Ivanković o Agrokoru: Nisu izlazili s hrvatskim interesima i planovima Vlade, to pokazuje nedoraslost, ne samo premijera, nego sredine

Gost Novog dana bio je urednik portala Ideje.hr Željko Ivanković.

Rusko-američki odnosi po pitanju Agrokora, kakvi su?

Mi ne znamo što se sve događalo u međunarodnim diplomatskim odnosima kad je riječ o Agrokoru. U finišu ponovno kreću okršaji, jedno vrijeme ih nije bilo. A gdje je Hrvatska? Ni pri pisanju Lex Agrokora ni poslije u političkim definiranjima cilja Agrokora, nije najjasnije definiran interes Hrvatske. Ovo je prilika da političari definiraju taj interes i da se za njega izbore.

Cijela priča je započela s Rusima, a sad će i završiti s njima.

Nije jasno kako su oni ispali iz igre, a nije jasno ni zašto su se i kako vratili u igru. I to na takav način, prema izvješćima kojima više nikako ne možemo vjerovati, s takvim snažnim utjecajem. Zašto ne možemo vjerovati? Zato jer je informacija bila da bi Rusi imali oko 40 posto vlasništva, a američki veleposlanik kaže da nitko ne bi trebao imati više od 10 posto. To je ogromna razlika.

Je li moguće da će svoja potraživanja pokušati naplatiti iz državnog proračuna?

Mogu uvjerljivije spekulirati da su već prošlo ljeto unutar kreditora i interesnih skupina postojale jasne pozicije koje su se sad pokazale. Jedna je bila da se ne može ništa napraviti bez Rusa, a druga je bila da postoje vjerovnici kojima je stečaj možda isplativiji nego nagodba, a oni nisu beznačajni mali vjerovnici koji mogu biti lako nadglasani. I to se sad pokazuje kao dosta loša situacija. Ono što mislim je da taj slučaj opterećuje Hrvatsku, ne razvojem i budućnošću, nego tim stalnim osjećajem da se loše radi. Bilo bi dobro da se postigne neka nagodba čiji će se repovi sigurno rješavati kasnije, da se makne taj loš osjećaj.

Što bi se dogodilo ne dođe li do postizanja nagodbe?

Sve što su radili zadnjih godinu dana je bilo prilično neuvjerljivo, lako se dovodilo u pitanje. Produženje, kad bi se s uvjerljivim ciljem i dogodilo, npr. što Hrvtska želi do Agrokora, ne bi bilo problem. Može željeti da se proda, taj proces mora biti jasno definiran i s nekom uvjerljivošću i onda neće biti problema s produženjem. Ali ako ne vjerujete, kao što niste vjerovali zadnjih godinu dana, onda je to samo mrcvarenje. “Propast će sve.” To je širenje panike. Vlada koja širi paniku, zar je to razuman pristup?

Ako do 10.7. ne dođe do nagodbe premijer mora pred Sabor.

Neka izađe s novim ciljem, novim timom… Jednom je rekao da u cijeloj karijeri nije nikad ništa zloupotrijebio, pravdao se… Ja razumijem, ali nije izašao s pozitivnim programom nego s pričom o katastrofi. Nisu izlazili s hrvatskim interesima i planovima Vlade, to pokazuje nedoraslost, ne samo premijera, nego sredine.

Kažu da Agrokor duguje tri puta više nego što vrijedi.

Ja tu priču ne razumijem, računovodstveno. Vjerojatno je riječ o kapitalu. Ne znam kako je to evaluirano. To da duguje 3 puta više nego što vrijedi mi je nejasno. Iz budućeg poslovanja ne može otplaćivati dugove, nego jednim dijelom moraju biti otpisani. To je ozbiljan posao koji ne ovisi samo o menadžmentu nego i o okolnostima.

Je li moguće da Sberbank ipak ne pristane na nagodbu?

Po mom iskustvu Amerikancima je u interesu profit. Uvijek i samo to. Kod Rusa smo uvijek mislili da postoji neki geostrateški interes, izbijanje na toplo more… Ovo što vi govorite, da Sberbank odustaje od nagodbe, to bi značilo da je cijena previsoka ili da je već osvojeno područje. Kod Amerikanaca nema geostrateških interesa, nego je riječ o interesu njihovih kompanija koje su već u Agrokoru. Svi imaju svoje adute, svi se boje nekih postupaka drugih strana.

Što bi se dogodilo s njihovim udjelima da Sberbank odustane od nagodbe?

Ako je traženo da za 15 posto refinancira obveze prema kreditorima, to je skuplje od onoga što mogu dobiti u stečaju ili nekom drugom raspletu.

Većina smatra da nema alternative nagodbi, ali i stečaj je mogućnost.

Ponovno je u pitanju Plenković. On može promijeniti stečajni zakon. Kad je stečaj svi dobivaju otkaz pa se vraćaju natrag oni koji su potrebni. Problem stečaja nije u radnim mjestima nego u hrvatskoj administraciji. Vlada je govorila da naša administracija ne valja, pa je onda donijela lex Agrokor.

Adris i Alka ne popuštaju oko nagodbe.

Otežavaju situaciju, tako ljudi kažu. U toj situaciji se svi bore za svoje interese. Oni nisu u situaciji da olakšavaju nekome. Kod Adrisa je u pitanju milijardu kuna, nije to beznačajna svota. Ni u Hrvatskoj to ne možete prebrisati gumicom, da toga više nema. Ako taj novac ne postoji, svih planova nema i morate tražiti alternativu. Oni se bore za svoje interese. Kao i svi.

Vidite li vi ovu cijelu situaciju kao nešto što će našoj praksi donijeti prekretnicu?

Ako iskoristimo priliku. Javnost ima ulogu da pokušava iskoristiti ovo kao priliku za poboljšanje. Zato ovo i govorim ovdje. U proteklih godinu dana neki mediji možda nisu najbolje shvatili koliko je bio pogrešan pristup u rješavanju ovog problema. Na nama je da napravimo bolje. Možemo napraviti i gore.

“Besplatno”

U vašoj knjizi “Besplatno” analizirate političku ekonomiju digitalnog doba. Zašto “Besplatno”?

Trguje se informacijama, one imaju karakteristike javnog dobra, teško ih je ograničiti. Po tome se digitalno doba razlikuje od insdustrijskog.

Kakve veze to ima s tržištem i politikom?

Politika uvijek uređuje tržište, ono nije samoniklo i ne postoji bez ljudi koji se dogovaraju kako trguju. Na najvišoj razini je to politička odluka.

Facebook Komentari