Kipar Marijan Zajec Koze: Kod mene sklonost bronci javlja se kao čista intuicija za savršenim

Piše i snimila: Ivana Hunjak

Zagrepčanin Marijan Zajec Koze (1966) akademski obrazovan skulptor od malih je nogu bio sklon izražavanju kroz umjetnost. Do sada je izlagao u mnogim svjetskim prijestolnicama poput New Yorka, Miamija, Beča i drugih i svaki puta svojim je radovima na sebe privukao pozornost ljubitelja umjetnosti.

Imala sam prilike razgovarati s ovim plodnim autorom kao i razgledati neke od njegovih radova. Umjetnik velikog talenta koji pred sebe postavlja visoko zahtjeve s osobitom ih lakoćom ostvaruje. Bogatog životnog iskustva jedinstvenim izričajem spaja emocionalnost i manualnu kvalitetu na samo sebi svojstven način prikaza.

Uoči skupne izložbe pod nazivom ”Umjetnošću i ljepotom protiv predrasuda” koja se otvara 18.04.2018 u 19 sati u dvorani Božanskog Milosrđa u Mariji Bistrici, za Hrvatsku danas progovorio je o svom radu, kao i pristupu umjetnosti i životu.

Od kuda potječe vaša ljubav prema kiparstvu?

Spoznaja da mogu osjećaje utisnuti u materijal kod mene je usmjerila svu moju ljubav i strast u izradu skulptura. Veliki dio svog života proveo sam u proizvodnji cigle, usavršavajući se u Austriji, Italiji te Njemačkoj. Najviše sam naučio od svog oca Bogdana Zajeca koji je preko 45 godina bio direktor i po mišljenju mnogih jedan od najvećih znalaca u ovom dijelu Europe u tom području. Stečeni znanje sam primijenio i u izradi svojih dijela.

Kako biste opisali svoj stil?

Ne smatram primjerenim da sam opisujem svoj stil. Vodim se stvaralačkom energijom i govorim kroz svoj rad. O mom stilu sud bi trebala donijeti struka.

Gdje pronalazite inspiraciju?

Nisam netko kome je potrebna posebna motivacija ili umjetno stvoreni uvjeti da bi proradila kreativnost u meni. Općenito smatram da svaki umjetnik, bez obzira kojim se segmentima umjetnosti bavi, prodire dublje od pukog prizora oko sebe. Promatra, osjeća i uviđa fluktuacije oko sebe. Znači, u svemu što me okružuje.

Prilikom izrade najčešće koristite visoko poliranu broncu. Postoji neki poseban razlog za odabir tog materijala?

Umjetnički spomenici od bronce javljaju se od 3. tisućljeća prije Krista, a najpoznatiji takav spomenik je Orijent (glava iz Akada, oko 2300.g.pr.Kr.). Zahvaljujući bronci cijelo jedno povijesno razdoblje od 2. tisućljeća pr. Kr. nazvano je „brončano doba”. Kod mene sklonost bronci javlja se kao čista intuicija za savršenim.

Izlagali ste u velikim svjetskim metropolama poput New Yorka, Miamija, Beča i mnogim drugima. Gdje se kod nas može uživati u Vašim tvorevinama?

Trenutačno moje radove možete vidjeti u sklopu izložbe pod nazivom ”Ljepotom i umjetnošću protiv predrasuda”, a prva prilika za to je na izložbi koja se otvara 18.04.2018 u 19 sati u dvorani Božanskog Milosrđa u Mariji Bistrici.

U Lepoglavi prilikom otkrivanja spomen obilježja heroju Domovinskog rata, bojniku Dragutinu Naglašu, supruga poginulog bojnika nije mogla suzdržati suze vidjevši Vaš rad. Kako ste doživjeli taj trenutak?

Postoje trenutci u životu za koje, ma koliko dobri pripovjedači bili, ne možemo pronaći dovoljno snažne riječi. Niti jednom priznanje, nagrada ili pohvalne kritike ne mogu se mjeriti s ovim događajem. To je definitivno bila najveća nagrada za moj trud.

Zajedno sa Damirom Medvešekom i umjetnicima iz udruge Fortuna art, širom Hrvatske izlažete radove pod nazivom ”Umjetnošću i ljepotom protiv predrasuda”. Protiv kojih se to predrasuda borite?

Ne izlažem samo s Damirom Medvešekom i udrugom Fortuna art, koja je svoja dijela poklonila udruzi specijalne policije Barun iz Zlatara. Tu su i djela koja su stigla na poklon kroz likovne kolonije u vlasništvu udruge ratnih veterana Crne Mambe. Na sljedećim izložbama bit će izložena i djela vrsnih umjetnika koji su ujedno bili i branitelji. Borimo se protiv svih vrsta predrasuda koje vladaju u našem društvu.

U današnje vrijeme kad se veliki broj ljudi bori s egzistencijom je li umjetnost postala zabava za bogate?

Veličina ili snaga umjetnosti nikako se ne može mjeriti po količini materijalne situiranosti iz koje dolazi. Mnogi su veliki umjetnici kroz povijest čovječanstva dolazili iz vrlo skromnih uvjeta, neki od njih jedva su preživljavali. Unatoč tome to ih nije spriječilo da nas sve zaduže svojim fascinantnim tvorevinama. Sasvim sigurno namijenjena je svim slojevima društva.

Premda je umjetnika upitati za njegovo omiljeno djelo isto kao majku tražiti da odabere omiljeno dijete, no unatoč tome postoji li rad koji favorizirate i zbog čega je to tako?

Rad se zove ”Ponovno rođen”. Govori o tome da kad čovjek ponekad pomisli na svoj kraj to je tek novi početak.

Što biste poručili svima onima koji se pokušavaju izraziti kroz neki oblik artističkog stvaranja?

Mogao bih govoriti puno toga, ali svaki umjetnik bez obzira koliko imao sličnosti s nekim drugim, posjeduje svoj jedinstven način izražavanja, stil, pristup i još mnogo toga. Jedina smjernica na koju bih osobno mogao ukazati je da svim svojim snagama krenu u umjetničko stvaranje bez ikakvih predrasuda.

Facebook Komentari