Zelićev posljednji čavao na križu udruga civilnog društva u Hrvata

Izvor: N1

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač, https://kristiankrkac.wordpress.com/

Znam da je teško ali pokušajte zamisliti zaista profesionalnu državnu agenciju u koju se ulazi tek nakon rigoroznih provjera međunarodno dokazane stručnosti, iskustva i rezultata, u kojoj se radi prema pragmatičnim, ali strogim pravilima pri čemu se rezultati mjere poredbom sa sličnim agencijama drugih država ili zamislite da se radi o agenciji oformljenoj od strane svih sudionika na nekom tržištu kako bi se očuvalo natjecanje i kakvoća proizvoda i usluga svih sudionika.

Lako je zamisliti kako bi u takvoj agenciji smio biti zastupljen svaki sudionik na tržištu putem jednog člana koji je prethodno bio dio tržišta pri čemu bi se rad u agenciji oslanjao na prethodno iskustvo i odricao svake vjerojatnosti utjecaja na agenciju. Ovdje postoji dosta svjetskih primjera kompanija koje su svoje ljude smještali u državne agencije i svjetske organizacije kako bi im ostvarili neki oblik prednosti i profita (primjerice odobrili neki proizvod ili uslugu).

Nasuprot tome nije jednako lako zamisliti kako bi profesionalac takve agencije nakon recimo pola radnog vijeka prešao k nekom sudioniku tržišta jer nije jasno koje bi to iskustvo prenio i kako bi se odrekao vjerojatnosti nelegalnog i nelegitimnog utjecaja na agenciju, a i prenošenju sudioniku tržišta utržive informacije o konkurentima (njihovim proizvodima i uslugama). Kako je to nejasno i teško spriječiti, to se zbiva puno rjeđe od prethodne situacije.

GONG je bio i ostao politički impregnirana udruga od svog nastanka do danas, a kako stvari stoje bit će i u budućnosti koja je upitna time kako je njezin predsjednik Dragan Zelić (magistar politologije) prešao na mjesto Izvršnog tajnika SDP-a. Ako je dosad itko osim ljevičara iskazivao povjerenje u tu instituciju, treba dvojiti kako će to odsad čak i uspješno hiniti. GONG je „udruga koja je u svom djelovanju nestranačka i neovisna“ (Statut, čl. 2), član GONG-a ne može postati čovjek koji je „dužnosnik političke stranke“ (čl. 15), a povrede članske dužnosti uključuju „zlonamjerno narušavanje ugleda Udruge“ (čl. 20). U Statutu GONG-a nema riječi o prelasku iz te udruge u političku stranku ili o narušavanju ugleda Udruge od strane bivših istaknutih članova, tako da navedeni nije prekršio statut iz koje je prema vlastitim riječima „izašao sredinom veljače 2018. godine“. Niti u statutu SDP-a nema riječi o kandidatima za članstvo koji dolaze iz udruga koje se bave nadzorom političke djelatnosti. Sve je čisto. U čemu je onda problem?

Bi li bilo problema da je navedeni iz GONG-a prešao u neku stranu privatnu kompaniju koja posluje u RH i koja bi se nakon dugotrajnih pregovora dokopala njega i njegovih sposobnosti koje su joj nasušno potrebne? Vjerojatno ne, tim više ako bi navedeni u nekom razdoblju ostvario značajan doprinos uspjehu te kompanije na tržištu. Štoviše, dokazao bi da čak i ti besposličari iz većine udruga civilnog društva imaju sposobnost stvaranja novih vrijednosti. Vjerojatno ne bi bilo problema niti da je oportuno prešao u HDZ, ili vjernički u Abecedu demokracije ili Socijalističku radničku partiju Hrvatske. Ali ko za vraga prešao je u baš u SDP.

Sama riječ „prelazak“ rabi se eristički jer se sugerira kako je iz jedne političke organizacije prešao u drugu, a ne iz NGO-a u partiju, tj. implicira se prelazak iz jedne u drugu srodnu skupinu. Narav prelaska je fascinantna, jer jasno je kako se svojevremeno iz partije prelazilo u nove stranke i NGO-ove, ali ne i suprotno (ovdje je odnos sindikata i stranaka samo djelomično analogan).

Sam Zelić na kritike odgovara – „Moja stajališta su socijaldemokratska.“, a pitanje je – „Od sredine veljače ili i prije?“. Govori i kako – „Ima pravo promijeniti posao.“, iako nije jasno s kojim se pravom njegova stara i nova djelatnost smiju nazivati poslovima, nego prije službama ili pozivima. Kaže kako ima „ustavno pravo angažirati se kroz političku stranku“. Vrag je zel šalu ako je došlo do toga da se mora pozivati na ustavna prava. Na koncu je izjavio kako su „njegovi motivi i ambicije iskreni“, a ako zaobiđemo SDP i ambicioznost možemo se spomenuti kako je o iskrenosti kao preseravanju dobar dio toga rečen u istoimenoj knjižici H. G. Frankfurta.

U čemu je dakle problem? Jasno je kako će Zelić imati više koristi od SDP-a, nego od GONG-a. No nije jasno hoće li i SDP imati isto toliko koristi od Zelića, ali i hoće li GONG imati štete u smislu gubitka ionako mizerne vjerodostojnosti, ali i gubitka financija? Ako dobrobiti SDP-a i Zelića nadilaze štete SDP-a i GONG-a, onda nema problema, ali nije jasno nadilaze li? Problem nije u tome kakva politička stajališta ima Zelić kao državljanin RH, ali jest u tome kakva politička stajališta ima bivši šef GONG-a koji prelazi u SDP i kako dugo ih ima, tj. je li ih imao i dok je bio šef GONG-a ili su se ona ni iz čega religijski probudila od sredine veljače 2018. godine?

Problem je u tome kad čovjek koji je karijeru izgradio jedino u NGO-u koji se bavi nadzorom političkih stranaka nakon 17 godina sudjelovanja prelazi u stranku, sasvim svejedno koju, koju je nadzirao proteklih 17 godina. Otprilike onoliko koliko je neshvatljivo to da dužnosnik SDP-a nakon 17 godina službovanja pređe u GONG neshvatljivo je i obrnuto, ali ne stoga što se radi o Zeliću i SDP-u, oni su sporedni, nego stoga što postoji prešutna ali manifestirana odijeljenost udruga civilnog društva koje se bave politikom koja je ovime raskrinkana kao prividna.

Na prvi pogled čini se kako je šteta nanesena GONG-u, a možda i SDP-u, ali ako među 50.000 NGO-a u RH, od kojih velika većina ne radi ništa minimalno javno korisno niti pokazuje rezultate svog rada, postoji ijedna koja čini nešto dobro i prikazuje mjerljive rezultate svog rada, onda je šteta nanesena toj udruzi ipak značajna, a šteta cijelom NGO sektoru koji ionako kotira kao nepotreban uteg oko vrata gospodarskom smeću još je značajnija.

Facebook Komentari