Je li Plenković briselski ćato ili vođa za moderno doba

Uz to što je “izdajnik“, “karijerist“ i “briselski sluga“, Andrej Plenković je od svojih kritičara ovih dana dobio i novi prišivak. Postao je, naime, grobar demokršćanstva u HDZ-u.

Tako bar uglas tvrde najžustriji protivnici Konvencije koja je trebala štititi žene od nasilja, a koja nije uspjela zaštitila desnicu od raskola. Nakon što većina zastupnika HDZ-a u Saboru ratificira Istanbulsku konvenciju – suprotno volji Željke Markić, Vigilarea, Hrasta i hrvatskih biskupa – ta se stranka, propovjedaju Plenkovićevi kritičari, može pozdraviti sa svojim demokršćanstvom, piše Slobodna Dalmacija.

– Od čvrste nacionalne demokršćanske stranke HDZ je postao lijeva neoliberalna opcija. Zoran Milanović se čudio, ima na YouTubeu i snimak, kako Plenković može biti na čelu HDZ-a kada je on liberalna struja u SDP-u. Ne bih želio opet biti pijevac koji će zakukurjekati prvi, no uvjeren sam da Plenković radi i protiv interesa HDZ-a i protiv interesa hrvatskog naroda – kaže nam bivši splitski HDZ-ovac Hrvoje Marušić, koji je prošlog ljeta na društvenim mrežama napao aktiviste Inicijative za ljudska prava i poručio im da ih treba – strijeljati.

U međuvremenu je pristupio HSP-u i danas sa pravaških pozicija napada svoju bivšu stranku, u kojoj se bio ponovno aktivirao nakon poziva Tomislava Karamarka i Milijana Brkića. Smatra da je HDZ od svojeg osnutka hrvatska državotvorna demokršćanska stranka, u koju su se početkom devedesetih učlanjivali ljudi koji su, tako bar tvrdi Marušić, željeli “samostalnu i demokršćansku Hrvatsku zasađenu na hrvatskim tradicionalnim vrijednostima”.

– Poslije su, nakon odlaska dr. Franje Tuđmana, došle devijacije i otkloni od tog svjetonazora. Vrhunac tog vrludanja događa se otkako je na čelo HDZ-a došao Andrej Plenković, a naročito sa naguravanjem Istanbulske konvencije. Svakome je jasno gdje to vodi i HDZ i Hrvatsku – uvjeren je Marušić, piše Slobodna.

– Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nije zamislio HDZ kao demokršćansku stranku, niti je u programu nikada nije napisao da HDZ demokršćanska stranka – tvrdi pak Jadranka Kosor, bivša hrvatska premijerka i predsjednica HDZ-a, koja upozorava da mnogi koji se danas pozivaju na Tuđmana odstupaju od njegove vizije stranke koju je stvarao. Ona podsjeća kako je Tuđman uvijek govorio da je HDZ narodnjačka stranka koja okuplja široki spektar, držeći se postulata da HDZ treba biti puno šira stranka od demokršćanske desnice. Upravo zbog toga HDZ je mogao imati više od 200 tisuća članova, desno i lijevo krilo, tehnomenadžere i konzervativce u svojim redovima.

Prelatovo pismo premijeru

– To je bio Tuđmanov recept i za pobjedu u Domovinskom ratu, i za pobjedu na izborima. Pretvaranje HDZ-a u demokršćansku stranku bila je, zapravo, Karamarkova ideja. Pri čemu je najsmješnije bilo to što on sam uopće nije bio demokršćanin. Kao Mesićev šef kabineta i Manolićev suradnik, on se na jedan umjetan način pokušao pretvoriti u desnog demokršćanina – ističe Jadranka Kosor. Podsjećajući pritom da ni iz tog vremena ne postoji neki relevantan stranački dokument niti odluka Sabora HDZ-a o transformaciji HDZ-a iz narodnjačke u demokršćansku stranku.

Ipak, u HDZ-u su se uvijek rado kitili demokršćanskim perjem. I sam Plenković prošle se godine pohvalio da “HDZ, kao stožerna stranka i središnja snaga razvoja Hrvatske“, ima platformu koja je državotvorna, domoljubna, narodnjačka i – demokršćanska. Učinio je to u jeku razlaza sa Mostom i sklapanja koalicije sa do tada oporbenim HNS-om, nakon što ga je sisački biskup Vlado Košić javno napao upravo sa tih pozicija. Ustvrdivši da je HDZ pod njegovim vodstvom prestao biti demokršćanska stranka.
– Zar je demokršćanski da ste uveli za svoga potpredsjednika čovjeka koji sudjeluje u gay paradi, a riješili ste se čovjeka koji je sudjelovao u hodu za život – napisao je prelat u otvorenom pismu premijeru, prozivajući Plenkovića što je na oltar koalicije sa HNS-om žrtvovao Brunu Esih i Zlatka Hasanbegovića. Iako ga nije izrijekom spomenuo, iz teksta je jasno da je mislio i na Davora Ivu Stiera.

Utemeljitelj Instituta za europske i globalizacijske studije i autor knjige “Kršćanska demokracija“ prof. dr. Anđelko Milardović procjenjuje, međutim, da je, bez obzira na sporadične dnevnopolitičke potrebe, HDZ teško ugurati u ladicu demokršćanstva. No, nipošto ne zbog Plenkovićevog inzistiranja na ratifikaciji Istanbulske konvencije ili paktu sa narodnjacima, nego zbog sasvim drugih, dijelom sistemskih, dijelom globalnih razloga.

– HDZ je konglomerat političkih struja, sa svojim lijevim krilom, centrom i desnicom. HDZ i 28 godina nakon nastanka ima obilježja pokreta i autoritarnu političku kulturu. Koliko god oni grintali kontra Plenkovića, na koncu će u HDZ-u većina ipak pognuti vrat – smatra Milardović. Prema njegovim riječima, kršćanska demokracija zagovara pravnu etiku, slobodu, solidarnost, supsidijarnost i personalizam, a HDZ se “proslavio“ klijentelizmom, nepotizmom, korupcijom te nebrigom ili polubrigom za javno dobro i opći interes. Što je, u svojoj biti, nespojivo jedno sa drugim. Drugi aspekt zbog kojega HDZ već dugo ne može biti demokršćanska stranka prelazi granice i Hrvatske, i nepodopština koje je ta stranka znala raditi unutar njih. I vezan je uz globalne procese u kojima demokršćanstvo, nakon okončanja hladnoga rata, nestaje sa političke pozornice.

Nestajanje demokršćanstva

– Kršćanska demokracija je nastala kao reakcija na liberalizam i marksizam na prijelazu ka 20.stoljeću. U sustavu političkih ideologija igrala je značajnu igru trećeg puta između totalitarizma i liberalizma. Oslanjala se na crkvene enciklike i imala je svoju ulogu dok je trajao hladni rat i bipolarna podjela svijeta. Nakon toga polako gobi svoj smisao – ističe Milardović. On pritom podsjeća da su najzvučniji predstavnici ovoga poltičkog smjera bili talijanski demokršćani na čelu sa Bettinom Craxiem, koji su se srozali, a na koncu i nestali, zbog korupcije kao pojave potpuno inkopatibilne sa socijalnim naukom Katoličke crkve.

– Socijaldemokracija se očuvala, iako ima velikih problema sa vlastitim identitetom. Kada na globalnoj razini ustane ujutro, ona se sama svađa sa sobom tko je i što je, ali ipak postoji. Demokršćani misle da postoje, a zapravo ih više nema. Osim Kršćansko-socijalne stranke u Njemačkoj. To su ostaci ostataka. Sve drugo je nestalo – ocjenjuje Milardović. I upozorava na metodološki kaos do kojega dolazi zbog miješanja pojmova. Jer, prema njegovim riječima, narodnjačke stranke nisu isto što i konzervativne, a konzervativne nisu isto što i kršćansko-demokratske. To su tri različite pozicije i zato je politološki pogrešno austrijske narodnjake, primjerice, svrstavati u demokršćane, jer oni to po svojem svjeronazoru – nisu. Činjenica je da je niz europskih zemalja u kojima su na vlasti stranke desnoga centra bez većih problema ratificiralo Istanbulsku konvenciju. Među njima i njemačka Angele Merkel.

No, hrvatski protivnici konvencije tvrde da ima i drukčijih primjera. – Osobno bih Angelu Merkel zaobišao u širokom luku. Sve je jasno kada se vidi s kim je ona u Njemačkoj u koaliciji. No, spomenuo bih Mađare. Viktor Orban je na izborima pobjedio sa apsolutnom većinom upravo na nacionalnom ponosu i demokršćanstvu. Mađari su se udružili, imaju lidera, jednu od najmanjih stopa nezaposlenosti i jednu od najvećih stopa rasta. Pokazali su Europi da se na demokršćanskim načelima može živjeti – poručuje Hrvoje Marušić.

U Banskim su dvorima, međutim, duboko uvjereni da ratifikacija Istanbulske konvencije neće naštetiti HDZ-u. Unatoč protivljenju dijela zastupnika vladajuće stranke, Plenkovićevi suradnici procjenjuju da Konvencija na dugi rok neće udaljiti HDZ od Crkve. – HDZ je prije svega pučka, narodnjačka stranka, koja mora biti svjesna da politički centar ne smije prepustiti drugima. Karamarko je napravio zaokret udesno, pa mu se na centru dogodio Most. Plenković ne želi ponoviti tu pogrešku – tvrde u Vladi. Pritom isti izvori ističu da HDZ ni u kojem segmentu nije odstupio od vrijednosti i stavova koje proklamira Europska pučka stranka, koja je i sama u Europskom parlamentu na udaru kritika manjih europskih radikalnih stranaka zbog usvajanja Istanbulske konvencije. Između ostalih i Europskog kršćanskog političkog pokreta (ECPM) koji financira dio aktivnosti hrvatskih antikonvencijskih letaka i plakata. Oni u ovoj temi očito vide priliku da otkinu koji glas moćnom konglomeratu europskih pučana. Baš kao što to radikalna desnica u Hrvatskoj pokušava napraviti HDZ-u. Danas na temu Istanbulske konvencije, sutra na temu Obiteljskog zakona i – pobačaja, piše Slobodna.

DEFINICIJA DEMOKRŠĆANSTVA

Hrvoja Marušića pitali smo i što je za njega demokršćanstvo. I dobili prilično decidiran odgovor. – Temeljno načelo demokršćanstva je vjera u Boga i spoznaja da je Bog stvorio muškarca i ženu, i što se tiče ljudi, ništa dalje od toga – odgovorio nam je Marušić. Prema Hrvatskoj enciklopediji, pak, kršćanska demokracija je političko naučavanje o ustroju demokratske države na kršćanskim načelima i vrijednostima (zaštita ljudske osobe i ljudskoga dostojanstva, jednakost ljudi) te politički pokret i organizacije koje svoje programe i djelovanje unutar sustava predstavničke demokracije zasnivaju na kršćanskim načelima i vrijednostima.

Facebook Komentari