VIDEO Vedran Jakšić: Ja to sve radim zbog četiri mala Jakšića: Dantea, Vite, Toma i male kćerkice Amelie

Piše: Vedran Jakšić

Crna Nevera se sprema
svom širinom akvarela,
kozmičkom težinom šutnje.
Ja sam tu negdje

Odanost potomstvu, domovini….., vrhunac ljubavi

Nekada sam sanjao puno šire i u intenzivnijim bojama. Ali slike su mi bile nejasne, stoga ni fokusa nije bilo. Čista disperzija energije. Drugačija poimanja sam imao tada, i to je bila samo širina spektra, ništa više od toga. Nisam shvaćao, niti imao uvide u dublje poimanje realnosti. Figurativno gledano, presitan u svakom pogledu pred tom necjelovitom slikom i pogubljen u koloritu.
To je bio period kada sam, unatoč učestalim suprotstavljanjima autoritetu, ipak još uvijek neke stvari prihvaćao, ne razumijevajući njihovu samu bit, i takvo parcijalno shvaćanje u konačnici me uvlačilo u kaose. Sada, ne bih rekao da sam išta skromniji u pogledu ostvarivanja svojih snova. Usmjereniji sam u traženjima.

Često slobodu pronađem u stvaralaštvu, i to je moj fi ventil za otpuštanje pritiska i moja zona mira. Ocrtavam svoja raspoloženja kopajući po osjećajima, igrajući se riječima, sklapajući kompleksnije stihove, po mogućnosti bez rime. Paralelno Janko i ja stvaramo glazbu, mijenjamo pristupe, varijante, svojevrsna lutanja. Ali, čak ni to stvaranje, lutanje, traženje nije ni blizu mome poimanju slobode, koju bi svaki čovjek danas trebao uživati.

Samo sanjam i ne prestajem. Isti nađu iste, misli budu bistre, bistrije no inače, a energije kristalno čiste i jasne. Takve ljude ja želim za sebe.

Za mene je odanost vrhunac ljubavi, svjesno davanje u cijelosti, čak štoviše često i onaj “ja”.
Ljubav i snovi. Ljubav je moć, pitanje je samo kome ste odani i u službi čijih snova ste, kome ostvarujete njegove, umjesto svoje snove? Kao zajednica, narod u svojoj cijelosti, dovedeni smo do ruba sanja, snova uvedenih na velika vrata, zar ne? Nakon izginulih ljudi i rata koji nas je oslobodio, sloboda izbora koju većina ima je gladovati ovdje rodoljubno, ili u dijaspori domoljubno.

Nekako su uspjeli ti petokolonaši uvjeriti većinu ljudi da je vani život, a ovdje dno.

Ali tko sam ja u konačnici da bilo što kažem? Imam dovoljno svog crnila i greški iza sebe. Ne radim ja to zbog vas, niti zbog ovih juda i uhljeba što se smješkaju iza kordona policije, koju mi plaćamo i koja je “u službi svojih građana”.

Ja to sve radim zbog četiri mala Jakšića: Dantea, Vite, Toma i male kćerkice Amelie. Znači ne slažem se niti s tim da su mi djeca osuđena na to da budu robovi Germana ili bilo kojih drugih stranih kapitalista, niti da budu topovsko meso naših povremeno ratobornih susjeda. Ipak, ne idem odavde. Jasno?! I nisam sam. Ili, može i ovako, vi mene zamijenite na viradama tavalona na *ebenoj skeli, jer kako god uzeli, toliko nesposoban i neodgovoran u obnašanju vaših dužnosti, nema šanse da bi bio. Ugojili ste se našim novcem, novcem naše djece. Ajmo malo u našu stvarnost, u naše realnosti. Napunili ste mi jaja svojim razumijevanjima, shvaćanjima i vašim debelo preplaćenim nesposobnostima da nam olakšate život, a pritom prodate našu Domovinu tuđinu, kao kurvu, a nas sahranite birokracijom, uvjeravajući nas u to da je to dobrovoljan sex.

Prodali ste telekomunikacije Nijemcima. Koju to sigurnost vi nama kao država pružate ako nas sve realno nadziru i slušaju stranci? Od kakve je onda *ebene koristi ta naša “Tajna služba”, Manulić&Comany Inc? Pronjuškajte oko Markovog trga, tamo nešto gadno smrdi.

Nemate muda, jer je dobar dio vas na nečijim platnim listama. Od poreznih obveznika se plaća policija. Izbore općenito financira strani kapital. Toj Zlatnoj kravi vi gospodo političari polažete račune. Kompanije diktiraju. Ne mi, ne ni vaše svjetlo rukovodstvo. Naše ljude prepuštate nezaštićene od banaka, legalnih kamatara, i pazite apsurda, onda šaljete policiju koju plaća narod da izbacuje i tuče taj isti narod, u interesu stranoga kapitala.

Ja bih sam sebi oči iskopao da to učinim nekome. Fuj! Tako dizati ruku na svoj narod, i pritom odabrati biti slijep. Uvijek sam se vodio za tezom da dobar policajac ne može biti dobar čovjek. Ovo u šta se ta poluvojska pretvorila je užas. Na kraju će Orwellova 84 ispasti dječja igra, naspram ovo bolesnog Matrixa. Kada samo vidim na što lupaju pare u policiji. Primjera radi, riječki inspektori voze taksije, skupljaju “informacije” i hvataju uglavnom kokošare, a tamo gdje nestaju milijuni nema ih.

Nemojte da vam gnjev naroda bude respirator, i ovako je već kritično u glavama ljudi. Učestala tjeskoba i pregoreni pogledi. Povijest i iskustvo nam pokazuju kako se nasiljem, uistinu ništa ne rješava, ali i da se s vatrom ne igra, i da narod popizdi redovito svakih cca 50 godina. Pa čemu sve to gospodo političari? Mi smo gladni i duhovnog rasta, nesputanog, učenja o svojim cjelovitostima. Umoran sam od razmišljanja od danas do sutra. Manjina sam u svojoj domovini, a država samo što mi sama ne kupi kartu za Kanadu i spakira kufere, jer ne dao Bog da u Hrvatskoj žive Hrvati. Postat ćemo, ili već jesmo javni bordel Europe, kao Cuba prije Castra. Kažem, samo usporedbe radi.
Ne želim to, zapravo mislim da to ne želi nitko od nas. Ali ljudi moji, ne budete li se počeli i vi buditi povući će nas sve na dno, kanalizaciju nekakve Europe, i još će nam plasirati kako je to, zapravo za dobro svih nas.

Dosta ste se vi gospodo naglumatali pred javnošću, servirajući nam konstantno nekakve priglupe diverzije, prikrivajući prodaju, izdaju i pljačku. Nauživali ste se vi populizma i previše, vi “ljudi od naroda”. Ej, jbt ja se tome vjerojatno neću nikada prestati čuditi. Sa 67 godina ići u mirovinu??? Gospodo, vi svakako ne idete u kategoriju ni razumnih ni pametnih ljudi, i eto, to vam Jakšić kaže, uz mogućnost bilo kakvih posljedica. To je zapravo jedino što vi i znate, nabijati sankcije i poreze te tim puniti proračun. O pokretanju proizvodnje, oplemenjivanju društva možemo samo sanjati. Ali zato napraviti problem pa i tamo gdje ga nema i „ubiti“ čovjeka birokracijom tu vam nema premca.

Nije mi svejedno, otac sam i domoljub. Do sada sam već pokazao u kakve krajnosti sam spreman ići kada mi je egzistencija djece ugrožena, i kada sam stjeran u kut, za i zbog njih. Iz moje perspektive to je prvo. Oni, onda svi i sve ostalo. Ja prihvaćam svoj put i breme koje sam dobrim dijelom sam sebi natovario na leđa. Greške i posljedice i za njih tražim bolje, puno bolje, efikasnije, organiziranje, ostvarivije.

Za mene je odanost vrhunac ljubavi. Odan sam svom potomstvu svojoj domovini, obitelji, prijateljima. Svim svojim srcem volim ljude općenito, ali što se mene tiče, prvo moja djeca pa onda sve ostalo. Ja gledam što vi radite.

Facebook Komentari