

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Najvećih nogometnih velesila nema u polufinalu svjetskog prvenstva. Ono nam donosi susrete dva svjetska prvaka koji su to postali kao domaćini, tj. Francuske (1998.) i Engleske (1966.) godine i dvije reprezentacije koje su dospjele najviše do polufinala, tj. Belgije (4. mjesto 1986.) i Hrvatske (3. mjesto 1998.).

Prvima je veliki cilj postati svjetskim prvacima izvan svojih zemalja, a drugima je cilj napraviti iskorak, tj. barem ući u finale. Polufinalni susreti sparili su Francusku i Belgiju te Hrvatsku i Englesku, tj. u prvom paru reprezentaciju s najvećom koncentracijom vrlo dobrih i izvrsnih pojedinaca i reprezentaciju s najvećom koncentracijom vrlo dobrih pojedinaca i najboljom igrom od svih polufinalista i u drugom paru reprezentaciju koja je dosad odigrala najviše minuta u podjednakom sastavu i reprezentaciju koja ima najmanje vrlo dobrih pojedinaca, ali ima puno mladih igrača.

Iskustvo igranja ovakvih susreta na svjetskim prvenstvima nema niti jedna reprezentacija 20 i više godina. Na ostalim natjecanjima najiskusnija je Francuska koja je 2016. poražena u finalu Europskog prvenstva od Portugala. Nakon nje je Hrvatska koja ima najviše igrača koji su na klupskoj razini igrali utakmice ove razine nekoliko godina zaredom. Francuska igra podosta goropadno, ali bez stvarnog veznog reda što joj je ozbiljan nedostatak dok Belgija ima uigranu cijelu momčad, a napose vezni red zaslužan za fazu obrane i izvrsne školske protunapade.

Ipak, Francuska često pobjeđuje Belgiju kao što i Belgija često pobjeđuje Nizozemsku i gubi od Francuske (to je stvar čudnih susjedskih nadmetanja). Engleska i Hrvatska pobjeđivale su jedna drugu. Hrvatska je Englesku izbacila s velikog natjecanja, a Engleska Hrvatskoj nanijela jedan od većih poraza u novije vrijeme (1907. Hrvatska je od Slavije Prag izgubila 15:0, ali je 1940. pobijedila Švicarsku 4:0).

U susretu Francuske i Belgije izgledi su podjednaki. Belgija ima bolju igru i vrlo dobre i par izvrsnih igrača, ali ne igra posebno dobro protiv velikih reprezentacija tim više protiv Francuske. Belgija se dosad već susrela s momčadi koja ima takvu koncentraciju pojedinačne kakvoće, tj. s Brazilom i uspjela je pobijediti dijelom zahvaljujući tome što je Brazil promašio nikad više 100%-tnih i poluprilika, tako da je za očekivati kako će se prilagoditi (što je pokaza protiv Japana). Francuska se dosad nije susrela s reprezentacijom koja je izvrsno uigrana i pitanje je što može ako ih se „čeka“, a ne pruža im se prostor za napad? Sve se svodi na pitanje što će biti manje pogrešivo i djelotvornije: s jedne strane slaba francuska obrana ili belgijska zonska obrana i s druge strane francusko preskakanje vlastitog veznog reda i točna dodavanja izvrsnim napadačima ili belgijski kontranapadi?

U susretu Hrvatske i Engleske izgledi su također podjednaki. Sve prednosti koje je Hrvatska imala, poput veće koncentracije vrlo dobrih i najboljih svjetskih igrača, činjenice da ima najviše igrača koji su u postizali zgoditke i da ima najboljeg veznog igrača na svijetu istopile su se pred činjenicom velikog umora (zaredom 2 produžetka i 2 izvođenja jedanaesteraca). Čak i ako se umor nadomjesti s recimo 3 planirane zamjene na poluvremenu i maksimalnom racionalizacijom igre s nastojanjem da se ne primi zgoditak i povede u prvih 15 min., to još uvijek ne sprječava presudni vid susreta.

Naime Engleska je izvrsna iz nabacivanja i prekida, tj. kornera i slobodnih udaraca, a Hrvatska je skoro pa prema predlošku primala zgoditke baš u takvim situacijama. Dakle, sve se svodi na sljedeće: ono u čemu je Hrvatska najslabija u tome je Engleska najbolja, a ono u čemu je Engleska najslabija, vezni red, Hrvatska je kudikamo bolja. Engleska nema veznog reda što Hrvatskoj omogućuje nadmoć, ali nije isto imati nadmoć na sredini terena i time omogućiti kontranapade i nadmoć na svojoj polovici i time sebi omogućiti obranu i kontranapad (ovo drugo je dakako i manji utrošak energije). S obzirom da je Hrvatskoj lakše riješiti vlastite nedostatke, nego Engleskoj njezine, mala je prednost na strani Hrvatske pod uvjetom da umor nije prevelik i da se zamjene rade na poluvremenu.

Svi su imali ravnopravne izglede naći se u polufinalu. Srednja i Južna Amerika nisu uspjele (Brazil 4x prvak, Argentina i Urugvaj 2x), Afrika nije uspjela, Azija nije uspjela pa čak niti veliki europski dečki nisu uspjeli (Njemačka i Italija 4x prvaci, Španjolska 1x i Nizozemska 3x drugi, 1x treći i 1x četvrti).

Sve se svodi na susrete iskusnih dečki Europske Unije (možda i posljednjeg u ovom sastavu polufinala). U Europi se igra tvrd, borben i ne baš lijep nogomet. Načelno, oba bi susreta mogla biti neizvjesna do posljednje prilike i sekunde (kako je pokazala Njemačka zabivši doslovno par sekundi prije isteka sučeve nadoknade). Načelno, iz navedenih razloga i pod trenutačnim okolnostima iako su vjerojatnosti malo na strani Francuske i Engleske, ipak uz male i racionalne promjene u sastavu i načinu igre Belgija i Hrvatska mogle bi učiniti nešto veliko za sebe i svjetski nogomet – obje po prvi put ući u finale.

* Autor kolumne je i autor knjige Filozofija nogometa

Facebook Komentari