Hoće li zbog Bliskog istoka rasti cijena nafte

Zbog stanja u Siriji cijene nafte dosegnule su najvišu razinu u zadnje četiri godine. Hoće li nastaviti rasti, ili će početi padati? Hoće li cijena benzina dosegnuti 10 kuna za litru i može li skupo gorivo dugoročno izazvati novu globalnu recesiju u Otvorenom su s Mislavom Togonalom razgovarali Igor Dekanić s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika, Marko Ševrović s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu i bivši ministar financija Slavko Linić.

Igor Dekanić je rekao da su glavni razlozi sve skuplje cijene nafte tržišni odnosi. “Ponuda se mjeri očekivanim ekonomskim rastom, porastom proizvodnje glavnih trošila, dok se potražna strana mjeri redukcijama, poput one kada je početkom 2017. OPEC zajedno s Rusijom reducirao proizvodnju nafte za 1,8 milijuna barela na dan. Uvijek neki politički okidač digne cijenu nafte, kao onda kad je Mosul pao u ruke IS-a 2014. Tada je cijena nafte skočila 4-5%. U ovom slučaju, glavnim sudionicima u sirijskoj igri odgovara umjereni porast cijene nafte”, rekao je. Ipak, veliki porast nafte im ne odgovara. Predviđa se da će cijene nafte do kraja godine prijeći možda 70 USD.

Marko Ševrović s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu govorio je o formi izračuna cijene goriva. “Veliki dio cijene čine dodatne naknade, trošarine i porezi. Sama cijena sirove nafte iznosi oko 2,5 kune, ovisno o jačini dolara, rafinerijama i slično”, kazao je. Naglasio je kako se 50 posto ukupne potrošnje goriva troši u transportu. “Što je cijena nafte veća – više se puni proračun. Ali kad je gorivo previše skupo, gospodarstvo usporava”, dodao je.

Darinko Bago je rekao da, ako su cijene energenata visoke i nisu dostupne svima, to narušava funkcioniranje svjetske trgovine. Jedan od razloga zašto se cijene nafte mijenjaju je rizik pristupa izvorima nafte. Hrvatsko gospodarstvo je, kaže, godinama prolazilo tranziciju, i oni segmenti gospodarstva u kojem je udio energije bio visok je skoro nestao. Ostao je još samo prijevoz i neke grane koje još imaju značajnije energiju (4-5%). “Svjedoci smo psihoze u slučaju rasta cijena nafte. Kada gledamo izvoz, oni koji izvoze u zemlje čiji je proračun vezan uz naftu, imat će veći prihod, izdvajanja za razvoj će biti veća, potrošnja će biti veća. To preslaže gospodarstvo na način koji nije previše tržišni”, dodao je. Smatra da je sukob u Siriji iskorišten s američke strane da malo potakne američko gospodarstvo, jer cijena nafte ispod 65-70 USD američkom tržištu ne odgovara. Svjedoci smo da se ne dešava razvoj gospodarstva, kako je Trump obećavao, naglasio je.

Slavko Linić smatra kako se neće ponoviti vremena kad je barel nafte koštao 100 i više dolara. “Cijena nafte mogla bi rasti do kraja godine – ne preko 70 do 80 dolara po barelu. U tome najveću ulogu imaju količine nafte na tržištu i dogovor Rusije i OPEC-a. Skok cijene nafte imat će za posljedice nanji rast cijena i nešto povećanu inflaciju. Eventualno može doći do smanjnja potrošnje što bi se moglo osjetiti na manjem rastu gospodarstva”, kazao je Linić. A rast prihoda, smatra – neće se toliko osjetiti na proračunu. “Veća cijena nafte ima veću osnovica za obračun PDV-a, ali će potrošnja biti smanjena”, kazao je.

Sve zemlje članice EU-a i Agencije za energiju dužne su držati 90-dnevne zalihe uskladištene nafte u odnosu za potrošnju, kazao je Igor Dekanić. “Operativne zalihe drže rafinerije i trgovačke kuće, one su dostatne kod uvoznika nafte, ovisno o zemlji. Rezerve nafte u ležištu u RH su padale već 20 godina zbog nedovoljnog ulaganja u istraživanja i proizvodnju”, rekao je. To je, kazao je, u Ini padalo 20 godina. “Molova strategija 2030. predviđa držanje koeficijenta zamjene tih rezervi u ležištu 1. Onoliko koliko iscrpite iz ležišta iz različitih koncesija po Sjevernom moru, Kazahstanu, Rusiji, Mol se obvezao zamijeniti. Kod nas to ne rade jer tu strategiju vodi naša Ina, kao dio sustava grupe Mol, i taj koeficijent zamjene zaliha stalno je padao. Sada Hrvatska ima 1/6 potrebne nafte i oko 50% plina, s tim da plin pada. Krivi su vlasnici”, rekao je. “Sve su Vlade Hrvatske tražile isplatu dividende, a ne ulaganje u istraživanje. I javnost je bila protiv svih istraživanja, u strahu od ekoloških katastrofa, iako njih nije nikada bilo, a buši se već 60 godina”, dodao je. Naglasio je i da je Ina sada u situaciji da će ipak morati intenzivirati istraživanjha i proizvodnju nafte i plina.

Odgovarajući na pitanje kako će kriza utjecati na prodaju električnih automobila – Marko Ševrović je kazao kako je cijena tih automobila i dalje previše visoka da bi se oni isplatili, a upitna je i dostupnost servisa, usluga i cijena novih baterija. Igor Dekanić nadodao je tome: “Što je nafta skuplja, to se otvara veći tržišni prostor za obnovljive izvore, od električnih automobila do vjetroelektrana. Tijekom zadnje krize procvala je politike EU-a o subvenicioniranju obnovljivih izvora”. kazao je.

Slavko Linić upitan je da komentira ideju o prodaji HEP-a da se kupi Ina. Kazao je kako mu je ta ideja neshvatljiva jer ne smijemo ovisiti o uvozu električne energije. “Ogromna ulaganja očekuju HEP u njegovoj branši i zato se ta kompanija nikak ne smije koristiti za rješavanje problema u naftnoj branši. Novci poreznih obveznika u razvoj Ine ne mogu ići. Trebamo novog partnera”, kazao je Linić, koji je bio u Vladi kad je prodana četvrtina Ine za 505 milijuna dolara. Kazao je kako je tada strateški plan Ine bilo ulaganje u plinska polja na sjeveru Jadrana, ulaganje u Siriju i obnova dviju rafinerija. “Budući je bilo nemoguće da država koja je izašla iz rata prati takav razvoj – Ini je trebao strateški partner”, kazao je. Dodao je kako Mol nije ispunio svoja ugovorna obećanja i obveze, jer nije ulagao. Linić krivi i hrvatske vlade koje su “Mola trebale pritiskati”.

Računa se da će potražnja za naftom rasti još 20-30 godina, da će nešto rasti potrošnja plina, da će se smanjivati ugljen, ako ga smanje Indija i Kina te da će radikalno rasti potrošnja obnovljivih izvora energije. “Nesporno je da će električna energija postati privilegirani oblik korištenja energije. Nafta i naftni derivati bit će u avioidustriji i brodarstvu, dok će u automobilskoj industriji biti snažno zastupljeni električni automobili”, kazao je Darinko Bago. “Hrvatski problem je da nema ozbiljnu energetsku strategiju. Kada je zadnja donesena, nije bila aktualna. Svi problemi Ine i Mola su vjerojatno proizašli iz toga”, dodao je.

Facebook Komentari