Živi zid: Tražimo Saborsko Istražno povjerenstvo, tematsku sjednicu Odbora za zaštitu okoliša i ostavku ministra Ćorića

„Sazvali smo ovu konferenciju kako bi najavili 20 pitanja koja smo poslali ministru Čoriću, u njima je sukus našeg istraživanja. Mi ne vjerujemo nadležnim institucijama, ne vjerujemo Državnom odvjetništvu, ne vjerujemo Ministarstvu zaštite okoliša, ne vjerujemo ni Croduxu. Očito je da se radi o prikrivanju podataka, relativiziranju podataka, da se s nekim informacijama puno čeka, da se daju poluinformacije“ započeo je predsjednik Živog zida, Ivan Vilibor Sinčić.

„Naše istraživanje je najviše usmjereno na događaje od najave pretvaranja produktovoda u plinovod, do samog zagađenja. Bavimo se uzrocima problema pa stoga postavljamo pitanje:

1. Tko je i kada donio odluku da produktovod koristi tvrtka Crodux, a ne Plinacro?Radi se o svojevrsnom presedanu. Upitno je u čijem je vlasništvu sam produktovod, on je star 60-ak godina. U bivšoj državi rafinerija u Bosanskom Brodu napajala se iz Janafa koji je s druge strane Save i onda su posebnom cijevi, tzv. produktovodom, produkti iz te rafinerije išli u Slavonski Brod da se napaja slavonsko brodska industrija, najviše Đuro Đaković. U ratu, 91. godine, prekinut je provod tih produkta i od tada ta cijev trune. Postavlja se pitanje tko je uopće dozvolio da se jednoj privatnoj firmi da taj posao, a ne Plinacrou koji bi trebao paziti na sve te cijevi.

2. Tražimo kronologiju vlasništva, od 90. do danas. Je li to još uvijek u vlasništvu Plinacroa ili je to sad dano Croduxu?
To je važno pitanje jer će se na kraju oko toga vrtjeti cijela odgovornost.

3. Zašto se uopće išlo upotrebljavati staru cijev?
Radi se o svega nekoliko kilometara. Zašto se nije išlo graditi novi plinovod kojim bi se novom cijevi dugom svega nekoliko kilometara dovodio plin u Bosanski Brod? Ako Plinacro i država imaju toliko sredstava da grade plinovod do Dalmacije upitne isplativosti, da radi LNG koji će raditi s gubitkom, gdje je bio problem da se napravi tih nekoliko kilometara prigovora? Mi nalazimo odgovor u škrtosti i pohlepi kod Croduxa, zato postavljamo ova pitanja.

4. Tko je kada i na koji način propisao testiranje produktovoda prije puštanja u upotrebu, odnosno izdavanja uporabne dozvole?
Svaki objekt treba imati uporabnu dozvolu, a pogotovo ovakvi objekti koji mogu izazvati zagađenje okoliša.

5. Je li Ministarstvo provelo provjere ispitivanja kontrole stanja produktovoda prije nego je isti prepušten Croduxu?
Osnovane sumnje, nakon konzultacija sa strukom i zviždačima iz Slavonskog Broda pokazuju da nije. Da Vlada nije napravila nikakva ispitivanja te cijevi koja 30 godina nije bila korištena. Jednostavno je dala Croduxu da radi kako hoće što želi i vidimo da je došlo do zagađenja okoliša i patnje stotinjak tisuća stanovnika Slavonskog Broda i okolnih općina.

6. Zašto nije napravljena Studija utjecaja na okoliš?
Studija utjecaja na okoliš je stručna podloga Procjene utjecaja na okoliš. Ako prenamjenjujete produktovod iz kojeg su išli produkti iz Bosanske strane na Hrvatsku, u plinovod kojim će ići plin iz Hrvatske strane na Bosansku, u tom slučaju vi ste dužni po zakonu napraviti Procjenu utjecaja na okoliš da točno vidite u kojem stanju je infrastruktura, koji su mogući hazardi. Ono što je najbitnije takvu odluku donosi komisija koja mora biti javna.

7. Je li napravljena sigurnosna analiza odnosno procjena rizika kod ponovnog puštanja produktovoda u pogon?
Ta cijev je kroz trideset godina izrazito korodirala i uopće ideja njenog korištenja je ogroman rizik. Prema svim saznanjima koje imamo, nije napravljena nikakva analiza kod ponovnog puštanja u pogon. Još jedan ogroman propust. Došlo je do kršenja niza zakona, Zakona o vodama, Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o građenju, Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, Zakona o energiji, Zakona o požaru. Radi se velikim propustima.

8. Ima li država, Ministarstvo okoliša ili inspektorat informacije o tome što se nalazilo u produktovodu?
Dužnost je vlasnika da se brine o svojoj imovini, i onaj tko je vlasnik bio sve ovo vrijeme bio je dužan paziti na produktovod.

Uz zastupnička pitanja koja sam ovdje predstavio, uz to da ćemo pitanja postaviti ministru na aktualnom satu sljedećeg tjedna u proceduru zahtjev da se osnuje posebno Saborsko istražno povjerenstvo da se ispitaju sve okolnosti zagađenja tla u Slavonskom Brodu. Jedini način da se dođe do istine je javna istraga koju može pružiti Saborsko istražno povjerenstvo. Već sljedeći tjedan se ono može osnovati i u roku od dva mjeseca stvar može biti gotova.“

Glavni tajnik Živog zida, Tihomir Lukanić naglasio je da je taj sam produktovod, ta čelična cijev stara više od 60 godina, a već 28 godina službeno nije u funkciji.

„Ukoliko ta cijev nije bila u funkciji ostaci koji su se nalazili u toj cijevi čine koroziju više od 10 puta snažnijom nego kad je čelik izložen atmosferskim prilikama. Ta cijev prolazi kroz vodozaštitno i vodonosno područje Brodsko-posavske županije. Kada je netko krenuo u namjeru da nju idete vratiti u upotrebu i kada je odlučio da će kroz nju puštati plin s puno većim tlakom, morao se zapitati, a i morao je zakonski napraviti sigurnosne provjere.“

Osim toga povukao je pitanje odgovornosti MUP-a odnosno ministra Davora Božinovića. „Nakon što se dogodila nesreća, MUP nije obavijestio javnost sljedeća dva dana, dakle postoje sumnje da se radi o zataškavanju eko zločina. Da voda nije dana na analizu, mi nikada ne bi znali da se dogodilo jer su oni imali 48 sati da sakriju sav dokazni materijal.“

Ivan Vilibor Sinčić za kraj je naglasio da se ovo dogodilo jer Hrvatska nije pravna država.

„Tražimo da se poštuju zakoni, da su se poštovali zakoni do incidenta ne bi nikada došlo. Tražimo političku i pravnu odgovornost svih onih, nakon što Saborsko istražno povjerenstvo pokaže da su trebali nešto napraviti, a propustili su to napraviti. Moramo se pobrinuti, ne samo da se utvrdi odgovornost, nego i da se nikada više ovakva situacija ne ponovi.“

Facebook Komentari