VIDEO Snaga: Uloga pomoćnika i stručnog komunikacijskog posrednika nedovoljno je definirana

Stranka SNAGA na konferenciji za novinare, održanoj u Hrvatskome saboru, obavijestila je javnost o važnosti pomoćnika u nastavi te stručnih komunikacijskih posrednika u provedbi inkluzije i uključivanja učenika s posebnim potrebama u redovni odgojno-obrazovni sustav u školama i javnim ustanovama. Na konferenciji su govorili Goran Aleksić, zastupnik stranke Snaga, Iva Tadić, članica stranke Snaga i pomoćnica u nastavi, Maja Tabak, dopredsjednica Udruge Puž te Dalibor Kuhta iz Udruge za autizam Pogled.

Uloga pomoćnika i stručnog komunikacijskog posrednika (u nastavku: asistenti) nedovoljno je definirana, jer oni nisu samo tehnička podrška kako je to nacrtom Pravilnika definirano. Asistenti često moraju učenicima objašnjavati gradivo i zadaće odnosno pomagati u usvajanju znanja i rješavanju zadanih zadataka, pružajući time podršku i učenicima, i učiteljima.

Osim na ugovor o djelu i ugovor na određeno vrijeme na kraći period, što je u većini slučajeva 9 mjeseci koliko traje jedna školska godina, asistentima valja omogućiti zapošljavanje na određeno vrijeme u trajanju od 4 godine, i to za period od 1. do 4. te od 5. do 8. razreda, kako bi oni bili uz učenika za vrijeme njegova školovanja tijekom trajanja osnovne škole. U navedenu periodu školovanja, upravo zbog spomenutih ugovora, veliki problemi se javljaju uslijed promjene asistenata, pa neka djeca u jednoj školskoj godini promijene čak 3 do 4 asistenta. Posao asistenata nije siguran, a i njihova plaća je uistinu mala. Struka je upoznata s problemima prilagodbe djece s posebnim potrebama, koja zbog čestih izmjena asistenata u kratku vremenu posljedično često stagniraju, pa i nazaduju u svojem razvoju. Usvajanjem toga konkretnog prijedloga učenici bi dobili svojeg osobnog asistenta za dulji period, jer svako novo upoznavanje za učenike i asistente je novo iskustvo, zbog čega im je jednima i drugima potrebno razdoblje prilagodbe, čime se gubi dragocjeno vrijeme.

Što se edukacije asistenata tiče, optimalno bi bilo uvesti edukaciju asistenata u trajanju od 280 sati, od čega 80 sati teorijske nastave, 80 sati vježbi te 120 sati praktične nastave. Iskustvo bi trebalo proširiti i na ustanove koje se kao specijalizirane ustanove bave učenicima s posebnim potrebama, a to su Vinko Bek, Nad Lipom, Goljak, Šubićevac, Slava Raškaj, Juraj Bonači, Centar za razvoj i odgoj Dubrava te ostale slične ustanove.

Potrebno je istaknuti da nacrt pravilnika ne precizira dovoljno prava asistenata, pogotovo kad je u pitanju njihov status. Njihov posao valjalo bi precizirati kao konkretno i priznato zanimanje u školi, jer je ta aktivnost bitna karika u provedbi inkluzije. Činjenica jest da su asistenti ti koji najviše vremena provode u radu s učenikom koji ima posebne potrebe.

Predrasuda je da su oni tek puka tehnička podrška djetetu.

Asistent često mora biti pomoć u pojašnjavanju zadataka i gradiva koji se proučavaju na školskome satu, jer učitelj opravdano nema vremena posvetiti se isključivo učeniku s posebnim potrebama te asistent počesto na neki način zamjenjuje u praksi i majku, i oca, i psihologa. Primjerice, kod djeteta s problematičnim ponašanjem poželjno je shvatiti njegova raspoloženja, predvidjeti situacije koje bi u njemu mogle izazvati bijes te spriječiti pravovremeno eskalaciju neželjenih reakcija djeteta.

Osim toga, za ta zanimanja ne postoji kurikulum u redovnu obrazovnom sustavu, zanimanje ne postoji niti u NKZ-u, pa je donošenje pravilnika tek prvi korak u reguliranju toga važnog zanimanja. Najveći problem je financiranje asistenata koje se osigurava iz različitih izvora, od projekata lokalne uprave, preko Ministarstva znanosti i obrazovanja pa sve do različitih projekata EU-a. Postavlja se i pitanje čiji su asistenti zaposlenici, jer dio zaposlenika vode i financiraju same udruge.

Asistenti bi trebali biti zaposlenici obrazovne ustanove u kojoj rade, ravnopravno s ostalim radnicima, imati svoja zaduženja koja osiguravaju rad uz učenika tijekom nastave, ali bi trebali imati i izvannastavne aktivnosti te je potrebno za to asistentima osigurati primanja srednje stručne spreme s pravima koja proizlaze iz Zakona o radu. Trenutni status asistente stavlja u nepovoljan položaj, i to im je sada prolazno zanimanje za kojim postoji kontinuirana potražnja. Primjeri dobre prakse okolnih zemalja ukazuju da su tamo asistenti zaposlenici lokalne uprave (jednako kao i nastavnici u boravku) ili nadležnog ministarstva (učitelji, nastavnici).

Projektno financiranje ima svoj rok i potrebno je iznaći način sustavnog financiranja toga važnog zanimanja koje je preduvjet inkluzivna obrazovanja za koje je prema Konvenciji o pravima djeteta i Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom odgovorna država.

Potpuno je jasno da i u nekim drugim zanimanjima koja se bave odgojem, poučavanjem i obrazovanjem djece, ima sličnih problema, pa tako odgojitelji, asistenti u vrtiću, učitelji i nastavnici također imaju sličnih problema, pa bi bilo dobro da se i oni uključe proaktivno i jave se stranci SNAGA sa svojim problemima na koje nailaze, priopćila je SNAGA.

Facebook Komentari