Jalova zemlja: Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač https://kristiankrkac.wordpress.com/

Poznati novozavjetni tekst o prepoznavanju istinskih proroka za razliku od lažnih vrlo je jasan: „Dakle, po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.“ (Mt 7:20).

Pretpostavivši kako s riječima prepoznati i njihovim nema poteškoća preostaje riječ plod kao čini se najvažnija jer kazuje neku vrstu mjerila. Metafora koristi plodove biljke, tj. stabla ili voćke na kojoj su plodovi najistaknutiji. Mjerilo stabla kaže da je stablo svaka višegodišnja biljka koja ima korijen, deblo i krošnju i viša je od 3m i promjer debla minimalno 10cm (sve niže i uže je grm). Među stablima najizrazitije plodove imaju voćke. Taj je simbolizam vrlo star i rasprostranjen svjetskim religijama zbog godišnjeg i životnog ciklusa listopadnih stabala pa se riječ plodovi u odnosu na stabla i voćke čini konzistentnim tom često korištenom simbolizmu.

Zanimljivo je kako se ne kaže kako će ih se prepoznati po drugim dijelovima stabla ili voćke, tj. po primjerice korijenu, deblu ili krošnji što su sve snažne metafore i simboli u religijama svijeta, nego baš po plodovima. Komotno se moglo reći kako je bez zdravog korijena nemoguć zdrav plod ili bez čvrstog debla velika krošnja ili bez velike krošnji puno plodova. Nasuprot ostalim dijelovima stabla izdvojen je baš plod.

1859. škotski filozof Bain u svojoj je knjizi „Emocije i volja“ napisao kako je „vjerovanje ono temeljem čega je čovjek spreman djelovati“, a kasnije je to preko St. Johna dospjelo do Peircea, pa Jamesa i Deweya i novijih pragmatista poput Rortyja, Putnama i vratilo se u Europu do Rylea i Wittgensteina u kojoj je već postojao paralelan iako na navedeni nevezan niz stavova od Pascalove oklade do Nietzschea i ostalih. Mjerenje ljudskog znanja i djelovanja učincima zove se pragmatizam i ti učinci podosta su slični novozavjetnim plodovima. Plod je krajnji učinak cijelog stabla, od vidljive krošnje i debla do nevidljivog korijena.

Ako rečeno primijenimo na Vlade RH od ulaska u EU, dakle, uskoro na zadnjih 5 godina, možemo mirne duše reći kako su plodovi pukljavi, malo ih je i nisu osobite kakvoće. Riječ njihovim u izrazu njihovim plodovima ovdje je poučna, jer upitno je koliko su hrvatski plodovi hrvatski, a koliko su nusprodukt primjerice članstva u EU s obzirom na sredstva u gospodarstvu općenito ili loše pozicije konkurenata i klimatskih prilika s obzirom na rast prihoda od turizma itd.

U ovakvoj situaciji pokuda je prva reakcija. Jedni kude riječima, drugi djelima. Najgora pokuda svih Vlada RH u navedenom razdoblju je pokuda iseljavanjem. To zasigurno boli. Nasuprot statistike koja kaže kako se mali udio iseljenih vraća sve manje smisla imaju stihovi Ane Bešenić „Samo sem bregima dragim obečal da vrnul se bum nazaj.“. S obzirom na izborne rezultate čini se kako je oprost druga reakcija, a možda i dominantna. Čak i usprkos porastu trećih strana poput MOST-a i Živog zida najveći broj saborskih mjesta i dalje dobivaju HDZ-SDP što svjedoči o perverznoj vrsti oprosta.

2017. u časopisu „Philosophical Review“ kolega poslovni etičar i filozof prava N. Cornell objavio je članak „Mogućnost preventivnog oprosta“ u kojem brani mogućnost preventivnog oprosta. U tom svjetlu svakako je preventivni oprost moguć u većini slučajeva procesa učenja, usvajanja, pokušavanja i promašivanja vještina napose kod djece, pa čak i korekcija, promjena i smjenjivanja navika i rutina kod odraslih i sl., ali čini se da vlade RH, stranka HDZ-SDP, kao i oni koji im daju svoje glasove na izborima već 28 godina ne potpadaju pod te slučajeve preventivnog oprosta.

Nasuprot preventivnom oprostu, a zbog opetovanja pogrešaka koje nikako da nalete na pokudu i završe na „Stablu jauka“, mogli bismo se predati čarima vragolastog promišljanja preventivne osude, jer koliko je u jalovoj i neplodnoj zemlji u kojoj su birokratizacija, korupcija, siva ekonomija, prekršaji i kaznena djela pravila, a ne iznimka smisla preostalo u pretpostavci nedužnosti, nedužnosti neplodnih?

Facebook Komentari