I na njega se odnosi ona „Došao je tiho i ušao u legendu“. Dotični MM nikad ni radi čega ne diže prašinu, šuti i radi. Takav je bio i među vratnicama – naglašeno pouzdan. Dugo brine o reprezentativnim vratarima, o kojima zaista misli sve najbolje, piše Branko Stipković na HNS-ovoj stranici.
Bila je ovo sjajna sezona ne samo za hrvatske igrače, već i za hrvatske trenere. Naslove prvaka osvojili su Branko Ivanković u Iranu, Zoran Mamić u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Ivan Leko u Belgiji, Dean Klafurić u Poljskoj, Igor Bišćan u Sloveniji. Niko Kovač je uzeo i njemački kup i pozivnicu za tamošnji najveći klub, analogni pokal pripao je i Mamiću i Klafuriću, možda će i Bišćanu, ne treba zaboraviti ni da je Ivanković u četvrt-finalu Azijske lige prvaka. Igor Tudor spasio je svojima status u Italiji, kamo se nanovo sprema Ivan Jurić, izvrsno se u Poljskoj držao Nenad Bjelica. Slaven Bilić i dalje je zvijezda u Engleskoj, a smiješi mu se Kina. Dario Bašić osvajač je omladinskog prvenstva Emirata. Zlatko Kranjčar postao je izbornik Irana U-23. Solidno ide i Krunoslavu Jurčiću u Saudijskoj Arabiji.
To su oni najzvučnijih prezimena i dosega. U čijem je rangu i Marjan Mrmić, važan član stručnog stožera turskog velikana Bešiktaša, barem lijeva ruka Senola Günesa, karizmatskog izbornika koji je sa zemljom bijelog polumjeseca bio brončani na mondialu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, nasljednik Miroslava Blaževića i Vatrenih…
– Vjerujem da bismo se domogli ili Süper Liga ili kupa da nas nije iscrpio ritam Lige prvaka, gomilajući zdravstvene tegobe. Unatoč tome nismo se dali iz vodećeg kvarteta, u kojem su Galatasaray, Fenerbahče i Istanbul Basaksehir koji nas je prestigao za jedan bod i zajedno ćemo u kvalifikacije za Europsku ligu.
Valjda neće opet naletjeti na Rijeku, to jest Rijeka na njega… Marjan je branio za carigradske crno-bijele, tako da ga se nerijetko sjete i zamole za pomoć. On se rado odazove; ipak radi sa svojima za svoje.
– Uglavnom potpisujemo godinu za godinu, na 12 mjeseci. Još nismo ništa dogovorili za sezonu 2018./2019. ali to nije problem – kad i ako nazovu „Marjan, u ponedjeljak počinju pripreme, sutra te čekamo na aerodromu!“, spakiram stvari i krećem.
Tako je to s onima koji se uzajamno poznaju i uvažavaju. Bez epskog uvoda.
– Znam što mi je raditi, nisam u ovom poslu od jučer.
U reprezentaciji je pomagao Slavenu Biliću, cijeli mandat:
– Šest godina. Bilo je vrlo dobro.
Nisu ga angažirali Igor Štimac i Niko Kovač, jest Ante Čačić. Podrazumijevalo se da će biti sa Zlatkom Dalićem, negdašnjim suigračem u Varteksu, starim varaždinskim prijateljem i susjedom iz „Beverly Hillsa“, elitnog kvarta u baroknom gradu.
– Sa Zlatkom, izvanrednim stručnjakom i čovjekom, sporazumijevam se pogledom, riječi nisu potrebne.
Kako i ne bi, kad ih spajaju dva i pol desetljeća suživota s nogometom, slične godine (Marjan je ’65. a Zlatko ’66. godište), ista razmišljanja, stavovi i naravno interesi. Sada svedeni maksimalno i jedino na Hrvatsku.
– U Rusiju idemo po taj famozni drugi krug, kojim bi svatko bio zadovoljan.
Zadovoljan, pa i prezadovoljan.
– Imam plan i program, potpuno razrađen elaborat, definirano je sve od Brazila u Liverpoolu preko Senegala u Osijeku do Nigerije u Kalinjingradu, Argentine u Nižnjem Novgorodu i Islanda u Rostovu.
U kakvom stanju su puleni?
– Optimalnom. Odmarali su nekoliko dana, predahnuli i osvježili kapacitete. Danijel Subašić sezonama drži Monaco, ovog je proljeća bio nešto ozlijeđen i stoga na terenu manje, no i te kako je pomogao čuvanju drugog mjesta u velikoj borbi s Lyonom i Olympique Marseilleom, budući da je PSG bio nedostižan. Lovre Kalinić je s KAA Gentom izborio Europu, tu je i osobna satisfakcija zbog rekordne minutaže bez primljenog pogotka, naime, nesavladiv je ostao u 14 susreta. Što znači da ima kontinuitet, s njim i sigurnost. Dominik Livaković s Dinamom je pokupio duplu krunu, uvijek pouzdan, vrijedan povjerenja i poštovanja.
Ovih dana u Rovinju traje uobičajena obrada za kraj naporne natjecateljske godine, ne odustaje se od nadzirana intenziteta.
– Normalno je da finalizacija slijedi u Rusiji. S fokusom na 16. lipnja i Nigeriju, naš najvažniji ispit.
Veseli što su vratari zdravi. Nitko ne kaže da su orni, kako ne bi bili, predobro znaju kamo idu i za što se bruse u svim segmentima!
– Tko je u prednosti? Subašić, zato što je prošao kvalifikacijama.
Stoga je predodređen za start. Veli Mrma da su Nigerijci mladi, nezgodni, opasni:
– Rastrčani, valjda će vrebati i pucati iz svih pozicija.
Argentinci i Islanđani?
– Ne bojim se nijedne selekcije, sve ovisi o nama. Samo da pokupimo tri boda u Kalinjingradu i bit će super.
Što će vratarskom tercetu priopćiti prije sudara s Lionelom Messijem?
– Ništa, on je samo jedan od 11! Imamo i mi adute, neka se i protivnici bave Hrvatima. Svi će na SP-turniru biti motivirani. Ne smijemo svisoka gledati Island, nosimo poneko neugodno iskustvo…
Ovo proljeće je iz neposredne blizine pratio Domagoja Vidu, stupa obrane?
– U Dinamu iz Kijeva zadnjih tjedana nije igrao, zezala ga ozljeda, u Bešiktašu se privikavao. Odradio je pripreme i činilo se da će sve ići glatko, međutim, dogodila se nesreća s isključenjem kod Bayerna i malo se zakompliciralo. Malo, s obzirom na to da je svima poznato kakav je to igrač. Klasa.
U novoj sezoni standardnost neupitna?
– Ne jedino zbog toga što je Duško Tošić otišao u Kinu. Na raspolaganju su Vida, Pepe i – Mitrović.
Prekaljeni Portugalac brojnih imena – Kepler Laveran Lima Ferreira i, eto, Pepe – ušao je u 36. godinu, a mlada snaga Matej Mitrović (nepunih 25) kipi od poleta i optimizma:
– On je svjetski fenomen: u godinu i pol je s tri kluba osvojio naslov prvaka u tri države!
S Rijekom, Bešiktašom i upravo s Clubom Bruggeom, kojem je bio posuđen.
– Sve to više nije u prvom planu, nikome, orijentirani smo isključivo na SP. Tko bi se prepuštao privatnim preokupacijama i kalkulacijama dok smo pod povećalom cijele Hrvatske!
Može li Marjan isporučiti tek jednu rečenicu o sinu Anti, prvotimcu Intera Zaprešić?
– Branio je stalno i dobro, često odlično. To su preporuke za eventualno preseljenje u inozemstvo.
Za kraj usporedba naraštaja iz 1998. kojem je pripadao i aktualnoga u kojem je trener?
– Težak zadatak. Druga su vremena, druga i drukčija. I onda je bilo dosta igrača iz velikih europskih klubova. U Francuskoj se išlo korak po korak, iz utakmice u utakmicu. Na kraju se sve otvorilo. Zašto ne bi i u Rusiji!?
Nadamo se baš tome.
