Gost Novog dana bio je glavni urednik portala frontpage.org Dražen Ćurić.
Pred nama je još jedan ključan tjedan vezano uz pitanje nagodbe u Agrokoru?
Ona će biti samo smirivanje sadašnje situacije, ona nije čaroban štapić, kako sada stvari stoje, doći će do nagodbe, ali bit će puno nezadovoljnih vjerovnika i možemo očekivati tužbe s obzirom na to da je Vlada preuzela odgovornost, za četiri, pet šest godina očekujem da će porezni obveznici plaćati dugove koje je napravio Ivica Todorić. Nagodba je i samo početak pravog posla u Agrokoru i tek potom očekujem restrukturiranje i možda masovnije otkaze.
Isprepleteni su biznis i politika?
Ne možemo govoriti o čistom biznisu, znamo da je Todorić dobio ruske garancije – kredite tek nakon što mu zapadne banke nisu dopustile daljnje zaduživanje. Rusi se neće dugo zadržati, tako mi izgleda, ali da je prilika da uđu u energetski biznis. Dok smo mi pričalo i Agrokoru, Gazprom je potpisao važan ugovor s PPD-om i ispod radara imamo pregovore o Petrokemiji.
Imamo i istupe ruskog i američkog veleposlanika?
Previše su glasni i eksponirani u javnosti. Slažem se da ruske banke ne bi trebale imati 10 posto, ali o tome su računa trebale voditi sve hrvatske vlade koje su dopustile da se toliko toga koncentrira u Todoriću, ovdje se vidi odgovornost svih hrvatskih vlada.
Do 10. srpnja su tu još dva zanimljiva elementa: istraga DORH-a, a i Visoki trgovački sud treba potvrditi nagodbu – može li doći do ugrožavanja nagodbe?
Rekao bih da je proces vrlo vjerojatan i da ne bih se usudio prognozirati da će doći do poništenja nagodbe, no treba voditi računa i što će biti poslije, nisu njome riješeni svi problemi, a kad je riječ o istrazi DORH-a – nije nam ona potrebna da vidimo o čemu je riječ. Bivša potpredsjednica Vlade organiziraal je cijelu grupaciju koja je iskoristila pad Agrokora, a Plenković je odgovoran utoliko koliko je ona bila njegova prva suradnica i nije kontrolirao proces.
Hoće li on moći nagodbu proglasiti uspjehom 10. srpnja?
Htjet će on to i to će i napraviti, ali je pitanje koliko to hrvatska javnost prihvaća. Prije bih rekao da je to njegov problem, nego uspješan proces.
Kako vidite sudbinu dvije referendumske inicijative?
Kako sada stvari stoje, vrlo je vjerojatno očekivati da će ‘pasti’ na Ustavnom sudu pitanje oko manjina, a čini mi se da se neće usuditi, kao ni Vlada, odbiti volju i želju 400.000 birača vezano uz izborni zakon za koji svi znamo da je problematičan. Najmanje je vjerojatno da će se održati referendum o Istanbulskoj konvenciji.
Što očekujete u vezi spora sa Slovenijom od EK?
Očekujem pitijsku šutnju.
Što očekujete oko rješavanja tog problema među dvije zemlje?
Nisu ni jedna ni druga Vlada zainteresirane da se riješe taj problem.
Kako komentirate odnose Vlade i predsjednice?
Nisu ti odnosi idilični, kako Plenković kaže, ali nisu ni tako loši kako se čini u javnosti.
Je li Plenković riješio pitanje oponenata u stranci?
Ostalo je upražnjeno jedno konzervativno krilo u HDZ-u i Stier i Kovač čekaju svoju priliku i prije ili kasnije će ga izazvati, no neće ići na rušenje Vlade.
HDZ i dalje ima prednost – zašto, jer nema oporbe?
Ne bih se složio da nema oporbe, SDP je u velikim problemima i bit će u još većim, ali ne treba zaboraviti ni napredak Živog zida i da Most ima stabilnu popularnost i ikad se zbroje svi glasovi onda oporba stoji puno bolje. Što se tiče stabilnosti u Saboru, ona je nominalna, a pitanje je legitimiteta vlasti jer ova ne predstavlja većinu hrvatskih građana.
Kako gledate na stanje u SDP-u?
Sada se pokazalo da Davor Bernardić nije pravo rješenje, nije se snašao, uspostavio kontrolu u stranci, imao je izuzetno snažnu oporbu – taj džep otpora koji bih nazvao MIlnovićevi ljudi, a nakon ovih izbora moglo bi doći do jedne šire akcije rušenja Bernardića.
Kako gledate na poraz Aleksandre Kolarić, a Gordan Maras je pobjedio?
Nije ona toliko loše prošla, ali se pokazalo da ako niste u stranačkim gremijima, da vrlo loše prolazite.
Je li nezaustavljiv rast Živog zida?
Podcjenjuje ga se u javnom prostoru, tim više jer treba pogledati i stanje izvan Hrvatske.
Prvi izbori koji dolaze su europarlamentarni – hoće li oni pokazati razliku odnosima?
Ipak bih ih shvatio kao anketu, indikator i već se sada može reći da će Živi zid polučiti odlične rezultate.
Milanović kao predsjednički kandidat?
Rekao sam to prije nekoliko mjeseci – on bi želio , ima svoje ljude koji će ga podržati.
I na kraju – presuda Zdravku Mamiću – je li ovo kraj jedne ere?
On nije fenomen koji je izrastao sam od sebe, proizvod je ovog društva i ovo bi mgao biti početak raščišćavanja zagađenog prostora, no to neće biti jednostavno.
