Ovrha djeteta dokaz je institucionalnog nasilja! Gdje je Istanbulska?!

Piše: Silvana Oruč

Ma kakva Istanbulska konvencija i zaštita od nasilja u obitelji, kad smo usred Splita svjedočili, od suda dopuštenom i potaknutom nasilju nad osmogodišnjim djetetom koje je doslovno oteto od majke, na silu utrpano u automobil i odvedeno u drugu državu.

Slučaj dječaka Cesarea dokaz je da nasilje može biti i institucionalizirano.

Dijete je rođeno u Italiji, no isto je tako i hrvatski državljanin. Što se događalo u četiri zida između njegovih roditelja, teško je reći. Otac tvrdi jedno, a majka drugo pa i to da ju je bivši suprug fizički maltretirao.

Talijanski je sud, nakon njihove rastave presudio da tada jednogodišnji Cesare ostaje živjeti s ocem, a da ga majka može viđati. Zbog čega je presuda bila baš takva, nije teško pogoditi.

Talijanski sud nije imao niti jednu zamjerku na ponašanje majke, ali je ipak jednogodišnju bebu dodijelio ocu; štitili su interese svoga državljanina. Prepreka nije bila ni to što su u toj dobi dijete privrženije majci i što u velikom broju slučajeva majke i doje djecu. Je li majka pogriješila što se, suočena s nepravdom talijanskog suda, sa svojim djetetom vratila u domovinu Hrvatsku?! Možda i je. Ali samo zato što je teško dobiti borbu s hladnim sustavom koji ti ne daje prava jer mu ne pripadaš.

No, u ovoj priči to nije ključno. Najvažnije je to da je mali Cesare bio sretan sa svojom majkom. I da je to netko prekinuo. Naravno, da djeca imaju pravo na oba roditelja. Grozim se situacija gdje se djetetu, nakon brakorazvodnih parnica, priječi viđanje i druženje s ocem.

No, u ovom slučaju, prema dostupnim informacijama, ni otac se posljednjih godina nije „pretrgnuo“ od posjeta svom djetetu. Nije napravio puno da mu se približi. Nije napravio ništa da od svog djeteta ne napravi „slučaj“. Upravo suprotno! Nije htio situaciju riješiti mirnim putem i dogovorom nego je pristao na to da se njegovo dijete – ovrši. Kao stvar. Pristao je na to da, okružen policijskim kordonom, bosonogo dijete divljački poteže za ručicu i na silu ugura u automobil.

Taj otac je pristao silom ovršiti vlastito dijete iako je dijete na rubu nervnog sloma zapomagalo i molilo da ga ostavi s majkom. Dječji krikovi lomili su srca obitelji, susjedima, prijateljima i brojnim okupljenim ljudima, medijskoj javnosti ali ne i – ocu. On je učinio ono što je naumio.

Silom, bivšoj supruzi koja ga je davno napustila, oteti dijete. I ono što bi nas trebalo brinuti nije samo to. Kad je to netko spreman napraviti svom djetetu javno, trebamo li se brinuti za ono što bi moglo biti napravljeno daleko od očiju javnosti, u četiri zida?!

Taj mučni slučaj dao bi se usporediti s pričom o caru Solomonu i dvije mlade majke od kojih je jednoj dijete umrlo pri porodu. Obje su tvrdile da je jedino preživjelo dijete – baš njeno.

Solomon je tada naredio da se dijete presječe na pola, te da se svakoj da polovina djeteta. Jedna od njih je pristala, a majka čije je dijete bilo odmah se odrekla prava na njega i pristala da ga se da drugoj ženi samo da joj dijete preživi.

No, Solomon je bio mudar pa je situaciju prepoznao i dijete dao prvoj majci. U ovom slučaju otac malenog Cesarea nije se htio odreći svojih „prava“ u zamjenu da mu dijete ostane zdravo i sretno. No, ni na sudu nije bilo mudrih Solomona, nego hladne birokracije koja nije gledala interes djeteta, a možda ni zakonske propise, a pogotovo ne interese svojih državljana, već je dodvornički, kako to već biva u Hrvatskoj, pristala na sve. Pa i na ovrhu djeteta.

Cesareu je šteta počinjena i pitanje je hoće li se to malo biće nakon svega oporaviti. A svi oni koji su donijeli sramotnu odluku da se dijete ovrši, kao i oni koji su mu mogli pomoći, a nisu to učinili, snosit će odgovornost za njegovu budućnost. U Splitu i okolici koristi se mudra izreka: „Dajte dite materi“ i koja zapravo znači dajte posao onome tko zna najbolje. U ovom slučaju, ni doslovno ni preneseno, nije tako napravljeno.

No, zato ćemo se svi u Hrvatskoj nastaviti diviti sami sebi i visinama koje smo dotakli u zaštiti obitelji od nasilja, zahvaljujući ratifikaciji Istanbulske konvencije. Koja se za sada precizno primjenjuje jedino u dijelu koji se tiče rodne ideologije. Vidi se to iz naputka koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja uputilo školama i fakultetima i u kojem piše da na zahtjev osoba koje su promijenile spol ili žive u drugom rodnom identitetu izdaju svjedodžbe, odnosno diplome s novim imenom, pa čak i ako su spol ili rodni identitet promijenile nakon završetka školovanja.

U praksi Istanbulska u Hrvatskoj izgleda onako kako je izgledala u Splitu pri ovršivanju djeteta. Ili prije nekoliko dana, u Zadru, kada je još jedan ostavljeni muškarac izmasakrirao bivšu djevojku. Nije važno, zato smo implementirali rodnu ideologiju, ionako su se neki samo za to i borili.

Završena mučna ovrha nad malim Cesareom: Pustite me na miru, želim ostati ovdje, gubite seee

Majka pretučene djevojke u Zadru: Šef kafića pokušao je sve zataškati jer je dobar s policijom

Facebook Komentari