Život s Vlastom: Bogati i slavni, a u dubini duše usamljeni, nesretni i depresivni

Piše: Vlasta Janton

Savršeno dotjerani, vedri, pod ruku s voljenom osobom, smiješe se s naslovnica tabloida, s društvenih zbivanja, s televizijskih emisija, pano reklama. I dok ih tako gledaš, pomisliš kako su sretni, bezbrižni i ne muče muku s poslom, stanom, kreditom, nesretnom ljubavi, raskinutim prijateljstvom, praznim frižiderom. Ali….to je samo maska.

Ništa nije onako kako se na prvi pogled čini. Život nije bajka. Iza tog nasmiješenog i vedrog pogleda često se krije more tuge, nesreće i usamljenosti. Misliš kako imaju sve, i kako ne postoji razlog zašto bi se zbog nečeg trebali ili mogli osjećati loše i nesretno. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, pa tako i oni. I oni imaju problema koji ih tište i za koje ne mogu pronaći rješenje, probleme koji ih bacaju u bezdan, probleme za koje misle kako su nerješivi. Probleme za koje se ne usude nikome reći jer bi možda ispali slabi, ili neshvaćeni. Puni su tjeskobe, depresija im nije stran gost. I teško se s tim nose.

Nedavna smrt Anthony Bourdaina, poznatog kuhara, putopisca, vrhunskog pripovjedača, ostavila je sve u šoku. Jer kako čovjek koji „sve ima“ može dići ruku na sebe? Proputovao je cijeli svijet, iskusio njegove blagodati, uživao u hrani, delicijama, družio se s brojnim ljudima, od ribara pa sve do predsjednika, izlazio na mjesta samo za odabrane, bio u zagrljaju mnogih žena, i ništa od toga nije bilo ono što je zaista želio, čemu je u dubini duše zaista težio. Sve to mu je uljepšavalo život u određenim periodima, ali ga nije ispunilo, nije mu donijelo ono spokojstvo kojem je duboko u sebi težio. Bio je nesretan. Bio je usamljen. Bio je depresivan.

I modna dizajnerica Kate Spade, koja je bila obožavana diljem svijeta od žena vjernih njenom nepogrešivom smislu za modu i dizajn, nije izdržala u naletu samoće, tjeskobe i depresije. Nije izdržala. I opet, kažu kako je imala sve. Sav mogući luksuz, putovanja, modni brend, prijatelje, život na visokoj nozi, ali, ipak sreća ne zavisi od toga. Sreća je nešto duboko u tebi i nikako ne zavisi od materijalnih stvari.

Zato kada neki kažu kako je imala sve, nikako ne stoji. Ne, nije imala sve. Nije imala ono što joj je najviše nedostajalo. Pažnju, ljubav, podršku, osjećaj da nije sama. Ono što je u životu najvažnije.

Kada duboko potoneš zbog problema koji te tište, sramiš se potražiti pomoć, jer, što će ljudi reći ako se sazna. Pogrešno. To nije ništa sramotno, ništa loše, ništa od čega bi se ljudi trebali skrivati, ali nažalost, postoji ta stigma ako si psihički loše da nisi normalan. Da, ljudi jesu često psihički loše i da, treba im pomoć, upravo iz razloga da ne potonu još dublje. I da, itekako treba potražiti pomoć stručnjaka, jer nitko bolje od njih ti ne može pomoći. Život konstantno pritišće, ponekad misliš da ludiš, ponekad misliš da ne možeš izdržati, i ljudi potonu, padnu u očaj i depresiju iz kojih nema povratka. Najgore je kada si totalno loše a netko ti uporno govori – Moraš se nasmijati, moraš se dignuti s dna, moraš sada izaći van navečer i bit će ti bolje.

To je isto kao da osobi koja boluje od anoreksije kažeš – Moraš jesti i bit će ti bolje. Stvarno?? Zar zaista mislite da ta osoba ne želi jesti i da je to njezin hir, ili da ta osoba zaista želi biti psihički loše? To ne ide preko noći, tu su potrebni dani, mjeseci koraka prema ozdravljenju. Puno razgovora, podrške, te također pomoć stručnjaka, je jedino što može pomoći. Ne samo riječ „Ti moraš“ i preko noći će sve biti riješeno.

Do tjeskobe i depresije se isto ne dolazi preko noći, tu je potreban čitav niz čimbenika koji vode do njih. I sve se slaže, i slaže, dok dođe do granice kada brana tu vodu više ne može izdržati i sve puca. Sve odlazi. Čovjek odlazi, jer više nije imao snage za borbu, niti volje za životom.

Stoga, nemojte misliti da su svi ljudi koji su uspješni, bogati, nasmijani, zaista sretni i bezbrižni ljudi. To su samo maske, unutarnje borbe mi ne vidimo. A nose se s njima isto kao i svi mi. Neki lakše, neki teže. I koliko god nekome bio savršen doručak koji se sastoji od kavijara, šampanjca, jagoda i raznih delicija, meni je ipak ujutro najdraži pohani kruh i šalica toplog čaja.

Bili bogati, bili slavni, bili neslavni, bili siromašni, bili zaposleni ili nezaposleni, svima Vam najviše od srca želim unutarnji mir, sreću i zadovoljstvo. Tek tada ćete imati sve!

Facebook Komentari