Plenkovićeve povijesne rupe: Rat protiv Crkve nitko dobio nije

Piše: Ante Rašić

Istanbulsku konvenciju, njen sadržaj dobre i loše odrednice nemam namjeru spominjati niti iznositi svoj sud bez obzira na to što sam ju proučavao jedan cijeli dan i to onu integralnu verziju na engleskom jeziku.

Meni je puno zanimljivije sagledavati tajming donošenja odluke o upućivanju IK u saborsku proceduru, razlog upućenja, te hoće li ta ratifikacija polučiti dobar ili loš rezultat po vladu i senior partnera u vladi, odnosno HDZ. Podjele u HDZ-u nisu od jučer, nisu ništa strano i ništa nedozvoljeno jer živimo u demokraciji i HDZ bi trebala biti, po mom mišljenju i je demokratska stranka.

Teško je vjerovati, no to teško bilo tko može kategorički potvrditi, da slanje Istanbulske konvencije nije savjetnička preporuka kako bi se tim činom skrenula pozornost s tekućih, velikih problema u državi, od upozorenja EK preko Agrokora, Petrokemije, blokiranih ili odugovlačenja odluke o kupovini borbenih zrakoplova koje je netko ili nešto zaustavilo.

Ponekad to može donijeti rezultata, za sada većina medija uopće te probleme ne spominje no što će biti kada se ta konvencija izglasa i kada nakon tri dana čuda mediji ponovo krenu s otvaranjem puno težih i bolnijih tema za državu i društvo.

Ratifikacijom konvencije niti će biti riješeni problemi, niti će se automatski zaustaviti nasilje nad ženama isto kao što Ženevska konvencija nije zaustavila ubijanje ranjenika iz Vukovarske bolnice.

Hoće li ratifikacija izazvati podjele u HDZ-u i pojačati ih, sigurno hoće – no ratifikacija će biti samo dolijevanje ulja na već užarenu vatru ne i izravni povod.

Teško je vjerovati da će Plenković uspjeti homogenizirati stranku, i staviti tzv. „desno krilo” pod kontrolu ili bar postići neki kompromis da „ptica može letjeti” jer ptica bez oba krila više ne leti.

Do obračuna frakcija u HDZ-u neminovno mora doći, tko će u toj priči izvući deblji kraj teško je predvidjeti, jer koliko god Plenković kontrolirao vrh stranke i većinu saborskih zastupnika, desno krilo još uvijek ima prevagu u bazi i pogotovo među biračima.

Najveći Plenkovićev problem mogla bi postati Crkva jer koliko se lako može obračunati s protivnicima u stranci i mijenjati stranku, teško će dobiti rat protiv Crkve, dijaspore i Hrvata iz BiH.

Možda se taj sukob neće osjetiti sada, možda će samo usporiti neke stvari, stvoriti „lažni privid mira „ no sigurno će se rezultati osjetiti na prvim izborima koji nailaze, a to su izbori za EU parlament.

Neće se tu birači opredijeliti za nekoga s ljevice, već će svoj glas dati neovisnim kandidatima ili kandidatima neke druge desne političke opcije. Već tada će birači poslati upozorenje Plenkoviću da više ne pamte kao zlatna ribica, i da su se vremena promijenila, i da na desnom političkom spektru imaju više opcija. Neki od saborskih zastupnika iz redova HDZ-a to itekako znaju, znaju da birači žive u vremenu interneta i informacija dostupnih svima, te opravdano strahuju na reakciju birača.

Guranjem ratifikacije u saborsku proceduru u velikoj mjeri zaobišlo se članstvo, koje bijesni na terenu, a to u politici nikada nije bilo dobro jer odsustvom od baze i bježanjem od dodira sa stvarnošću, situacijom na terenu, profitiraju drugi.

Razmišljanje da se riba / birači / love u tuđoj bari u hrvatskoj političkoj konstelaciji snaga, obično daje negativan rezultat.

Ulet u protivnički teritorij s računicom da će se ratifikacijom nečega što odgovara ljevici postići efekt priliva glasova u budućnosti, prikazivajući sebe kao liberala, a stranku kao pročišćeni HDZ, neće Plenkoviću donijeti nikakav benefit.

Samo to naivno uletavanje otvara pitanje kome to više odgovara, prividno raspalom SDP-u ili nestajućem HNS-u koji eto sebe pretvara u dominantnog partnera. Zašto SDP nije ratificirao konvenciju, radi milijardu kuna koje kao trošak implementacije navodi Dubravka Šuica sigurno nije već radi dobrog izračuna moguće štete kod birača.

Crkva će svako pojačati svoju retoriku protiv HDZ-a i pogotovo protiv Plenkovića i to ne samo na propovijedima već poglavito istupima pojedinih svećenika i biskupa na društvenim mrežama i vjerojatno će dati i podršku njegovim oponentima u stranci.

Jedan dio javnosti, poglavito predstavnika desnih suverenističkih političkih stranaka otvoriti će frontu na prepuštanju suverenosti nekakvoj udruzi jer ako se prepušta suverenost i mijenjaju zakoni radi neke udruge što nas tek čeka po pitanju Savudrijske vale ili razgraničenja sa Srbijom, Crnom Gorom i BiH.

Stav Katoličke crkve u Hrvatskoj o tzv. Istanbulskoj konvenciji u apsolutnoj suprotnosti od HDZ-a: Evo poduljeg objašnjenja

Facebook Komentari