Puškarić: Crkva ima poslanje biti glasnogovornik u društvu

U Novom danu gostovao je pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije Borna Puškarić.

Kakva su vaša osobna i duhovna iskustva ovoga Uskrsa?

Primjetio sam već prošlih tjedana da je više ljudi pristupilo ispovijedi, govori to da se ljudi pripremaju za taj središnji kršćanski blagdan, to je iskušenje – kad vidite te velike redove, naporno je, ali ima izražena svijest da je potrebno pripremiti se, blagdan je to prihvaćanja.

Smatrate li da je bio veći broj vjernika u crkvama nego prije?

Uvijek mi je teško reći, svakako su bile pune crkve, imao sam jučer tri mise, za svetu ispovijed se može osjetiti veći broj ljudi, ali svakako osjećam da ljudi traže tu duhovnu komponentu u svom životu jer Uskrs dolazi na ono što je jedno od temeljnih iskustava – patnja, razočaranje, promašaj – to je taj veliki petak koji smo svi mi doživjeli i doživljavamo, a Uskrs je odgovor na tu patnju, jedini relevantan i autentičan odgovor na iskustvo ljudske patnje, smrti, grijeha i razočaranja.

Kako vidite taj duhovni spoj preispitivanja patnje s jedne strane i Uskrs s druge kao jedan od najsvetijih blagdana?

To je jedno od otajstava naše vjere, impresivno mi je vidjeti to kod klanjanja križ, toliko ljudi koji čekaju da bi poljubili križ – jer treba imati n aumu da je to na neki način ljubljenje vlastitih križeva, poteškoća i patnji u smislu prihvaćanja života jer život jest odgovornost i prihvaćanje. To nije kraj, te suze su samo jedan dio rečenice, naš život ne završava pa čak niti onda kada je se to čini najizraženijim u veliki petak, nego uvijek postoji nada jer gospodin je stvarno pobjedio smrt i donio radost i ljudi koji se otvaraju tom navještaju i vidimo to kroz otajstvo i vjere i božje milosti vidimo da ulaze u tu uskrsnu radost, to ostaje misterij koji se prihvaća vjerom, nešto na čemu moramo biti zahvalni.

Koja su po vama najveća iskušenja koje žive vjernici i Crkva u Hrvatskoj?

Kao i kod ostalih građana, iskušenja su vezana uz nesigurnost i manjak, ugroženost zbog pitanja nade u bolje sutra, u obiteljima, na radnim mjestima … sve se to prenosi i na odnose koji su zbog toga također dosta ugroženi, čovjek kad je narušenog duhovnog zdravlja nekako je agresivniji, nervozniji, to se prenosi na odnose i vidi se to … prisutna je apatija i dezorijentiranost možda i u tom je smislu Kristova poruka nade i pobjeda dobrog nad zlim nešto što našeg čovjeka itekako privlači.

Što čovjeku donosi sreću?

Koliko ima onih kod koji su stolovi puni, a neke su druge stvari neriješene – odnosi narušeni: rastava, generacijski jaz, djeca ne razgovaraju … nije pitanje materijalne sigurnosti jedino što opterećuje. Ima onih koji imaju malo, a imaju toliko sreće – otvoreni su radosti života. Jedan od darova Uskrsa jest da čovjek prihvati dobro koje se nalazi oko njega, ima i zla – bili bismo neozbiljni da ne primjećujemo koliko lošeg ima oko nas, ali ima toliko dobroga i važno je otvoriti se radosti života kao daru koji donosi Uskrs.

Je li za Crkvu jedno od iskušenja i Istanbulska konvencija?

S oltara se nikad ne čuju političke poruke, barem ja to tako ne vidim, ne postoje političke poruke s oltara, nego one poruke koje su pastiri dužni uputiti svome narodu – općeljudske vrijedosti za koje Crkva ima poslanje biti glasnogovornik u društvu. U medijima se može interpretirati da je riječ o političkim porukama, ali kada jedan biskup govori o vrijednosti života od začeća – ne upućuje poruku o pobačaju, nego govori o vrijednosti ljudskog života.

Očekujete li nastavak dijaloga oko Konvencije?

Jučer je naš nadbiskup poručio da je važno da se svi međusobno poštujemo i da postoji dijalog – Crkva će uvijek biti spremna slušati i to jest jedan od njezinih zadataka.

Bilo je riječi da bi se onima koji budu za Konvenciju moglo oduzeti mogućnost nekih sakramenata – je li to moguće?

Ono što je važno naglasiti za vjernike – one koji dolaze u crkvu – postoje neki uvjeti koje treba ispuniti. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, postoji javan sablazan i na te stvari moramo računati, ali bit će prilike da se i te stvari pojasne – euharistija je dar koji je ponuđen svim vjernicima, ali onim vjernicima koji žive s Crkvom i vjerom.

Je li ovo što se dogodilo zadnjih dana podijelilo društvo?

Ne bih rekao da se nešto posebno u zadnjih tjedan dana dogodilo, hrvatsko društvo doživljava te dinamike već duži niz godina, a danas u demokratskoj Hrvatskoj i kroz procese koji su vezani uz digitalnu tehnologiju i internet lakše je reći svoje mišljenje i mislim da je to važno – nismo više u vremenima koja bi možda neki htjeli. Danas je možda lakše ljudima i pojedincima izreći svoje stavove, a važno je da se o tome argumentirano raspravlja.

Podržava li Zagrebačka nadbiskupija referendum oko ovog pitanja?

Nije to pitanje na koje Crkva daje neke smjernice ili odgovore, prošli tjedan smo dali neke smjernice i odgovore i vidjet ćemo kako će se razvijati stvari.

Kakav je Vaš osobni stav u vezi mogućeg referenduma?

Ne podržavam Istanbulsku konvenciju jer smatram da uvodi rodnu ideologiju, koja je za Crkvu neprihvatljiva i to je temeljni razlog zašto izražavam taj stav, a ne sviđa mi se ono što se imputira svima koji su protiv Konvencije da su protiv zaštite žena od nasilja što je velika laž i što nije korektno. Tko se ako ne Crkva brine za one djevojke i žene koje moraju pobaciti, a oni možda koji sebi prisvajaju da se kao zalažu za njih – u tim trenucima ih nema.

Hrvatski veleposlanik Ivica Maštruko kazao je da bi Papa Franjo …

On nikada nije bio hrvatski veleposlanik u Vatikanu, on je bio posljednji jugoslavenski veleposlanik – to je velika razlika.

On je izjavio da bi Papa Franjo glasao za Konvenciju.

Ne znam, mislim da je to smiješno reći tako nešto, postoji pozicija Svete stolice gdje stoji da je narušen proces jer su tu pitanja oko kojih se nije postiglo konzensus. Postoji Pozicija stalne misije Svete stolice pri Vijeću Europe po pitanju roda gdje se spominje Istanbulska konvencija. Papa Franjo znamo koliko je njegov govor blag, dijaloški orijentiran, gdje uvažava svog sugovornika, a poznato je što je govorio oko ovog pitanja. Ta je izjava neozbiljna i nije točna.

Kako tumačite da je Konvenciju ratificirala Italija?

Ne znam, ne bih komentirao druge politike, procedure i države, mislim da svaka ima svoju dinamiku i ono što nas zanima je da u RH moramo gledati prije svega ono što se događa u RH i mislim da je dobro da se oko svega javno raspravlja.

Je li točno da je Crkva u Njemačkoj podržala Konvenciju?

Ne znam, bio sam u drugim stvarima ovih dana.

Dobar ste poznavatelj Rima, čuli smo poruke Pape, poziva na mir.

Stalno poziva na mir, i naš nadbiskup je spomenuo dva dara uskrslog Krista – mir i oproštenje, uskrsli Krist dolazi svojim učenicima i kaže im mir s vama, taj mir je potrebno prihvatiti u našim srcima i dijeliti ga s drugima u društvu.

Pater Tvrtko Barun jučer je gostovao kod nas i govorio o uređenju Cetra za integraciju izbjeglica, koliko je naše društvo spremno prigrliti takve ljude?

Mislim da su naši ljudi spremni prepoznati one koji su u potrebi, vidimo to oko sebe i što se tiče njegove inicijatove – poznajem Tvrtka i pratim njegov rad i mislim da je važno to što kaže da se treba raditi još više na otvorenosti prema onimn skupinama koje su sada u potrebi i dolaze iz ratnih područja.

Ljudi su ostali bez vode u Slavonskom Brodu, druge su svećenici posjećivali u čamcima zbog poplava, što je poruka za one koji se za ovaj Uskrs osjećaju napuštenima, slabima, izgubljenima?

Voda jest naše temeljno ljudsko pravo i ostati bez toga je neprihvatljivo i toplo se nadam da će se to što prije riješiti

Bozanić žestoko kritizirao vlast, Plenković je slušao: Komu se onda otvara prostor – moći, novcu, ideologiji; grupašenjima? Kao vjernici pitamo se zašto dok odabrani jačaju toliki moraju slabjeti?

Facebook Komentari