VIDEO Vedran Jakšić: Izjedene tišine

Piše: Vedran Jakšić

Pod znanjem smatram sve. Ne samo količinu usvojenih informacija već i njihovu samu primjenjivost. Dakle i u vidu socijalne inteligencije, u pogledu manira i kulture.

Općenito smatram da argumenti u rukama čovjeka vrijede do one granice, do koje ih sugovornik razumije, ili ne razumije, u gorem slučaju. Na neki način ovaj posljednji period života učio me vidu pokore, iako nisam pokoren. Jedan od posljednjih ciklusa čišćenja repova iz prošlosti. Pronašao sam i smjernice, način kako da dođem oslobođenja svog duha, dijelovi te slobode leže i u očima mog potomstva. Mislim i analiziram, dok radim, dok spavam dok sviram.

Izjedene tišine, izgrižene strepnjom. Po prirodi sam impulzivan tip osobe, i učim se zapravo tek tome da neki puta i popustim unatoč svojim argumentima. Pa sebi govorim i uvjeravam se kako moram biti u “normama” i “gabaritima” društvene prihvatljivosti unatoč sve većeg jaza i sve većoj bijedi.

Sve to kako bi lakše uspio svoje ideje i rad plasirati, u konačnici i naplatiti. Moći biti tu za svoje. Ali daj neka mi netko objasni kako ostati pribran i u društveno prihvatljivo demokratski raspoloženju kada ti poslodavac ne isplati za plaću a i ovako nas većina krpa kraj sa krajem???

Al’ nije problem, sigurno nam opet dolazi rekordna sezona koja će nas iz svih ovih g*vana izvući. Hoću reći, koliki je to potreban nivo frustracije da se ljudi ustanu i pokrenu? Jer ljudi se osjećaju prevarenima i izdanima i ne zaštićenim također. Država je tu da zadovolji svoju održivost, vječita glad i pohlepa. “Guraj naprijed, imaš i za koga” to si ponavljam kada potonem.

Ne biste vjerovali iz koje pozicije raspisujem tintom rečenice, pa nanovo prepisujem. Jednoga dana možda vam i napišem ponešto o tome i tim borbama. Nekako i dalje ne mogu i odbijam prihvatiti, to da je ne moguće ovdje posložiti smisleno život, iako isti ne živim. Od toliko bogate povijesti narod je jedino očito zapamtio da Tribuna na kraju ili okrune i objese ili mu odsjeku glavu??? “Nek navik živi ki zgine pošteno”. Ustrajao sam i ustrajati ću, tu je moj dom, imam i za koga.

Jata ptica nadljeću snove, oni plove ravno prema užarenim prstima sunca. Klize prsima neba, krug je samo ostao, toliko im i treba. Bore se s visinom, ali pogled im je odavno ravno. Žele sebi uzeti sunce, da u njima sija stalno. Voljeti ljubav, voljeti svijet, ples te divljine podsjeća me na let, na zagoreni miris slobode…

Facebook Komentari