Velika koalicija: Da bi Plenković ostao na vlasti mora uništiti jedini korektiv vlasti u državi, a to je Predsjednica RH

Piše: Anthony R. Boras, Pasadena, Cal.

Pratiti političku scenu s odmakom od devet sati i preko 10 000 km malo je teško, prije svega radi odmaka u događanjima ali kako je ta scena prozirna i predvidiva, a komunikacija političara ni ne postoji onda to izgleda kao lagano štivo uz doručak i kolače od čokolade i oraha.

Nekako mi se čini da se novinarstvo u Hrvatskoj svelo na trash i pokušaj traženja nekoga tko bi bio opasnost za rušenje Plenkovića i vlade uz konstantno recikliranja događanja iz bliske ili daljine prošlosti. Hvala modernoj tehnologiji i mogućnosti streama pa sam eto zahvaljujući onima koje baš i ne volim jer su ekspozitura fake news uspio vidjeti i čuti sve ono što me zanimalo na Općem saboru HDZ-a.

Prva pomisao nakon što sam odgledao sabor, čuo i vidio što govore i kako se ponašaju dužnosnici HDZ-a bila je – U HDZ-u ništa novo. Čuo sam par dobrih, poticajnih i prilično iskrenih govora poput Davora Ive Stiera, Tuđmanovog glavnog tajnika Drage Krpine i za mene nepoznatog Josipa Ostrogovića. Sve ostalo je bilo ispod nivoa beznačajnog lokalnog političara, bez elementarnog retoričkog znanja i bez poznavanja elementarnih komunikacijskih načela pa čak i kod samog Plenkovića koji se inače sjajno snalazi u tom segmentu.

Većina glavnih aktera iskazivala su ogroman strah, nervozu i nedoraslost funkciji koju obavljaju. Govori su bili anemični, bezidejni i besmisleni. Atmosfera u dvorani podsjećala je na partijski kongres iz sedamdesetih. Ništa se nije dogodilo ne planirano i tada ni nakon konvencije. Onaj tko je očekivao neki radikalni potez, politički je analfabeta i ne razumije odnose, stanja i procese u politici.

Plenković u potpunosti kontrolira stranku i svi oni koji su pomislili da je imenovanje Tolušića i Horvata pritisak ili ustupak nekakvoj desnoj struji u HDZ-u, grdo su pogriješili.

Prije svega kakva je to desna struja u stranci desnog centra? Onda HDZ-e nije stranka desnog centra već stranka centra.

Demokršćanska sigurno nije, što potvrđuje i upitno izglasani Statut. Upitan jer je izglasan voljom odabranih ne legitimnih. Imenovanje Tolušića i Horvata je svojevrstan osigurač, čuvanje zaleđine od stranačkih protivnika Kovača, Maletić i Stiera.

Na žalost za članove HDZ-a i poglaviti birače HDZ-a, nitko od njih nema liderskih sposobnosti i bojim se da bez bunta članstva Plenković i njemu odan uži krug ne mora strahovati za budućnost, no za budućnost mora strahovati hrvatski narod, a narod ima istoznačnicu – država pa samim tim treba strahovati država.

Plenković ima samo dva puta pred sobom.

Jedan je da ode, ali gdje jer tko treba političara koji se i u trenutku potrebe za kriznim komuniciranjem i obranom od bremena afera umjesto, priznanja pogreške, istine, isprike i poniznosti ponaša bahato, i ignorira svoje osobne pogreške i pogreške vlade kojoj je na čelu.

Shodno tome izglednija je druga opcija, ostanak i grčevito držanje vlasti, uz kontrolu svih poluga vlasti. Da bi to ostvario on mora uništiti jedini korektiv vlasti u državi, a to je Predsjednica RH.

Ako netko očekuje da će Plenković rješavati uz demografiju, blokirane ili gospodarske probleme uz njenu sugestiju ili prijedloge njenog tima taj se vara jer kad bi to napravio priznao bi svoje neznanje i nesposobnost svojih ministara i vlade kao kolektivnog tijela. On to neće napraviti već će se što prije pokušati nje riješiti.

Da bi se riješio Kolinde Grabar Kitarović, Plenković treba saveznika, a taj saveznik je Bernardić, kojeg jedino obnašanje vlasti može spasiti od političke eutanazije. Kako bi to proveo u djelo, ići će pod mantrom političke stabilnosti i budućnosti države u Veliku koaliciju, izgledno i u ovom sazivu Sabora jer to mora napraviti prije isteka predsjedničina mandata.

Kvaka leži u cilju da se izmjeni zakon o izboru Predsjednika država i umjesto neposrednim izborom to obavlja u Saboru. Plenković bi tim činom pokušao ubiti dvije muhe odjednom, riješiti se korektiva i osigurati kontinuitet vlasti.

Veliko je pitanje hoće li mu taj projekt uspjeti u cijelosti, odnosno koliko su hrvatski građani, birači spremni na ponovno ujedinjenje partije. Njenog lijevog i desnog krila i postoji li u HDZ-u itko tko će prekršiti Brkićev poučak- HDZ neće ponoviti grešku i rušiti svoju vladu.

Nekako s posebnim interesom gledam na referendumske inicijative. Ne gledam samo ja već to gleda otpisana i nepoželjna dijaspora, koje se i HDZ -e odrekao putem svog Statuta.

Obe inicijative u velike mogu poremetiti sve Plenkovićeve ili Šeksove planove i nekim čudom okrenuti stvari u nekom potpuno drugom, za narod u Hrvatskoj nekom boljem i prihvatljivijem smjeru.

Za dijasporu, pogotovo onu u Americi sadašnjim stanjem ništa se ne mijenja već se samo pogoršava. Na sav način se iz nje istjeruju stihovi” Lijepe naše” ali za razliku od Hrvatske, dijaspori je ostala The Star Spangled banner.

Oh, say can you see, by the dawn’s early light,
What so proudly we hailed at the twilight’s last gleaming?…..

* Autor kolumne je američki sveučilišni profesor komunikologije i psihologije

Facebook Komentari