Blokirani su se obratili Crkvi.
Poštovani gospodine kardinale, nadbiskupi,biskupi,svećenici i ostali crkveni veledostojnici,
Vrijeme je Uskrsa, promišljanja Isusove muke smrti i uskrsnuća.
“ Krist nije samo zbacio nadgrobni kamen, nego nam svojim životom pokazao kako da zbacimo sve barijere koje nas zatvaraju iza zidova stida, srama, bijede, očaja, ljutnje, beznađa”- kazao je u Veliki Petak naš Papa Franjo.
Kad pritisne hladan kamen nepravde i zla treba naći snagu zbaciti kamen, dignuti se i uskrsnuti, jer to je naš put, put uskrslog čovjeka, u Kristu.
Pokvareni trgovac, lukavi bankar, korumpirani političar, lokalni kontroverzni poduzetnik, nisu put.
Tihi plač obezvrijeđene majke i oca koji su ostali bez posla, jer je tvornicu poharao poseban prijatelj vlasti, nije put.
Obitelj koja zbog siromaštva, ili duga bankaru nema ni čokoladu milom svom djetetu za praznik dati, ne smije biti put na koji šutke pristajemo.
Ako nismo sposobni zbaciti taj kamen i otvoriti novi put nade- onda nismo kršćani – rekao nam je dragi Papa Franjo u Veliki Petak, i mi mu vjerujemo
Vidite li Vi, časni crkveni velikodostojnici kako u Hrvatskoj raste broj zgaženih kamenom, siromašnih i obespravljenih?
Vidite li Vi, kako prolazi sve veći broj uhljeba, političkih trgovaca, posebnih prijatelja vlasti, bankara u luksuznim limuzinama, s crnim staklima, Sjede u limuzinama hladne oči, bešćutne političke elite, gledaju u mobitele i provjeravaju je l’ sjelo još kojih 10 posto na Kajmanskim otocima, dok ih šoferi brzo voze cestama opustošenih hrvatskih sela i gradića.
Je l’ vidite Vi, časni ljudi Crkve taj rastući trend nejednakosti u Hrvatskoj, gdje neki imaju sva prava, a autohtono stanovništvo, ono pitomo i samozatajno skapava na pragovima svojih kuća, gdje sve veći broj umirovljenika,umjesto da mirno i spokojno živi starost, mora misliti hoće li imati ovaj mjesec za režije, ili hranu pa umornim očima gleda kako su potplati na cipelama sve tanji, a on nema za nove.
Jeli to život kojim nas je htio poučiti Isus?ž
Nije.
To je sve posljedica loše vladavine loših ljudi koji gledaju sami na sebe.
Osvrnite se na muke velikog broja osiromašenih Hrvata i Hrvatica.
Ljudi bez nade. Prvo su nam oteli radna mjesta pa nas okovali kamatama, pa umjesto tvornica otvorili kladionice i zalagaonice i kazina pa narod proglasili lijenčinama, nesposobnima, blokiranima, financijski nepismenima, dok su “oni pismeni i političkom trgovinom uhljebljeni” zaradili na stotinjak milijardi, spremili na “štednju”, uništili budućnost Hrvatske pa uprli prstom u one koji su ostali bez posla i stvorili novu brojnu klasu – koje kad zakopaju do kraja i otmu im svu imovinu, mi Hrvati Blokirani i osuđeni bez posla, računa, novčanika, struje, vode, hrane, krova nad glavom, obitelji…neće biti više ni Hrvatske.
Jeste li vidjeli dragi nadbiskupi i biskupi tu licemjernost vladajućih koji gaze sve što nam je u životu bilo milo?
Ljudi uzimaju dječicu za ruku i odlaze, sa suzom u oku.
Škole su puste.
Otela im budućnost financijska i politička elita, hladno, bešćutno i licemjerno vozikajući se u luksuznim limuzinama s crnim staklima, pokraj praznih slavonskih sela. Pogledajte Sisak, Križevački kraj, nekad bogat, danas predvodnik siromaštva u Hrvatskoj.
Ljudi se srame.
Srame se svog života,a prepitomi su da bi zaurlali i rekli- ” Evo što ste nam od života napravili! Vi. Jer povijest je u našoj zemlji teče protiv struje savjesti, protiv naroda, protiv Hrvatske! ”
Zavapite Vi, nadbiskupi i biskupi,svećenici, zavapite protiv Pilata modernog doba, jer pod uznesenim plaštem izgovora da služe općem dobru, na Markovom trgu cvate težnja da svatko služi sam sebe.
Hodamo Hrvatskom i ogledavamo se. Prazni izlozi zauvijek zatvorenih starih obrta, zalijepljene stare novine po izlozima zatvorenih malih dućana, uništene tvornice,u očima ljudi koji hodaju gradom osjećamo bol nepravde, šok i bol. Nevjericu u očima djece koji u kufer spremaju medu i zeku i odlaze put Njemačke i Irske, gdje majku i oca uskoro, za par godina, više neće zvati hrvatskim imenom majko, oče.
U svojoj tuzi ljudi spuštenih očiju, zgaženog hrvatskog imena i vjere, razapetog dostojanstva plaču na autobusnim postajama koja djecu odvode u daleke zemlju, i znaju da to za domaćinstva znači starački dom, samoću i napuštanje.
Oni ostaju doma, u tišini, zakopani pod ogromnim teretom korupcije koja krši čežnje za boljim, oduzima svima život,a krv ogoljelih rana daje posebnima, koji uporno taru put sebičnosti pod teretom paralizirane i sterilne birokracije koja ne dopušta da se stvari mijenjaju na bolje.
Pogledajte na ljude pred sobom, vidjet ćete njihovo razapeto dostojanstvo.
Peče bol prezira, siromaštva i blokade dok na muci naroda malobrojne posebne skupine s političkim vladarima zidaju dvore.
Do kada tako?
Dok ne postane Hrvatska gubernija stranih gospodara!?A Hrvati sluge u svojoj zemlji!?
Urlik sramote za zgaženu nevinost gladnog djeteta blokiranih roditelja koji su ostali bez radnog mjesta, mirovine, obrta, njive da bi nekolicina posebnih u Hrvatskoj obrala na njihovoj muci vrhnje.
U očima svite čitamo prezir do siromašnih, do svih onih koji se “nisu snašli politikom”, koji ne znaju poljubiti ulaštenu cipelu lokalnom moćniku.
Hodajte Hrvatskom, ovaj tjedan i ogledajte se u ožiljcima duše, izigranih političkih obećanja, loših zakona, izgubljenih nada, poraženi u nadi da mora biti bolje svima.
Ne dopustite da političari, hladna administracija, sluge tuđih interesa ugase nadu koju nam je Isus ostavio u srcima, da je moguće uskrsnuti, da treba naći vjeru i uskrsnuti.
On koji nam je dao sve, koji nam je dat nesebično i koji od nas svih traži da damo snagu koja nas mijenja u bolje ljude, u bolju Hrvatsku.
Časna zadaća Crkve je osnažiti narod. Osudite sve one koji hrvatskom narodu razapinju dostojanstvo!
Molim Vas u ime blokiranih građana i pozivam da zajedno obnovimo svoju vjeru u snagu kršćanske solidarnosti i kreativnosti te da zajednički ostvarimo uvjete za opstanak i ostanak na ovoj nam Bogom danoj zemlji Hrvatskoj !.
Svima želimo puno milosti Božje i Sretan Uskrs.
Udruga Blokirani
