Od Blokiranih do osiromašenih: Nepristojna je i nepravda koja nije očita već obučena u racionalizacije

Piše: Snježana Nemec

Neki naši mediji svakako preporučuju japansku tehniku štednje. Nakon što podmirite sve obveze, potom si kupite odjeću, odete u restorane, kupite novi laptop ili mobitel, odete u kino, kazalište, na koncerte, kupite knjige, ulete li vam rođendani, neočekivani popravci i to podmirite, na kraju mjeseca sigurno možete uštedjeti 35 posto od plaće. Dakle, mi pojma nemamo s novcima, i svi oni koji zarađuju 2.800 kuna neto nije da ne mogu, već ne znaju. Genij može imati svoje granice, ali glupost nije tako hendikepirana (Goethe).

S obzirom da nemamo pojma kako štedjeti, znači da smo i financijski nepismeni. Tu naglo aktualnu temu financijskog opismenjavanja potvrdio je i ministar financija Marić. Hanfa i HNB provele su i istraživanje po kojem Hrvati i nisu baš toliko financijski nepismen narod (od 21 boda imamo 12), ali nas svakako treba educirati. Što reći, državu sam oslobodila odgovornosti i preuzela je na sebe donijevši odluku da ću biti financijski odgovornija, i sad obrve uređujem paleći duhan na plinskom štednjaku.

Marić je upozorio i na to kako nedostaje opći pristup u informiranju građana kada je riječ o drugom mirovinskom stupu, kao i općenito o mirovinskoj štednji i davanjima iz plaća, te da ljudi danas u većoj mjeri to istražuju na individualnoj razini. Istina, ali kakva korist. Institucije će i dalje biti pasivne, jer ih jednostavno nije briga. Ako pokažu ono malo zainteresiranosti tada je provedba upitna. Da nije tako, ilustracije radi svi oni koji su davnih dana navršili 40 godina ne bi se uguravali u II mirovinski stup i danas primali manju mirovinu. Bez da ih je itko pitao, žele li to ili ne.

Od svih problema koje imamo, nije ni zgorega da nas TV kuće uče kako napraviti ručak za 200 kuna i međuobrok od bademova mlijeka, konopljina proteina, cejlonskog cimeta, i naravno, prstohvata himalajske soli. Treba li više uopće navoditi općepoznate stvari. Od preko 300 000 blokiranih za koje se nikako ne pronalazi rješenje ( možda podsjetnik na Hamurabijev zakonik i na 4 otpisa duga tijekom Hamurabijeve vladavine), iako Udruga blokiranih, sa svojim tajnikom Marijom Strinavićem dušu ispušta u pokušajima, do nezaposlenih, zaposlenih koji ne primaju plaću, posebne kategorije onih koji su odustali od traženja posla i od sebe samih, 17000 djece koja nemaju što jesti.

Licemjerje je to i isprazni formalizam koji i dvije tisuće godina poslije cvjeta jednakom ustrajnošću. Jednom sam napisala i ponovit ću. Društvo nema pristojnosti, a pristojnost je temelj civiliziranog društva. Nepoštovanje volje naroda je nepristojnost. Donošenje zakona koji nisu u cilju općeg dobra je nepristojnost. Kontinuirana obmana javnosti je čin nepristojnosti. Nereagiranje institucija na rješavanje problema. Nepristojna je i nepravda koja nije očita već obučena u racionalizacije, zaodjenuta u kontroverze i neslaganja.

Facebook Komentari