Mirakul Miranda Mrsića, neka vrsta socijaldemokratskog čuda Božjeg

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač, https://kristiankrkac.wordpress.com/

Zašto bi bilo tko pozivao Miranda Mrsića bilo kamo možda je mnogima jasno, no može se dopustiti da je autoru ovih redaka potpuno nepregledno ako ne i čudesno. SDP je stranka čiji bi svaki sljedeći stranački program trebao početi s preambulom nazvanom „Poraženi“. Iz mora poraza koje su doživjeli od 1937. i Komunističke stranke Hrvatske neka za tekst preambule sami izdvoje natuknice koje su im najmilije.

Kako god bilo, voditelj emisije NU2 začuđujuće je precizno i bolno, pri čemu je prvo posljedica drugog, u uvodu detektirao uzrok koji se zove Z. Milanović kojem je načelno prigovorio kako se ponašao poput kokoši koja snese novo jaje i pritom prtljajući oko njega razbije dva stara jaja ili poput nogometaša koji u napadu postigne eurogol, a u obrani momčad njegovim propustima primi dva zgoditka.

U oceanu novijih poraza, a počevši od poraženog Milanovića, preko poraženog Bernardića, dolazimo do najmanje dvostruko a možda i višestruko poraženog Mrsića koji usprkos svemu uspijeva nastupiti slavodobitno i tvrditi kako „postoji dosta ljudi kao on“ ne shvaćajući da time u ponor za sobom vuče i druge produbljujući poraz i vjerojatno istovremeno vjerujući kako će višestruki poraz na neki način akumulirati pobjedu ili kako bi pjevali No means no „In defeat there will be a victory. In defeat victory.“.

Vrhunac emisije je Mrsićeva izjava „Ja želim zapaliti iskru!“ koje nastoji nadvisiti Bernardićeva pitanja „Jesmo li budni, jesmo li spremni?“ pri čemu je svakako uspio, jer je „paljenje iskre“ svakako socijaldemokratskije od spremnosti. Sama izjava bila je zagušena s voditeljevim neshvatljivo otvoreno i direktno podržavajućim i savjetodavnim pristupom gostu pri čemu nije jasno otkad je to javna televizija kao PR služba na platnom spisku političke stranke, a što je ako ne prije i nakon, a onda svakako postalo najvidljivije u trenutku kad se voditelj ogradio od davanja savjeta stranci i time se na prvi pogled ogradio i zaista legitimirao baš tu zadaću.

Čudo Miranda Mrsića u drugom je dijelu emisije došlo u potpunosti do izražaja. Pokušavam se zamisliti simpatizerom SDP-a koji previše ne voli Bernardića i s političkom pohotom bulji u Mrsića želeći vidjeti žar u oku barem dok izgovara riječ iskra, a vidim samo rezigniranog čovjeka koji si misli otprilike – Ako je ovo najbolje što se nudi u SDP-u nasuprot onome što SDP nudi javnosti, onda je sve skupa na putu prema još jednom porazu. Drugi dio emisije postao je prenatrpan Mrsićevim odgovorima „Tu se vi i ja slažemo.“, „To i ja želim reći.“ i sl. Na stranu prethodna teza o PR side job-u voditelja. Činjenica je da je Mrsić jedva 2-3 puta rekao kako se ne slaže s voditeljem. Takvo poznavanje teme preko granice početno gledljive provokacije rijetko je za voditelja, ali ono presudno je da u poredbi s njim Mrsić očito nema što za dodati.

Na stranu dilema kako je ili voditelj kao iskreni i tradicionalni ljevičar (SDP za razliku od npr. Živog zida) odradio izvrstan PR posao za SDP ili je gost kao punokrvni član SDP-a starog kova i oporba u oporbi pokazao da o planovima vlastite stranke zna manje od voditelja. Na stranu i to što se ne pali iskra, nego vatra i to proizvođenjem iskre npr. kresanjem kamena. Svakako preostaje dojam kako se u RH na sve mile i nemile načine putem cijele lepeze medija nastoji probuditi i zaiskriti SDP kako bi prestao biti „veće zlo“ u odnosu na „manje zlo“ od HDZ-a kod dijela državljana s pravom glasa koji glasuju kako vjetar puhne.

Na naplatu dolazi HDZ-SDP strategija koja se sastoji u uništavanju svakoga tko se pojavi između njih, zatim u paralelnom proizvođenju radikalnijih od sebe, ali svakako bezopasnijih od uništenih u međuprostoru ili tampon zoni i na koncu proglašavanjem sebe samih bitno strankama centra, pri čemu to koja od njih ona lijevog, a koja desnog centra uopće nije važno tako dugo dok je stranka centra.

Naplata dolazi u obliku nesposobnosti HDZ-SDP-a u nošenju s desne strane s MOST-om, a s lijeve sa ŽIVIM ZIDOM koji pak ili stagniraju ili rastu. U toj situaciji pozvati u goste Miranda Mrsića postaje tim bizarnije jer je i sam pridonio tome da MOST i ŽIVI ZID dođu na naplatu, a svakako i perverzno napose ako se usporedi s HDZ-ovom strategijom napada na ŽIVI ZID oprostom duga koji će platiti netko treći i napada na MOST angažiranjem njihovog bivšeg savjetnika preko dvostruko besmislene platforme neovisnih lokalnih šerifa.

Mirakul Miranda Mrsića sastoji se u tome da se ne može racionalno odgovoriti na pitanje čime je on zaslužio pozivanje u tako gledanu emisiji, ali može se reći da je to neka vrsta socijaldemokratskog čuda Božjeg.

Facebook Komentari