Musik für Idioten: Najbolje je citirati članak koji raspravlja turbofolk

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač https://kristiankrkac.wordpress.com/

„De gustibus non disputandum est“ veli latinska izreka nepoznatog podrijetla koja stoji stoga što je teško argumentirati ako se kome štogod sviđa ili ne. Poteškoća je u tome što je sviđanje, iako subjektivan i na prvi pogled autentičan, a u srži preseratorski, ipak najprimitivniji izraz estetskog vrednovanja. Estetsko sviđanje vjerojatno imaju i neka druga živa bića, a čovjek ima sposobnost razumijevanja i time drugačijeg doživljavanja lijepog. Teškoća je i u tome što se o ukusima zaista ne raspravlja ako se o ukusima uopće radi što u mnogim slučajevima tek treba dokazati. Česta je pogrešna zamjena ukusa i okusa ili mirisa.

O današnjoj temi ne treba trošiti riječi nego je najbolje citirati članak koji raspravlja turbofolk: „Musik für Idioten“. Jedino što se može dodati, a povodom izvrsne marketinške kampanje navodno nadolazeće radio postaje u RH koja će emitirati isključivo „narodnjake“ i još k tome tuzemne i one iz „regije“, jest da s obzirom da najmanje 90% mladih povremeno sluša „cajke“, biznisu je uspjeh zagarantiran. S tom glazbom je slično kao s narkomanijom: jednom narkoman, uvijek narkoman. No, ostavimo se ukusa i okrenimo se mjerljivim pojavama. Zamislimo sljedeće 3 definicije 3 pojave, A, B i C. Te su definicije dostupne na vrlo pouzdanim internetskim izvorima, a i uče se na razini osnovnog obrazovanja tako da ne bi trebale biti strane istoj onoj skupini od 90% mladih.

„A je mehanički val frekvencija od 16 Hz do 20 kHz. A nastaje više ili manje periodičnim titranjem izvora A koji u neposrednoj okolici mijenja tlak sredstva (medija), poremećaj tlaka prenosi se na susjedne čestice medija i tako se širi u obliku uglavnom longitudinalnih valova u plinovima i kapljevinama i longitudinalnih i transverzalnih valova u krutinama. B je vrlo glasni, čovjeku neugodan, čak i bolan A. Osnovne značajke B sadržane su u njezinoj jačini (intenzitetu), ali i u njezinoj kakvoći, visini, trajanju, isprekidanosti ili kontinuiranosti. Stupanj smetanja ovisi o psihološkim čimbenicima. C je bilo koji A osim A koji se prati (primarni A). C je oblik zagađenja C ili smetnji. Primjeri C su A okoline poput valova, C u prometu, alarma, ljudi koji govore, bioakustične C životinja ili ptica i mehaničke C uređaja poput hladnjaka ili klima uređaja, napajanja ili motora.“

Kako nazvati „cajke“, tj. s kojom ih definicijom povezati, A, B ili C? A da: A = zvuk, B = buka, a C = pozadinska buka. Iako nas zakoni akustike sile da „cajke“ priznamo kao A, prava je dilema radi li se o B ili C. Oni koji ih preziru često kažu da su B, ali to je pogrešno, jer iako su bučne, ipak imaju neka svojstva npr. neuko izvedene elektroničke glazbe. C se s druge strane čini puno prihvatljivijom hipotezom: cajke su umjetno proizvedena pozadinska buka. Primjerice, ako dvoje ljudi razgovara na plaži oceana glavni zvuk je zvuk ljudskog glasa, a primjerice šum valova je pozadinska buka. Pitanje je, ako su „cajke“ pozadinska buka, što je glavni zvuk? Pretpostavka bi mogla biti kako je glavni zvuk onaj cupkanja ženskih potpetica, razbijanja čaša i posljedično neartikuliranih urlika koji figuriraju kao polunavijačko pjevanje tekstova skladbi.

Ukratko, ako se ostavimo pitanja jesu li „cajke“ lijepa ili ružna glazba, tj. sviđaju li nam se ili ne, preostaje pitanje radi li se uopće o glazbi; nekoj vrsti umjetno proizvedenog zvuka namijenjenog za estetsko uživanje. Radna hipoteza glasi da se ne radi o glazbi, pa čak niti o buci, nego o umjetno proizvedenoj pozadinskoj buci koja ukrašava već spomenute glavne zvukove, a ona može biti glazbom samo smislu u kojem npr. dekoracija može biti skulpturom. Ukratko nikad. Ako se pak ne radi o glazbi, pri čemu nije jasno koja bi to druga vrsta umjetnosti mogla biti, izlišno je pitati sviđa li se kome ili ne, a što se tiče korištenja pozadinske buke kao glavnog zvuka pri proizvođenju glazbe odavno smo čuli genijalne izume poput skladbi primjerice sastava Einstürzende Neubauten za koje se, kao vrhunce eksperimentalno-ambijentalnog industrial rocka, svakako treba ispričati što ih se uopće i spominje u ovom ojađenom kontekstu. Čak i oni imaju skladbu „Tanz Debil“.

Facebook Komentari